Izbornik Dalić stalno će ponavljati da mu je igra obrane presudna na Svjetskom prvenstvu u Rusiji. Služi se sintagmom - sve kreće od obrane. Ima u toj priči smisla, jer olako primljeni pogoci unište svaku ideju i zamisao, donose poraze. Vidjeli smo to i na utakmici s Brazilom na Anfieldu.
Međutim, čini se da bi hrvatski problem na Svjetskom prvenstvu u Rusiji mogao biti - napad. Vatreni su protiv Brazila stvorili samo jednu priliku i to više zbog sjajnih tjelesnih predispozicija Ante Rebića i njegova fenomenalnog skoka i udarca glavom, nego zbog neke smislene akcije. Naravno, s druge strane je bio Brazil.
Ne mogu se njima slagati prilike po željama, ali ukupno ih je definitivno bilo premalo. Napadačka neučinkovitost Hrvatsku je koštala na prošlom Europskom prvenstvu u Francuskoj, u onoj utakmici s Portugalom. Što je vrijedilo što je tadašnja Čačićeva vrsta bolje izgledala na travnjaku, kad je bila jalova i nije uspjela zabiti? Na kraju je prošla jedna kontra i bilo je gotovo...
Ovisan o suigračima
Mnogo se pričalo o izostanku Marija Mandžukića, ozljedi koja ga je zadesila prije utakmice s Brazilom. On je, naime, bio predviđen za igrati špicu, Andrej Kramarić je ipak u Dalićevim zamislima bio druga opcija. Naravno da je Mandžukić bitna napadačka karika, te da se s njime može dobiti napadačka silina. Međutim, Hrvatskoj je na Anfieldu najviše nedostajao igrač koji je bio u momčadi. Nedostajao je - Ivan Perišić! Perišić kakvog smo gledali na Europskom prvenstvu u Francuskoj, Ivan koji je zabio Češkoj, koji je srušio Španjolsku, kojeg je centimetar dijelilo da sruši Portugal. Takav Perišić nedostaje Daliću, po nama bi njegova igra, ako hoćete forma, mogla biti odlučna kad se radi o hrvatskim ambicijama u Rusiji.
Nakon tog Europskog prvenstva u Francuskoj, Perišić je zabio još samo dva puta za Hrvatsku, protiv Kosova, 6. listopada 2016. godine u kvalifikacijama za ovo Svjetsko prvenstvo, te protiv Grčke u dodatnim kvalifikacijama u pobjedi 4:1... Premalo, debelo premalo. Istina, nije se nazabijao previše niti u Interu ove sezone, tek 11 puta je pogodio mrežu, isto toliko puta je i asistirao.
Vrlo bitno je napomenuti da Perišiću zapravo moraju pomoći suigrači, oni su bitni faktor pronalaska njegove forme iz Francuske. Perišić je odličan igrač koji je spreman iskoristiti ono što mu suigrači ponude unutar sustava igre. Klasičan je igrač koji iskorištava viškove koje mu pripreme suigrači, tu je najjači, metaforički kazano, “ispucava posljednji metak”. Jer kao krilo Perišić ne stvara višak driblinzima “jedan na jedan”. On će proći suparnika kad gurne loptu pokraj njega i pretrči ga, nije kreator koji sebi i suigračima stvara višak iz situacija u kojima igra na postavljenu obranu suparnika. Dakle, Perišić dosta ovisi o svojim suigračima, tako da su oni presudni faktor vraćanja u stanje u kakvom je bi u Francuskoj.
Također, svakako Perišiću nije pomogla ni ona priča iz SAD-a, nakon turneje se zborilo da mu je Rebić preoteo mjesto u momčadi. To ga je definitivno moglo pogoditi, nije naučio posljednjih godina da ima konkurenciju na svojoj poziciji. Izbornik Dalić je sve elegantno riješio postavljanjem obojice u sastav protiv Brazila.
Prvi ofenzivni adut
Za razliku od Perišića, Rebić se opet ukazao kao udarna igla hrvatskog napada. Čovjek koji je Eintrachtu protiv Bayerna donio Kup djeluje moćno, snažno, iako protiv Brazila nije zabio, niti se nalazio u prilikama osim u toj jedinoj koju si je sam stvorio, vidjeli smo ono što volimo vidjeti kod napadača. Stalno smo imali osjećaj da samo on može zabiti pogodak... Iako u dvije-tri akcije koje je započeo Luka Modrić nije sve ispratio do kraja i utrčao u koridore koje mu je namjestio Modrić, Rebić je bio taj koji je jedini stvarno terorizirao brazilsku obranu. Momak koji je dugo bio u sjeni Ivana Perišića to više nije. Ante se više ne nalazi u reprezentaciji kao neka vrsta popune rostera, već kao sadašnjost, ali i budućnost reprezentacije u nadolazećoj smjeni generacija. Zbog svoje kombinacije tjelesnih mogućnosti i tehnike, Rebić je, po nama, već sad postao glavni napadački adut za Rusiju.
Ako će se uz Rebića vratiti “Perišić iz Francuske”, te uz raspoložene Mandžukića i Kramarića, Vatreni bi u Rusiji mogli ostvariti svoje ciljeve. Bez toga će biti jako teško, pa makar obrana odigrala savršeno. Čini nam se da u našoj nacionalnoj vrsti ipak sve počinje od - napada.