LUKSEMBURG - HRVATSKA 79:91 (12:25, 25:25, 18:24, 24:17)
LUXEMBURG - Nacionalni sportski i kulturni centar d‘Coque. Gledatelja 1500. Suci: Zaščuk (Ukrajina), Kounelles (Cipar) i Tomasović (Slovačka).
LUKSEMBURG: Kreps 4p, 3s, Gutenkauf 3, Grun 9p, 3a, Grosber, Laurent 13p, 6s, Kovač 10p, 4s, 4a, Vujaković 7p, 4s, Demuth 6, Melcher 12p, 3a, Verbeelen 2, Rugg 9p, 7s, Delgado 4p, 3a.
HRVATSKA: Perković 23, Filipović 8p, 3s, Kapusta 8p, 9a, Prkačin 12p, 6s, Kalajžić 4p, 4a, Gnjidić, Mazalin 2p, 5s, Badžim, Branković 2p, 3s, M. Drežnjak 16p, 3s, D. Drežnjak 8p, 3s, Ljubičić 8p, 7s.
Priča je krenula prije nepunih godinu dana, krajem kolovoza pred odlazak na Eurobasket na kojem je Hrvatska uvodnu skupinu igrala u Torinu. Međutim, prije toga su izbornik Damir Mulaomerović i njegovi momci trebali su odraditi utakmice s Poljskom u Varšavi i Švicarskom u Opatiji na startu pretkvalifikacija za Eurobasket koji se igra 2025. godine. I to je apsolvirano na pravi način, pobjedom kod Poljaka 72:69 i s +31 protiv nedoraslih Švicaraca.
Onda je stigao Eurobasket na kojem smo u osmini finala "dobili po nosu" od Laurija Markkanena i Finaca, što je označilo odlaak Mulaomerovića i dolazak Ace Petrovića na pozicije sportskog direktora Saveza i v.d. izbornika. Aco je pretkvalifikacije nastavio s +25 u Austriji, ali i domaćim porazom od osam razlike protiv Poljske koja je tako zasjela na prvo mjesto u skupini koje će potvrditi u veljači, dok su nas pobjede u Švicarskoj i protiv Austrije na Gripama gurnule još dublje. U drugi krug pretkvalifikacija s - Irskom i Luksemburgom.
Kao da to nije bilo dovoljno, Petrović je prilikom imenovanja novog izbornika Josipa Sesara napravio "cirkus" koji je rezultirao njegovim odlaskom, dok je Hrvatska i dalje bila u trećoj ligi.
Međutim, nitko nije sumnjao da će ovo ljeto donijeti "promociju" jer spomenute Irska i Luksemburg koji smo "poderali" - doduše, ni blizu kao u Opatiji, čak ni kao Irsku - u srijedu navečer, spadaju među one reprezentacije za koje smo čak i mi nekoliko klasa iznad. I nije to podcjenjivanje svega što je Sesar sa svojim momcima odradio proteklih tjedana, već realan odnos snaga koji se mogao vidjeti na parketu u baš svakoj od četiri utakmice odigrane u ovom ciklusu. Uostalom, dalje od brojki ne treba ići, kombiniranih +74 protiv Iraca i +48 protiv Luksemburžana dovoljno govori o tome što je naša reprezentacija zapravo morala igrati.
Stoga, kao što se nije trebalo analizirati ni prethodne tri pobjede, tako ne treba ni ovu u kojoj je Sesarova Hrvatska ponudila najmanje do sada. Jednostavno, bilo je to klasično "odrađivanje posla" s mislima na Istanbul, gdje nas od 12. kolovoza čeka nastup na još jednim pretkvalifikacijama, ovaj put olimpijskima....
Tamo pak neće biti Irske i Luksemburga, neće biti čak ni približno tako loše reprezentacije kao što su bile ove dvije. Tamo nas na startu čeka Belgija koja je prošle godine na Eurobasketu jedina pobijedila zlatne s tog turnira - Španjolce, u skupini su nam još Nizoezemska i Švedska s kojim smo proteklih godina imali jako puno problema, dok jedno od prva dva mjesta donosi križanje s društvom u kojem su domaćin Turska, Ukrajina, Bugarska i Island. Ukratko, sve do sada viđeno ne znači ništa u smislu onoga što nas čeka za nešto više od tjedan dana.
I tu nije riječ samo o protivnicima, ima nešto i do Hrvatske koja će u Istanbulu biti drukčija momčad. Naime, u Zagrebu već treniraju naša po dva NBA i euroligaška igrača, Dario Šarić i Ivica Zubac, odnosno Mario Hezonja i Jaleen Smith kojima će se nakon dva slobodna dana priključiti i momci na povratku s turneje po Irskoj i Luksemburgu.
Josip Sesar je bez ikakvog stresa odradio pretkvalifikacije za Eurobasket, ali pred izbornikom je sada teži dio posla. U sljedećih tjedan dana treba odrediti kojih će se to osam momaka naći u momčadi sa spomenutim kvartetom, s kim će se jurišati na prvo mjesto u Istanbulu koje jedino nosi priliku za nastup na Olimpijskim igframa u Parizu sljedeće godine. Naravno, trebat će onda i dogodine osvojiti još jedan turnir, ali prilika za odlazak na OI možda u reprezentaciju vrati i Bojana Bogdanovića, dok se možemo nadati i kako će neki od naših mladih igrača u sljedećoj sezoni napraviti iskorak, doći na razinu potrebnu da bi se igrala vrhunska reprezentativna košarka.
Ako je suditi - makar, ponavljamo, po tome ne treba suditi - prema viđenom u posljednjoj četvrtini utakmice s Lukesmburgom kojem smo dozvolili da se u završnici može nadati - tri minute prije kraja domaćin je došao na samo osam razlike - najvećoj pobjedi u svojoj povijesti, onda tu nema igrača koji uopće može doći na tu razinu.