Malo je Hrvata dosad igralo za Benficu, u prošlosti tek Tomo Šokota i Mario Stanić, sad je ondje Filip Krovinović, kao i Branimir Kalaica, koji u pravilu igra za Benficu B.
Upravo je Kalaica, nakon Šokote, jedini igrač kojega je Benfica dovela direktno iz Dinama, otišao je onamo kao igrač na isteku ugovora i Modri na njemu nisu zaradili baš velik novac. I dok nakon Šokote Benfica godinama nije previše gledala u Dinamovo dvorište te je puno češće grabila iz beogradskog bazena i dovodila srpske igrače, zadnjih je godina lisabonski klub opet počeo pecati oko Maksimira.
Recimo, u ljeto 2015. u ozbiljnom je fokusu bio Arijan Ademi. Tadašnji je dokapetan, prije suspenzije zbog dopinga, bio u odličnoj formi, a u Maksimiru se pričalo da je njegov odlazak u Lisabon vrlo blizu realizacije. Benfica je tada ponudila šest milijuna eura za njega, međutim Dinamo je ponudu odbio. Naravno, nitko nije mogao pretpostaviti što će se dogoditi koji mjesec kasnije, Ademi je tada bio važan kotačić u lovu na Ligu prvaka i europski iskorak, a u budućim planovima i igrač na kojemu će klub sigurno zaraditi više od šest milijuna eura. Benfica je, kao i ostali interesenti, tada stavljena na čekanje barem do zime, a Portugalci su poručili da će Ademija pratiti i dalje i da nije isključeno da se nazimu opet jave. No došla je ta suspenzija i cijela je priča izgubila smisao.
Ostalo na Šokoti i Kalaici
Međutim, Benfica time nije odustala od Dinama. Ubrzo su skauti kluba s Luza počeli pratiti Marka Pjacu i opasno se zapalili za njega. U proljeće 2016. Benfica je intenzivno počela razmišljati o dovođenju Pjace, čak i kad je postalo jasno da Pjacina cijena sustiže Modrićevu i da bi mogao otići u rekordnom transferu, Benfica je ostala u igri. I, govorilo se tada, ponudila, službeno ili neslužbeno, 17 milijuna eura. Je li to bio blef Portugalaca jer su znali da Pjaca gleda prema Italiji i da je već jednom nogom u Juventusu ili su doista bili spremni “iskeširati” toliki novac, sad više i nije toliko važno. U svakom slučaju, Pjaca je bio velika Benficina želja.
Kao što je velika želja bio i Nikola Moro. Štoviše, Dinamov je veznjak bio blizu Luza. Prije ozljede u proljeće 2018. i operacije koljena bilo je, praktički, već poznato da Moro naljeto odlazi iz Maksimira. Šahtar i Benfica poslali su ponude od 12 milijuna, uz mogućnost da svota dođe i do 15 milijuna, Dinamo je bio zadovoljan tim iznosom i samo je trebalo odlučiti hoće li u Donjeck ili Lisabon.
Zanimala se Benfica i za Bornu Sosu, no ipak manje konkretno nego za ostale, a i on je vrlo brzo ostvario transfer u Stuttgart. Portugalski su mediji pak prošle godine spominjali i Filipa Benkovića kao potencijalno pojačanje Benfice, ali se klub, navodno, nadao da će Benkovića ugrabiti jeftinije no što Dinamo planira jer je u tom trenutku bio ozlijeđen i nije previše igrao. Ali kad je postalo očito da ga Dinamo ne misli pustiti za manje od 15 milijuna eura, Benfica je odustala, u tom trenutku nije htjela dati toliki novac za mladog Dinamova stopera.
I tako je sve ostalo na Šokoti i Kalaici, iako se lako moglo dogoditi da s Benficom u Maksimir dođe i netko od bivših Dinamovih igrača, možda i više njih.