U osmom je pokušaju, napokon, splitski velikan Toni Kukoč prošao u izboru za uvrštenje u košarkašku Kuću slavnih u Springfieldu, što je i konačni pečat genijalnoj karijeri koju su obilježile godine i trofeji u Jugoplastici, Chicago Bullsima i dresu reprezentacija.
Toni je u velikom intervjuu za Sportske novosti progovorio o nekoliko tema koje uključuju i sportsku hit dokumentarnu miniseriju 'The Last Dance'.
Pogled na Last Dance s godinom dana odmaka. Dokumentarac o Bullsima izazvao je mnogo pažnje.
- Last Dance većinom je o Michaelu, normalno da je on morao dati blagoslov. Znalo se da je to naša posljednja sezona, završetak ere jedne super momčadi. Mislio sam u početku da će pokazati kako smo igrali, da mlađi vide da se jednako igralo i prije LeBrona, Curryja. Michael nikada nije za sebe rekao da je najbolji svih vremena, rekao je da nije igrao protiv Wilta Chamberlaina, Billa Russella, odnosno LeBrona, Curryja, pa ne može uspoređivati. On ne ulazi u te priče. Što se Last Dancea tiče, iskreno je i točno rečeno oko 70 posto, a ostatak je da se bolje proda. Neke stvari nisam ni znao. I ne možeš sve znati. Znam da sam u tih mjesec dana dok je trajala serija pričao s tko zna s kim, zvali su me sa svih strana svijeta. Vjerojatno i zbog pandemije, nije bilo baš previše tema.
Volio bih više vremena biti u Splitu, ali zasad je nemoguće
Većina igrača Jugoplastike ostala je u košarci, puno njih kao treneri.
- To je i zato što su svi dugo bili na toj visokoj razini, time je tvoje razumijevanje košarke veliko, pa ako uz to imaš volju i želju raditi s igračima... Dosta njih je to napravilo i svi su dobri treneri, jer znaju o čemu pričaju, pričaju iz prve ruke.
Toni je, pak, u košarci ostao kao savjetnik Michaela Reinsdorfa u Bullsima.
- Ima stvari koje stalno iskaču, od otvaranja kampova, pozicije u Bullsima, kontakt s NBA, koji ti daje toliko mogućnosti. Ovdje me zovu Stojko i Dino ako je potrebno oko reprezentacije. Volio bih da sam više ovdje, ali kad me pitaju, dam mišljenje. Život ide dalje. Familija je tu, djeca više nisu djeca. Imamo oca i majku, meni je to sada najvažnije.
Postoji li mogućnost da se u Split vrati za stalno?
- U Split se stalno vraćam, ovdje žive svi moji, to uopće nije upitno. Da se može nekako namjestiti da sam pola godine ovdje, pola tamo, to bi bilo idealno, ali za sada je nemoguće. Nikada ne isključujem, tko zna što će biti sa 60-65 godina, penzija. Normalno da bi mi više odgovaralo biti u Splitu nego na minus 30 u Chicagu.
Komentari (0)
Komentiraj