Dva detalja možda će najbolje oslikati tko je Tomislav Mijatović (49), novi izbornik hrvatske košarkaške reprezentacije. Kad je dobivao priliku za biti prvi trener Efesa, kluba u kojemu je od 2010. bio pomoćnik svim trenerima, a to je praktički mali Hall of Fame, gotovo mu je bilo neugodno pohvaliti se.
- Idemo dan po dan.
Kad je, pak, nakon što je lani priveo sezonu kraju, započeo novu i uslijed promjene sportskog direktora u Efesu, opet prebačen na funkciju pomoćnika, pustio je poruku.
- Samo da javim, nisam više prvi trener. Nema predaje.
I odmah, kao da se nije ništa dogodilo, kao da prije toga nije sam vodio treninge i utakmice, kao da nije slagao tu momčad Efesa, odmah se uhvatio posla i bio na usluzi prvom treneru Luci Banchiju. Niti u jednom trenutku Talijan nije mogao primijetiti da je Mijatović potišten degradacijom, on je radio ono što je radio i prije dok je bio pomoćnik Velimiru Perasoviću, Ufuku Sarici, Iliasu Zourosu, Oktayu Mahmutiju, Vangelisu Angelouu, Dudi Ivkoviću, Ahmetu Cakiju, Erginu Atamanu ili Erdemu Canu. Bio je posve lojalan, prvi koji ulazi u dvoranu i posljednji koji iz nje izlazi.
Tomislav Mijatović odrastao je u Zagrebu u doba velike, najveće Cibone i tu se nepovratno zaljubio u košarku. Trenirao je i nakon srednje škole zaputio se na studij u SAD-u, gdje se odmah, još kao student, prvi puta susreo s trenerskim poslom. Vratio se u Hrvatsku, kao završeni diplomat zaposlio se u Ministarstvu vanjskih poslova, a bilo je to vrijeme u kojemu su u istom ministarstvu radili, recimo, Andrej Plenković, Kolinda Grabar Kitarović ili Zoran Milanović.
Međutim, Mijatović je imao drugačije planove, on je s posla hitao na treninge Cibone, koju je tada vodio Neven Spahija. Kako je Spahija vidio da se iz dana na treningu pojavljuje jedno te isto lice na tribinama, porazgovarali su i Spahija mu je ponudio da pomogne u radu stručnog stožera. Mijatović je ujutro radio Ministarstvu, a svaki slobodni trenutak koristio je biti na usluzi Ciboni. Kako su se pod Tornjem krenuli mijenjati treneri, tako je svaki od njih, bez obzira radilo se o Jasminu Repeši, Aci Petroviću ili Draženu Anzuloviću, zadržavao Tomicu Mijatoviću u stožeru.
Onda je stiglo vrijeme u kojemu se ipak moralo prelomiti. Došla je ponuda iz Transparency International Hrvatska i Mijatović je odlučio otići u smjeru izvan košarke. Međutim, strast nije potrošena, jer kad je Joke Vranković postao trener Cibone, Mijatović se opet vratio u košarku. I time je diplomacija, vjerojatno, izgubila, a košarka dobila. Jer je Tomislav Mijatović od tog trenutka samo u košarci, kao profesionalac.
Još ranije, Neven Spahija ga je spojio s ljudima iz San Antonia Spursa, prije svega s RC Bufordom, a bilo je to vrijeme kad su Spursi pod vodstvom Gregga Popovicha bili najveća dinastija svjetske košarke. Od tada, pa sve do danas, Mijatović je na Ljetnoj NBA ligi u stožeru Spursa, a svi oni treneri koji su iznikli iz Spursa, a kasnije postali velike NBA njuške radili su s Mijatovićem. Od Mikea Budenholzera, preko Ime Udoke do Taylora Jenkinsa. Čak je i Becky Hammon bila trener na Ljetnoj ligi jednom kad je Mijatović bio pomoćnik.
Možemo to prevesti i ovako. Čovjek koji je ima gotovo dva desetljeća relacija s jednim od najvećih trenerskih rasadnika u NBA ligi, mogao je da je želio, biti u nekom NBA stožeru.
Mijatović je, pak, bio u Ciboni do ljeta 2010. godine. Tada je Velimir Perasović završavao dvogodišnji ugovor pod Tornjem i potpisao je svoj prvi od dva ugovora s Efesom. Tomici Mijatoviću su ljudi iz Cibone već pružili ruku, znajući da Perasović odlazi, promovirajući ga, barem deklarativno u prvog trenera Cibone. Međutim, u manje od 24 sata, kasnije će se ispostaviti zbog Ciboninog deala s agentima, Mijatović je izvisio. Prevarili su ga, da budemo jasniji. Srećom po njega, Velimir Perasović ga je uzeo sa sobom put Istanbula i Mijatović je još danas tamo.
Još prije toga Mijatović je gradio svoje ime kao stručnjak za skauting. I danas je u Europi teško pronaći boljeg analitičara igre protivničkih momčadi, a taj Mijatovićev dar su znali prepoznati svi treneri koji su ga imali u svojem stožeru. On je, pak, učio, upijao od svakog od njih. Mijatović je kombinirao ono što je pokupio iz svojih boravaka iz SAD-a, s onim što su bile potrebe Europe.
U reprezentaciju Hrvatske ga je uveo Neven Spahija i bio Mijatović na Eurobasketu 2003. i 2005. dio stožera pod Spahijom. Kad je izbornički stolac preuzeo Jasmin Repeša, on je toliko vjerovao Mijatovića da je na Eurobasketu 2007. vodio kao pomoćnika samo njega. Da se nešto dogodilo Repeši na tom prvenstvu, utakmice bi vodio Mijatović, koji je tada imao samo 31 godinu. Naravno, bio je Mijatović pomoćnik i na Igrama u Pekingu 2008., kao i na Eurobasketu 2009. Nakon toga je stigao poziv Efesa, a iako su ga u svojem reprezentativnom stožeru željeli imati i Joke Vranković na Eurobasketu 2011., kao i Velimir Perasović na Eurobasketu 2015., to tada nije bilo moguće zbog obveza u turskom klubu.
Kad je Kruno Simon potpisivao za Efes, tamo ga je doveo Velimir Perasović, a u tom dogovoru bio je važan i Tomica Mijatović, oduvijek zaljubljenik u košarkaški opus današnjeg sportskog direktora HKS-a. Kad je Perasovića naslijedio Ergin Ataman, svakome tko poznaje košarku bilo je jasno kako će Simon vrlo brzo postati Atamanov važan čovjek na terenu, kao što je Atamanu Tomica Mijatović bio od iznimne važnosti u stožeru, koji je kasnije iznjedrio i dva naslova europskog prvaka. Kad je Ergin Ataman potpisivao ugovor s Panathinaikosom, na stolu je bila i ponuda za Mijatovića da ode s njim u Atenu.
- Iako znam da nećeš prihvatiti, moj poziv ti uvijek vrijedi - kazao je legendarni turski trener svom pomoćniku.
Tako je to, vjerojatno, i danas. Uostalom, kad se lani birao najbolji trener u Euroligu, a rade to treneri, Ergin Ataman je glasao za - Tomicu Mijatovića, tada prvog trenera Efesa.
Ostao je Mijatović u Efesu, jer je klupu preuzeo turski stručnjak Erdem Can, s kojim je Mijatović u odličnim odnosima. Ispalo je potom da je Can morao otići, a Efes je izabrao Mijatovića. Vojnika kluba. Dijete kluba, kako već želite. Ali, odnos između vlasnika Efesa i Tomislava Mijatovića prealzi odnos između poslodavca i zaposlenika.
Zbog toga je u konačnici, Efes i dopustio da Mijatović u isto vrijeme bude pomoćni trener u Efesu i izbornik reprezentacije, a naravno tu je bila i važna loga Krune Simona, klupske igračke legende. I još jednog ljubimca gazde kluba.
Tomislav Mijatović je dio Eurolige već dva i pol desetljeća i ne postoji ozbiljnija osoba u košarkaškoj Europi koja ne zna Mijatovića. S obzirom na rasprostranjenost trenera iz ergele Spursa po NBA ligi, malo je NBA klubova u kojima Tomislav Mijatović ne može pronaći nekog svog suradnika.
I kad se krene, a to je navada Hrvata, zdvajati oko izbora Tomislava Mijatovića, jer on je, eto, samo dva puta po pola sezone samostalno vodio Efes, valjalo bi malo imati u vidu njegov životopis. Ili se prisjetiti kako je Igor Kokoškov odveo Sloveniju do zlata na Eurobasketu kad je bio "samo" pomoćni trener u NBA ligi.
lli, može i ovako. Dovoljno je velikih trenera surađivalo s Tomislavom Mijatovićem, a nekako ne vjerujem kako bi netko od njih ustrvdio da Tomica Mijatović ne može odraditi ovaj zahtjevni izbornički posao.
A tu je i ona važna činjenica. Teško je pronaći u hrvatskoj košarci osobu poput Mijatovića, osobu o kojoj će baš svatko pronaći neku lijepu riječ.
Komentari (0)