Rani svibanj 2011. donio je euroligaški Final Four u Barceloni na kojem je Panathinaikos u finalu pobijedio Maccabi i osvojio svoj šest naslov prvaka Europe, ujedno i posljednji u eri Željka Obradovića, koji će godinu kasnije otići iz Atene. Međutim, u sklopu tog Final Foura je Palau Sant Jordi ugostio i završni turnir juniora na kojem je do kraja otišao danas ugašeni Zagreb, klub iz Trnskom u kojem su se spojila možda i dva najveća talenta hrvatske košarke od osamostaljenja - Dario Šarić i Mario Hezonja.
Prvom je bilo 17, drugom 16 godina, a u finalu su iskombinirali 38 poena, 20 skokova, 11 asistencija i 6 ukradenih lopti za pobjedu protiv Žalgirisa u čijem su sastavu bila tri aktualna prvotimca - Lukas Lekavičius, Marius Grigonis i Tomas Dimša - euroligaša iz Kaunasa te Arturas Gudaitis, protekle tri sezone prvi centar Milana. Usporedbe radi, iz te juniorske momčadi Zagreba koja se popela na europski tron, uz Šarića i Hezonju, profesionalno se košarkom bavi još samo Dominik Mavra...
I tada, prije devet godina, Šarić i Hezonja su se u Barceloni potvrdili kao programirane zvijezde naše košarke, tandem na kojem ćemo graditi bolju, uspješniju budućnost nekad velikog sporta u Hrvata.
Imaju dovoljno opcija
Danas, devet godina kasnije, Šarić i Hezonja su NBA igrači s - ukupno gledajući - dobrim ili vrlo dobrim statusom u najjačoj ligi svijeta u kojoj su kombinirano odigrali više od 600 utakmica i zajedno zaradili tridesetak milijuna dolara.
Sada je pred obojicom završnica sezone u Orlandu, gdje Phoenix (Šarić) i Portland (Hezonja) dolaze “pod balon” završiti ono što je prekinuto 11. ožujka, dok će onog trenutka kad Sunsi i Blazersi dovrše svoj posao, što bi moglo biti prije doigravanja s obzirom da su “ispod crte” na Zapadu, Šibenčanin i Dubrovčanin postaju slobodni igrači. Šarić prvi put otkad je došao u NBA, s tim da Phoenix ima opciju učiniti ga ograničenim slobodnim igračem, odnosno ponudom novog ugovora koji ne smije biti manji od pet milijuna dolara za sljedeću sezonu osigurati priliku “mečirati” svaku ponudu. Isto je pak prije dvije godine Orlando propustio napraviti s Hezonjom, koji je u međuvremenu preko New Yorka stigao do Portlanda.
Sve navedeno, kao i činjenica da u ovom desetljeću na izmaku nisu ostvarili (previsoka) očekivanja javnosti, navijača, čak i stručnjaka, Šarića i Hezonju ni u kojem slučaju ne čini “propalim talentima”, što je narativ koji se posljednjih godina počeo provlačiti među uglavnom površnim pratiteljima hrvatske košarke. Iako se jedan kao rubni NBA starter i drugi kao deveti ili deseti igrač rotacije takvima definitivno ne bi smjeli smatrati.
Uostalom, Dario i Mario će po završetku sezone imati sasvim dovoljno opcija za nastavak karijera, koje ulaze u najproduktivnije košarkaške godine. Pritom poput Ante Žižića, koji se odlučio za Real Madrid, to ne mora nužno biti u NBA ligi. Iako je za očekivati da sa Šarićem to bude slučaj jer se ipak radi o igraču koji je startao u 50 od 58 utakmica za Phoenix ove sezone te prosječno upisivao 10,1 poena i 5,9 skokova.
U sljedećem prijelaznom roku će za Šarića najvažnije biti pronaći okruženje kakvo je imao u Philadelphiji, gdje je uživao puno povjerenje trenera Bretta Browna dok se Sixersima nije otvorila mogućnost dovođenja Jimmyja Butlera za kojeg je Dario zajedno s Robertom Covingtonom mijenjan u Minnesotu. I tu su stvari krenulo nizbrdo.
Kao što su i za Hezonju odlaskom iz Orlanda u kojem mu kroz tri sezone nisu uspjeli niti definirati poziciju na kojoj će igrati pa su ga Knicksi i pogotovo Blazersi pretvorili u “švicarski nožić”, premještali ga doslovno od “jedinice” do “petice” te doslovni iz utakmice u utakmicu iz početne petorke na kraj klupe.
Povratak u Barcelonu?
Za Marija Hezonju je - nakon što se nije uspio stabilizirati ni u New Yorku, ni u Portlandu - najbolja opcija vratiti se u Europu, pogotovo jer se u španjolskim medijima posljednjih dana naveliko piše o interesu Barcelone, kluba iz kojeg je otišao u NBA.
Hezonja bi u Barceloni dobio priliku oživjeti karijeru pod trenerom Šarasom Jasikevičiusom, koji je posljednjih godina u Žalgirisu promovirao jako puno mladih igrača. A Mario je još uvijek dovoljno mlad, u veljači je napunio tek 25 godina.
Dalje, Barcelona će sljedeće sezone ponovo biti jedan od najvećih favorita za osvajanje Eurolige u kojoj je Hezonja svojedobno upisao 38 nastupa kroz tri sezone te u posljednjoj ubacivao 6,1 poena za 16,5 minuta.
Ono za što bismo svi trebali navijati je da ovo bude godina u kojoj će Dario Šarić i Mario Hezonja pronaći sredine u kojima će se osjećati ugodno jer to je prvi preduvjet da na tom tandemu - zajedno za Hrvatsku igrali na Svjetskom prvenstvu 2014., Eurobasketu 2015. i Olimpijskim igrama 2016. - u konačnici ipak izgradimo onu očekivanu svjetliju reprezentativnu budućnost...