Maya Moore (31) je dvostruka olimpijska pobjednica (2012. i 2016.) i dvostruka svjetska prvakinja u košarci (2010. i 2014.). Moore ima i četiri naslova prvakinje u WNBA ligi, bila je MVP lige, MVP finala lige, šest puta je igrala All Star ove lige, a tri puta je bila MVP tih utakmica, ima i dvije osvojene Eurolige...
Ona je jedna od najboljih košarkašica svijeta uopće, ali u veljači 2019. je odlučila kako je nešto drugo bitnije od košarke. Borba za život Jonathana Ironsa.
- To što je ona učinila je vrhunac korištenja vlastitog imena i značaja. Ona nije vodila loptu po terenu, nije zabijala koševe, ali dala je sve od sebe na način kako je to radila i na terenu. To je upravo ono što Maya jest. Nije bitno za koju ekipu igra, ona svojoj ekipi daje šansu za pobjedu - prokomentirala je Cheryl Reeve, njezina trenerica u WNBA ekipi Minnesota Lynx vijest kako je Maya Moore ostvarila najveću pobjedu svog života.
Spasila mi je život
Oslobodila je Jonathana Ironsa iz zatvora u kojem je proveo 23 godine, a da nije bilo Moore ostao bi iza zatvorskih rešetaka 50 godina.
- Osjećam se kao da je težina cijelog svijeta skinuta s mojih leđa, osjećam se kao netko tko ima šansu živjeti. Maya je spasila moj život. Ne bih imao ovu šansu da nije bilo nje i njezine obitelji - rekao je Irons koji je iz zatvora izašao kao 40-godišnjak.
Irons, rođen u siromašnoj obitelji, imao je samo 16 godina kad je počinjen zločin za koji je osuđen na 50-godišnji zatvor. Optužen je za provalu i teško ranjavanje vlasnika kuće u St. Louisu iako nije bilo svjedoka, otisaka prstiju, DNK ili krvnih dokaza koji bi ga povezali sa zločinom. Tužitelji su tvrdili kako je priznao provalu, a Irons i njegov odvjetnik su to poricali. Policajac koji je ispitao Ironsa učinio je to sam i nije imao snimljeno ispitivanje, a zbog bolesti nije mogao biti ispitan na suđenju. Iako ga niti jedan dokaz nije povezivao s mjestom zločina, za Ironsa je kobno bilo to što je tog dana viđen s pištoljem u spornom kvartu. Suđeno mu je kao odraslom, a osudila ga je porota sastavljena od isključivo bijelaca.
Maya Moore je Ironsa upoznala još 2007. preko članova svoje obitelji koji su uključeni u humanitarni rad u zatvoru. Godinama ga je posjećivala i s vremenom su razvili veliko prijateljstvo. Borba za njegovo oslobađanje trajala je dugo, dugo se čekao i trenutak da njegov slučaj ponovo dođe na sud, ali Moore će reći da se isplatilo...
- Osjećaj je nadrealan. Napokon imamo pravdu, a ja se stalno pitam “je li se to doista dogodilo, je li doista doista”.
Povratak nije siguran
Ključni dokaz koji je napokon doveo do oslobođenja Ironsa su otisci prstiju na unutrašnjoj strani vrata opljačkane kuće koji ne pripadaju ni Ironsu ni vlasniku ni žrtvi provale. Dokaz koji tužiteljstvo nije navelo u prvom suđenju, a koji je upućivao da je netko drugi kriv za zločin.
- Sjajan je osjećaj kad vidiš rezultat koji je došao kao posljedica tvog djelovanja. Osjećaj je kao da smo podignuli u zrak trofej za osvajanje prvenstva - rekla je Moore.
Kad je u veljači 2019. odlučila karijeru staviti “na čekanje” ni njezina trenerica ni mnogi drugi nisu mogli do kraja shvatiti njezinu odluku iako je Moore već ranije bila vrlo aktivna u prosvjedima i borbi za ljudska prava i rasnu jednakost.
- Ne znam u kojem trenutku je to postalo toliko veliko da je ona žrtvovala dio karijere. Nikad u više od 30 godina karijere nisam se susrela s tako nečim - priznaje Reeve.
Za američkog sociologa i borca za ljudska prava Harryja Edwardsa ono što je Maya napravila, žrtvovanje dijela karijere kako bi se posvetila borbi za oslobađanje Ironsa, stavlja ju među najveće borce za pravdu među sportašima:
- To što Maya radi je u tradiciji Muhammad Ali, to što ona radi je putovanje stazom kojom je prošao Colin Kaepernick.
A košarka? Maya Moore tek treba odlučiti hoće li se vratiti ili ne među obruče.