U zagrebačkoj Traumatološkoj bolnici u srijedu je Ahilovu tetivu operirala Iva Ciglar Brkić (34), hrvatska košarkašica, reprezentativka, kapetanica na posljednjim uspješnim kvalifikacijskim susretima i majka male Barbare. Iva je nastradala u subotu, 18. siječnja, na utakmici njezina novog španjolskog kluba Zamarata, za koji je potpisala početkom godine, jer je polusezonu odigrala na Tenerifama u dresu Gipuzkoe, za koji je nastupala dvije sezone.
- Operacija je prošla u najboljem redu - odmah nas je koju minutu kasnije izvijestio njezin suprug i naš kolega Filip Brkić, TV novinar koji je baš ovih dana svjedočio još jednom velikom uspjehu naših rukometaša. I koji je baš zbog toga bio pod posebnim pritiskom.
- Ma ne znam tko mi glavu nosi posljednjih dana, otkako sam se vratio iz Švedske, ja u ponedjeljak, Iva, Barbara i njezin otac Željko, poznati košarkaški trener, dan ranije. Bila je najprije opcija da će je operirati u Madridu, no onda smo se na kraju odlučili za Zagreb, najviše zbog rehabilitacije koju bi ionako tu radila. A rehabilitacija će biti dugotrajna, sigurno, najmanje pola godine. Ugovor je stoga raskinut, Ivi je bilo neugodno biti pod ugovorom, a ne igrati.
Ozljedu Ive Ciglar Brkić pogledajte oko 31:45 minuta na videu:
Znači li to i kraj njezine bogate karijere?
- Ne znam što bih rekao, to je ozljeda poslije koje se igrači definitivno vraćaju. Sjećam se, recimo, Blaža Lackovića, također već u solidnim igračkim godinama. No, Iva ima 34 godine i pitanje je hoće li se oporaviti do početka sljedeće sezone. Ma po volji sigurno bi, to znam i sam, ali ima li smisla riskirati u tim godinama, to ne znamo ni ja ni ona. Znam da je postojao neki plan da se oprosti na sljedećem Eurobasketu, ali sada, tko zna...
Sigurno je bilo grozno biti kilometrima udaljen od ozlijeđene supruge, bez mogućnosti da joj ikako pomognete ili barem budete uz nju.
- Ma joj, ne smijem se ni sjetiti. Bilo je to u onu subotu kada smo igrali s Njemačkom u Beču, došli smo kao i obično Kaleb i ja dva sata ranije na komentatorsko mjesto pripremiti se za tekmu. Onda sam u jednom trenutku na mobitelu uključio live prijenos španjolske košarkaške lige, pogledati Ivinu utakmicu. Onda mi je u jednom trenutku samo nestala iz kadra. Bilo mi je čudno jer ju je kamera dotad pratila. Onda ju je kasnije kamera prikazala kako leži. Nije bila u nekoj agoniji, ali su je iznijeli van, vidio sam da nije dobro. Kaleb me tješio da će biti sve OK. Poslao sam joj poruku tijekom njezina poluvremena, jer nama još nije počela tekma, javila se i otpisala da nije neka mehanička ozljeda, da je možda list i da će biti OK.
Srećom je tata uskočio
Dijagnoza je, nažalost, pokazala nešto puno teže...
- Dva dana kasnije javila je da je Ahilova u pitanju. To je bio šok, sudar s istinom. Čak sam mislio otići s natjecanja, umjesto u Stockholm, otići u Španjolsku. Ali me ona zaustavila, jer je nevjerojatna sportašica koja može toliko toga istrpjeti. Srećom pa je ‘gore’ s njom bio otac koji joj je pomagao u tom trenutku, pogotovo s Barbarom, jer je dobila longetu, cijelu plastičnu čizmu, nije se mogla kretati.
Za kraj, Filip je htio još nešto dodati:
- Dan kada se Iva vratila iz Španjolske tragično je poginuo Kobe Bryant i onda se čovjek zamisli. Shvatiš tada da Ahilova tetiva nije najgora stvar na svijetu, da se sve može popraviti i da nema drame.
Jedna od naših najvećih košarkašica
Iva je jedna od naših najvećih košarkašica koje smo imali, s reprezentacijom je igrala na EP 2011., 2013. i 2015. godine, ali i na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine.
Karijeru je inače počela u Medveščaku, zatim se otputila na sveučilište u Floridi, a po povrtku iz SAD u Europu igrala je za slovenski Merkur Celje, mađarski Szeged, ruski Spartak Sankt Peterburg, mađarski UNI Seat Gyor, francuski Perpignan, Novi Zagreb te ponovno mađarski Sopron i na kraju španjolske Gipuzkoa i Zamarat.