Francuska stiže u Jazine, Trikolore čeka uzavrela atmosfera, posve je to jasno ususret prvoj od dvije ključne utakmice hrvatske reprezentacije, ujedno i posljednje, nakon kojih će - nadamo se - cijela naša košarkaška priča ugledati svjetlo na kraju tunela. Na parketu će u svojim Jazinama biti i Zadranin Dominik Mavra, trenutno član španjolskog Breogana, koji se nakon kraćeg izbivanja vratio u nacionalnu vrstu.

Za početak se iskusni razigravač osvrnuo na Francuze...

- Otkazalo im je par igrača, ali opet dolaze u euroligaškom sastavu. Suvišno je pričati o njihovim kvalitetama. To je reprezentacija koja je na Olimpijskim igrama dobro namučila Amerikance. Sve su to ekstra klase i sigurno nas čeka teška utakmica - kaže Mavra koji će prvi put u reprezentativnom dresu zaigrati u Jazinama.

Kolika su Jazine prilika za dobar rezultat?

- Dobra su prilika i povećavaju nam šanse. Čudni su to, nesvakidašnji uvjeti za igru, atmosfera će biti sjajna, ona prava zadarska. Mi imamo svoj plan i cilj, to je pobjeda. Bit će teško, ali vjerujemo. Jazine nam mogu biti sjajan poguranac u našim nakanama.

Mavra, dijete Zadra, u Jazinama i dresu reprezentacije. Je li to slika o kojoj je sanjao na početku karijere?

- To je definitivno onaj razlog zbog kojeg počneš igrati košarku, sanjaš takve prizore. Ja nisam igrao u Jazinama jer se Zadar već preselio na Višnjik kada sam ja počeo igrati, ali sigurno će to za mene biti nešto posebno - govori Mavra kojeg se može opisati i kao povratnika u izabranu vrstu.

Mršić me doveo u Breogan

Kako mu je ponovno biti među poznatim društvom?

- Uvijek je lijepo i uvijek je čast. Svi smo mi tu s istim ciljem. Znamo za što se pripremamo i samo nam je to u glavi. Drago mi je što sam ponovno u reprezentativnom dresu.

“Kockasti” dres je Mavra zavrijedio igrajući za španjolski Breogan iz Luga. Dugo je ove sezone tražio angažman, u Lugo je došao - to ne krije - na poziv sadašnjeg trenera Splita, bivšeg izbornika Veljka Mršića.

- Je, Veljko je bio glavni razlog mog dolaska. On me zvao, dogovorili smo sve praktički u par sati. To je zapravo bio vrlo čudan splet okolnosti jer se klub brzo nakon toga odlučio na promjenu trenera tako da smo praktički zajedno odradili samo dva treninga.

Koliko je Mavri pomogla činjenica da je u novoj svlačionici zatekao nekoliko igrača s ovog govornog područja? Jesu li mu naš Toni Nakić, bivši cibos Sani Aranitović i BH reprezentativac Edin Atić skratili prilagodbu na novu sredinu?

- Te stvari uvijek pomognu u inozemstvu. Uz njih brže shvatiš stanje stvari, ciljeve i očekivanja. Dobiješ potpunu sliku sredine u najkraćem mogućem roku. Uvijek je to lijepa stvar.

Kad smo već kod klubova, aktualna je još uvijek u hrvatskoj završnica Kupa Krešimir Ćosića Trofej je uzeo Split, također njegov bivši klub.

- Četvrtfinale tog turnira je zapravo bilo finale, Split i Zadar godinama igraju napete utakmice u kojima je uvijek pobjeđivao

Zadar. Žuti su slavili košem u posljednjoj sekundi, ta im je utakmica praktički ostavila otvoren put do trofeja - govori Mavra koji je ne tako davno nosio dres Splita, dok je ljetos dugo trenirao s momčadi na Gripama.

Kako mu je ova momčad Splita isprva izgledala i iznenađuje li ga trofej?

- Nije mi to čudno. Podigao se budžet i ovo je na papiru najbolja momčad Splita u dugo, dugo godina. To je uostalom i bio cilj Splita, da se uzme trofej, tako da je s te strane priča ispunjena.

S Gripa je Mavra krenuo prema Rusiji, košarkaške putešestvije odvele su ga i do Španjolske, Poljske, Litve, Makedonije... Po kojem kriteriju bira sredine i klubove?

- Moja je karijera imala čudnu putanju. Otišao sam u inizemstvo vrlo mlad sa željom za igrom. Vodile su me samo minute jer u tom razdoblju je igraču najbitnije da igra. Naravno da su ulogu igrale i financije jer moraš od nečega živjeti, ali to nije bilo presudno. Možda sam i ja nekad vukao neke poteze koje bi iz ove perspektive napravio drugačije, ali sve u svemu, zadovoljan sam postignutim - iskreno će čovjek koji je nosio dresove triju najvećih hrvatskih klubova i igrao u svim legendarnim hrvatskim dvoranama.

U Splitu lijepo primljen

Tu privilegiju nema svatko.

- Nikad nisam gledao to na taj način, najdraže mi je što sam igrao u Zadru. Moram reći da su me i u Splitu lijepo primili i tretirali me kao domaćeg, počevši od kluba, navijača pa do ljudi. Cibona mi je dala priliku kad me nitko nije želio i njima sam također zahvalan - objasnio je čovjek kojeg je Zadar odgojio i tu mu je dom, dok ga za za Split neraskidivo veže životna priča.

Je li mu drago što su se ta dva kluba kvalitativno odvojila od ostatka hrvatske košarke posljednjih sezona?

- Svakako da mi je drago. Volio bih da to postanu poželjne sredine i za mlade igrače i da se tu razvijaju. Podigli su se budžeti, ali uvijek to može i bolje. Nema hrvatske košarke bez dalmatinske, ali i ostalih dijelova domovine. To je tako bilo i uvijek će biti - zaključio je Dominik Mavra.