Hrvatska košarkaška reprezentacija je 40 minuta udaljena od Olimpijskih igara. Ovakvu rečenicu je bilo teško i zamisliti prije godinu dana kada je Josip Sesar svoje košarkaške pripremao za utakmice protiv Irske i Luksemburga. To nisu bile, da vas podsjetimo, prijateljske utakmice već službene, u sklopu pretkvalifikacija za Europsko prvenstvo koje će se sljedeće godine održati u Finskoj, Poljskoj, Latviji i na Cipru.
Hrvatska je prošla tu ‘nezgodnu‘ pretkvalifikacijsku skupinu s četiri pobjede i koš-razlikom +122, a onda u Turskoj odigrala odličan turnir još jednih pretkvalifikacija, ovaj put za Olimpijske igre te tako zaslužila aktualno pojavljivanje u Pireju gdje su pobjedama protiv Slovenije i Dominikanske Republike, bez obzira na poraz od Novog Zelanda, došla do utakmice protiv Grčke.
Domaćini turnira su predvođeni jednim od najboljih košarkaša današnjice, Giannisom Antetokounmpom, ali i odlično posloženi na ostalim pozicijama te su apsolutni favoriti u večerašnjem ogledu. Naravno da to ne znači da hrvatski košarkaši ne mogu pobijediti u ovoj utakmici, itekako mogu, ali ta utakmica nije ona koja definira budućnost domaće košarke.
Momčadi koju predvode Šarić, Hezonja i Zubac prije svega treba kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima
Znamo svi kako je hrvatska košarka na niskim granama, kako su utakmice protiv Irske i Luksemburga bile tek posljednji čavao u lijes sporta koji nas je jedno vrijeme itekako uveseljavao i donosio puno radosti.
Za priču o svemu lošem što se događalo oko reprezentacije i hrvatskih klubova trebalo bi nekoliko enciklopedijskih tomova, a mi ćemo se ovaj put zadržati samo na priči o našim nesudjelovanjima na velikim natjecanjima.
Hrvatske nije bilo na Svjetskom prvenstvu prošle godine, kao ni onom 2019. godine. Nije nas bilo ni na Olimpijskim igrama 2020. godine tako da smo u posljednjih pet godina od velikih natjecanja bili samo na EuroBasketu 2022. godine.
Kao što je to Roko Leni Ukić rekao u podcastu na Tribina.hr, nastup na Olimpijskim igrama u Parizu bio bi ogroman uspjeh, ali našoj momčadi koju predvode Dario Šarić, Mario Hezonja i Ivica Zubac koji bi ispred sebe trebali imati još 4-5 godina košarke na visokoj razini, prije svega treba kontinuitet nastupa na velikim natjecanjima. I stoga su, de facto, od utakmice protiv Grčke puno važnije utakmice koje nas čekaju u studenom ove godine.
U još jednom nelogičnom postupku FIBA-e Hrvatska je u kvalifikacijama za EuroBasket 2025. izvukla tanji kraj. Naime, u našoj kvalifikacijskoj skupini su Francuska, Bosna i Hercegovina te Cipar.
Bez nastupa na EP-u će biti teško vratiti hrvatsku košarku barem na dio onoga što smo od košarkaša u prošlosti navikli gledati
Tri od četiri momčadi prolaze dalje, a logičnim bi se dalo zaključiti da će iz tog kruga ispasti Ciprani, ali problem je taj što oni kao domaćini imaju automatski osiguran prolazak skupine. Zašto je FIBA odlučila da oni ipak igraju kompetitivne utakmice, odnosno da nisu izuzeti iz ždrijeba, nije lako objasniti, ali je jasno da jedna iz kruga momčadi Francuska - Hrvatska - BiH neće na EuroBasket.
To sigurno neće biti Francuska koja ima odličnu momčad i koja je pobijedila i Hrvatsku i BiH na startu kvalifikacija tako da će se o tom posljednjem putniku na EuroBasket odlučivati između hrvatskih i bosanskohercegovačkih košarkaša. Utakmice između te dvije reprezentacije igraju se u studenom, 21. i 24. studenom i to su susreti koji su na neki način i važnije od večerašnje od Grčke.
Bosna i Hercegovina je ozbiljna momčad koja je to pokazala i na prošlom EuroBasketu, a Hrvatska će u tim susretima igrati bez dva od tri naša najbolja košarkaša. Šarić i Zubac su i dalje u NBA ligi i ne mogu igrati te kvalifikacije tako da će dosta toga pasti na leđa Hezonje te ostatka momčadi. Josip Sesar će imati veliki zadatak da pronađe pravu momčad koja će biti bolja od naših susjeda i tako osigurati nastup na EuroBasketu. Jer ako još počnemo izostajati s kontinentalnih smotri, onda ćemo stvarno nestati s košarkaške mape.
Najbolji scenarij je, naravno, nastup na Olimpijskim igrama i na EuroBasketu. No, preskakanje Pariza ćemo nekako i preživjeti, bez nastupa na EP-u će biti teško vratiti hrvatsku košarku barem na dio onoga što smo od naših košarkaša u prošlosti navikli gledati. U dalekoj prošlosti, doduše, ali sjećamo se još toga.
Kao što se sjećamo i Luksemburga i Irske, ni to nikada ne smijemo zaboraviti. Teško ćemo se vratiti u najslavnije dane, ali trebamo napraviti sve da se ne vratimo ni u najsramotnije.