Nakon prve četvrtine kod Fethiye to je izgledalo ovako: Kruno Simon je od 24 Efesova poena ubacio 18 i pri tome asistirao Vasi Miciću za tricu. Od 24 je postigao ili kreirao 21. Onda se samo nastavilo. Strpao je 42 za pobjedu Efesa od 90:84, u utakmici koja je bila daleko od šetnje za najbolju tursku momčad i do lockdowna u proljeće najbolju europsku momčad. Ili, možemo i tako, najbolju izvan NBA lige.
Nije to sve, Kruno Simon koji ima 35 godina i kojemu se štošta u karijeri dogodilo nešto kasnije nego je to uobičajno, uzmite samo da je do 27. godine igrao za Zagreb, trenutačno je u Euroligi, nakon što se okončalo sedmo kolo (nisu svi igrali sve utakmice), na trećem mjestu u MVP poretku. Ispred su samo najskuplji i najbolji igrač Europe Nikola Mirotić iz Barcelone te ogromni Moustapha Fall koji igra za ASVEL.
Ne pratim statistiku
Kruno Simon, dakle, dan poslije, još je primao čestitke. Poput Joea Bidena.
- Ne znam, baš me krenulo. Uzmi samo da sam prvu loptu u subotu promašio nakon što sam stavio 24 poena. I to još ja, koji, realno, nisam taj tip igrača, nisam primarno skorer...
Kako to izgleda kad momčad prepozna nekoga tko je vruć, kojemu sve ide od ruke?
- Ma, ukupno je to bila jedna luda tekma. Igrali smo, realno, loše, čak smo u posljednjoj četvrtini bili na “minus” pet, daleko od toga da je bilo lagano. Nisam samo ja to bio važan, nešto je pogodio i Tuncer, izvukli smo se.
No, to je samo niz dobrih utakmica, MVP poredak u Euroligi to će najbolje otkriti.
- Ne pratim previše statistiku, niti sam se ikada njome opterećivao. Ovako kako trenutačno igram, međutim, mora me činiti zadovoljnim. Evo, otvorilo se, i u poenima, i statistici. Išlo mi je na ruku i to, barem što se tiče Eurolige, što nije bilo Shanea Larkina na pet od šest dosadašnjih utakmica. No, moram odmah dodati i to da jedva čekam da se Larkin vrati, posve oporavi od ozljeda, jer u toj jedinoj utakmici koju je odigrao bilo je jasno koliko nam on znači. Radije bih ja u borbu za Final Four, nego što me zanimaju neke individualne nagrade.
Doći će sve na svoje
A kako to uopće trenutačno izgleda putovati i igrati i Euroligu?
- Realno, nikome trenutno nije lako. Nije to niti jednom sportu koji se mora igrati bez navijača na tribinama. I svi se na tu novu situacija polako navikavamo. Što se, pak, putovanja tiče, opet, većina klubova u Euroligu imaju svoje čartere, pa tako i mi. Tu je stvar dosta olakšana, čak je to bolje sada nego je bilo ranije, jer ne postoje gužve u zračnim lukama, pa sve brže prođe. Ali, onda dođe teren i prazne tribine. Mi smo, tada se tamo još nije sve zatvorili, igrali u Kaunasu protiv Žalgirisa pred 7.000 ljudi. Imao sam osjećaj kad sam istrčao da prvi puta igram pred toliko ljudi. Eto, to takav osjećaj.
Baš je u tom Kaunasu, protiv skromne momčadi Efes glatko izgubio, a ostao je dojam nakon utakmice da je to bio onaj Efes iz veljače, Žalgiris bi glatko stradao. I to je dio priče o ovom neobičnom startu sezone.
- Na ozljedu Larkina nadovezali su nam se neki slučajevi s koronom unutar momčadi. I to onda izbaci igrača na deset dana, dva tjedna. I bez obzira što nema nekih posljedica, ipak čovjek u tom vremenu ne može trenirati, pa mu onda treba vremena da uhvati formu. Specifična je situacija, sve je baš čudno, ali meni je drago da se ipak igra. Kad bi opet sve stalo, bila bi to smrt za sport.
I baš iz razloga što je to čudan početak sezone, neki su favoriti lošije krenuli. Efes je na 3-3, Real Madrid na 3-4, samo Barcelona gazi...
- Evo, što to znači, jer iza nas je tek šest od 36 utakmica osnovnog dijela sezone. Sve će se to s vremenom postaviti na svoje mjesto, tako barem mislim. Neki koji su napravili dobre momčadi, poput Valencije, već sada su u dobrom ritmu, tu je i Zenit koji je jedini dobio Barcu, ali je odigrao tek tri utakmice, pa onda Žalgiris, Bayern je sjajno krenuo i tu se vidi koliko je Trinchieri dobar trener, jer od momčadi sa, za širu publiku, anonimnim igračima, oni su jako dobri.
Krajem studenog je i termin za reprezentacije. Hrvatska će u igrati u “balonu” u Istanbulu, protivnici su nam Turci i Šveđani. Kruno Simon bi bio unutra, no on dan prije ogleda s Turcima igra u Beogradu protiv Zvezde, a po protokolu FIBA-e se u “balon” mora ući dva dana ranije i nema naknadnog ulaska.
- To je samo jedna od tih neobičnih situacija i ne znam što bih rekao o tome. Protiv nekih se stvari očito ne može i tako kako je. Opet, reprezentacija je u prve dvije utakmice sa Švedskom i Nizozemskom pokazala da nam ne bi trebao biti problem kvalificirati se na Eurobasket.
Puno vremena do Splita
Igramo prvu s Turcima, a u Efesu je dosta turskih reprezentativaca, kako će oni ući u “balon”?
- U dosadašnjim slučajevima su igrali, ali već sada znam da će teško igrati Sertac Sanli, jer će nam trebati u rotaciji za Euroligu, pošto Dunstona nema mjesec dana. Za ostale treba vidjeti, odlučit će Ataman, a tu su Tuncer, Balbay, treba vidjeti i tko će biti zdrav za tri tjedna...
Koliko je dobra ta turska reprezentacija?
- Ovisit će tko će igrati, ako će moći računati na najbolje dostupne igrače, pa i neke iz Eurolige, bit će u statusu favorita. Igraju doma, OK, neće igrati pred publikom, pa ih to i ne čini izrazitim favoritima, pa će biti šansa.
U međuvremenu je iz NBA stigla dobra vijest, jer tamošnja nova sezone počinje 22. prosinca, a to bi značilo da bi u Splitu na kvalifikacijama za OI Hrvatska trebala krajem lipnja biti praktički sa svim snagama.
- To je jako dobra, odlična vijest. Znamo i sami koliko nam znače Bogdanović, Šarić i Zubac, i kad svi bili skupa onda je to, doista, ozbiljna momčad. Oni su kvaliteta više.
Ako se do tada sve ovo s virusom sredi, pomoći će i puna Spaladium Arena.
- To je jedna druga priča, ali do tada ima još dosta...
I za kraj, kako je trenutačno u Istanbulu što se tiče korone. Ovoga tjedna tamo dolazi nogometna reprezentacija, za tri tjedna i košarkaška?
- Uvedene su mjere, restorani se zatvaraju u deset navečer, ali život se normalno odvija. Moja kći ide u vrtić normalno, na ulicama ima ljudi, kafići su puni, kao i shopping centri. Obvezna je maska na licu i na cesti, u automobilima ukoliko se unutra vozi više od jedne osobe, standardno rekao bih...
Kao što je i Kruno Simon, na ovoj košarkaškoj razini, bez obzira na svojih 35 godina, debeli standard.