Naravno da je uoči dolaska u Istanbul bilo upitnika iznad hrvatske reprezentacije. Doći na turnir, kvalifikacijski, a da se prije toga nije odigrao niti jedan pokus, bio je rizik s kojim je živio Josip Sesar. Rizik kojega je svjesno prihvatio i uzeo na sebe.
Imao je za to barem dva razloga. Jedan je svakako mali broj dana koliko je imao za uigrati u onu vrstu s kojom je započeo ljetnju kampanju Darija Šarića, Marija Hezonju, Ivicu Zupca i Jaleena Smitha, dakle, četvoricu iz petorke. Stoga je otpao već dogovoreni meč protiv Slovenije u Ljubljani. Sesar je procijenio da mu je kvalitetnije provesti zatvoren u treniranju te dane, a da smo otišli u Ljubljanu, izgubilo bi ih se zapravo tri; dan prije, dan utakmice i dan nakon utakmice. Zatim, nije manje važno niti bilo to što nam je prvi protivnik u Istanbulu bila Belgija koju vodi Dario Gjergja, a ne igrajući pokuse, Hrvatska u ovom sastavu bila je potpuna nepoznanica. Čak i za Gjergju. Ma, za sve nas.
Zubac silno motiviran
Hrvatska je u nedjelju oko ručka prvi puta zaigrala s ovako podijeljenim ulogama u reprezentativom dresu. Dugo je godina ova reprezentacija počivala na leđima Bojana Bogdanovića, a kad bi se dogodio klik među igračima, poput one olimpijske 2016. godine, tada je Hrvatska izgledala jako dobro. No, Bojana Bogdanovića više nema, kapetanska traka je “oko ruke” Darija Šarića, Mario Hezonja više nije joker na kojega se čeka, nego je spremno preuzeo svoju ulogu nositelja, dok Ivica Zubac ima silan motiv da uhvati kontinuitet dobrih partija i velikih natjecanja s Hrvatskom te da u njoj bude i bolji nego je u dresu LA Clippersa. Tu je i Jaleen Smith, Amerikanac koji je lijepilo ove momčadi, koji svaku momčad čini boljom, koji je, ono što se kaže, baš idealni suigrač.
I kad sva četiri nositelja postave obrazac ponašanja na terenu, onda je to momčad koja igra dobru košarku. U kojoj Goran Filipović izgleda na playu kao da je oduvijek ovdje, kao da između njega i ostale četvorice ne postoje velike razlike u razini natjecanja koje igraju. Nositelji su, barem je takav ostao dojam nakon Belgije, napravili svoje suigrače boljima. Ono što treba pričekati u sljedećim utakmice jest da se, posebno šuterski pojave Roko Badžim, Dario Drežnjak i Toni Perković, pa bi to mogla biti vrlo zanimljiva Hrvatska.
Problem bi mogao nastati u ozljedi Borne Kapuste. Kad Filipović nije bio na playu, mijenjao ga je Jaleen Smith, postavljao je neke napade Mario Hezonja, neke i Roko Badžim.
Međutim, naslušali smo priča i priča oko kemije u reprezentaciji, a nismo dugo, dugo vidjeli kako se momci obučeni u košarkaške dresove s kockicama smiju dok igraju. Do nedjelje. A sve to možda je i najbolji pokazatelj kakav je dojam ostavila Hrvatska. Ne samo zbog gaženja reprezentacije koja je lani svladala Španjolsku, europskog prvaka, ili prije toga dva puta Srbiju. A protiv Hrvatske je Belgija mogla izgubiti i pedeset razlike... OK, nije Belgija bila kompletna, ali nemojte pokušati objasniti da Hrvatska nije znala ući probleme i protiv protivnika belgijske nedjeljne kvalitete.
Ali, tada se nije smijala. Tada se Dario Šarić na plus 35 nije bacao za loptom u reklame, što mu se prvi puta dogodilo, sam će priznati, od kada je još bio junior. A danas ima 29. I najstariji je u našoj vrsti. OK, reći ćete, nije se niti mogao bacati u reklame na plus 35, jer nikoga nismo vodili 35 razlike. Što isto stoji. Kako bilo, ova je Hrvatska pokazala u nedjelju kako ima nešto.
Ovo izgleda jako dobro
I kako je Josip Sesar, a u dijelu javnosti je bilo skepse oko njegovog imenovanja, sve nevjernike morao razoružati. Bez problema je počeo utakmicu bez Marija Hezonje, momčad mu je odigrala baš kako je trebala i Hrvatska je izgledala kao momčad. Nije za tu priču nevažno niti što je poderao reprezentaciju koju vodi Dario Gjergja, a baš oni koji su najviše prigovali Sesarovom izboru, tvrdili su da je Hrvatsku morao dobiti u ruke Gjergja.
Ne znam kako bi bilo da je to ispalo tako, ali ovo izgleda na početku istanbulskih kvalifikacija baš jako dobro. Iako, nismo favoriti. Turci su strašna momčad, Turci imaju više talenta nego je imala Španjolska kad je lani osvajala europsku krunu. I da, Turci su domaćini.
Ali, Hrvatska se smije. A to nije mala stvar.