Petnaestak godina već bavi se Jurica Šango fizičkom pripremom sportaša, najveći dio proveo je s košarkašima, od juniora Zadra, preko Puntamike, seniora Zadra, pa u jednoj akciji s reprezentacijom BiH, do nedavnoga torinskog kvalifikacijskog turnira˝, gdje je Hrvatska sebe vratila na Olimpijske igre.
- Bilo je odlično, cilj je ostvaren! - kratko će Šango o Torinu.
Kad ga je Aco Petrović pozvao da bude član njegova stožera, mrvicu se iznenadio.
- Je, ali već sam radio s Acom, prvo u Zadru u sezoni kad je klub osvojio naslov hrvatskog prvaka, potom u reprezentaciji BiH, pa mi je najnoviji Acin poziv bio velika čast. Ujedno i prilika da dođem na OI, o čemu sam oduvijek razmišljao.
Do cilja u Torinu nije bilo jednostavno doći, ali rezultat sugerira da je sve napravljeno kako treba.
- Rezultat je uvijek relevantan pokazatelj. Dovesti momčad za 23-24 dana do najbolje moguće sportske forme prilično je zahtjevno. Mnoštvo čimbenika ima utjecaj, ovakav ili onakav. Najlakše bi bilo nagaziti igrače pa što Bog da. Naša strategija bila je drukčija.
Osim što je ostvareno zadovoljstvo plasmanom na OI, svi oko reprezentacije ističu i zadovoljstvo time što se nitko nije ozlijedio, što su svi od prvog pripremnog treninga do posljednje sekunde finala u Torinu bili na raspolaganju.
Nema neke tajne
- Moje prethodno iskustvo rada s Acom bilo je jednako. U Zadru u onoj trofejnoj sezoni nismo imali ni jednoga ozlijeđenoga igrača. Jedino je Rok Stipčević bio neko vrijeme izvan stroja, ali zato što je na utakmici nezgodno doskočio na nogu suparničkog igrača. Isto je bilo i za naše suradnje u reprezentaciji BiH u kvalifikacijama za EP i na EP u Sloveniji.
Može li se govoriti da je u nečemu posebna tajna?
- Ne, nema tu tajni. Tijekom prošlih 15-ak godina razvio sam svoj način rada. Pristalica sam i u praksi se zalažem za integraciju svih sadržaja kad je riječ o pripremama za treninge, utakmice, turnire…
Jeste li prije priprema za Torino radili opsežne testove?
- Ne. Stožer je radio tako da je donosio odluke nakon pomnog motrenja i zapažanja vodeći se iskustvom. Pojednostavljeno, kad bismo stekli spoznaju da nekom igraču treba nešto konkretno, to bismo odmah primijenili. Ne volim gomilanje bezbrojnih podataka, počesto to bude kao neka šuma gdje bi se čovjek mogao izgubiti.
‘Ukrase’ eliminiramo
Koliko kod vas traju pripreme za trening? Rade li svi jednako ili ne?
- Neki igrači dođu prije, neki ne, njima je prepuštena pojedinačna “fizička toaleta”, tako to zovem. Bitno je da u trening uđu optimalno spremni. Inzistiram na najvišem mogućem stupnju koncentracije pri vježbama, a dosta komuniciramo jer nekad treba u sekundi odlučiti što treba promijeniti ili napraviti bolje i slično.
Koliko su bitna istezanja?
- Pojedinačna stvar. Uvidio sam da najbolje rezultate daje maksimalna koncentriranost na bitne elemente, a ono što bi mogao biti nekakav ukras, eliminiram. To je bitno kod relativno kratkih priprema. Općenito, valja pratiti literaturu i najnovije spoznaje i dostignuća pa ih primijeniti kad je moguće.
Kakvu ćete formulu fizičke pripreme primijeniti za OI?
- Kao i prije Torina. Živi treninzi, nastavit ćemo raditi na prilagodljivosti, zapravo na sposobnosti za prilagodljivost. Znamo što nas čeka u skupini, ritam utakmica, sve ostalo i kad počnemo 20. srpnja u Sv. Martinu, zakoračit ćemo u intenzivnu pripremu podizanja sportske forme.
Kakav ste odmor propisali igračima?
- Nekoliko dana potpuno bez košarke, bez aktivnosti, a poslije toga slijedit će smjernice što su ih dobili. Neizostavno je istaknuti da je riječ o vrhunskim ljudima i košarkašima, potpuno svjesnim ljudima da se na OI treba doći spreman. Njihov odnos prema radu vrhunski je, nema tu nikakvih problema. Slično je i s prehranom, svi slijede nutricionističke smjernice i u tomu su ustrajni, svaka čast.
-------------------------------------------------------------------------------------------------
Rukometni primjer... Trčat ću ja za tebe
Kao posebno zanimljiv primjer mentalnoga uzdizanja i stvaranja čvrstoga momčadskoga duha Šango navodi primjer iz - rukometa:
- Gledao sam jedan trening hrvatskih rukometaša i u jednom trenutku, kad jedan igrač iz nekih razloga nije mogao trčati dionice, došao je drugi i kazao nedvosmisleno da će on istrčati kolegine metre. To je već polje metafizike, ali izvrsno govori o tome na koje se sve načine gradi i učvršćuje zajedništvo. Sjajno!
------------------------------------------------------------------------------------------------------