Nije se ponovila ona 2010. godina, Dinamo u červrtak nije imao Rukavinu i Sammira, nije se ponovilo niti čudo protiv Tottenhama, ali kad je ovaj Dinamo u pitanju nikada nećemo napisati da je sve riješeno. Postoji još uzvrat, sve je moguće. Pa zar Dinamo nije bio otpisan nakon utakmice s Spursima u Londonu, pa se vratio na veličanstveni način?
Nada ipak umire posljednja, a ta nada je utemeljena na svim ovosezonskim igrama Modrih ove sezone. Jer nadamo se da će za uzvrat biti posve spreman Bruno Petković, a s zdravim hrvatskim reprezentativcem ova momčad ipak djeluje mnogo drukčije, opasnije.
Krznarova momčad jučer je poražena ipak zbog spleta jedne nesretnih okolnosti, onog jedanaesterca kojeg je skrivio Theophile. Dinamov stoper je jednostavno čovjek koji kiksa prečesto. Sad se već nakupio ogroman broj grešaka Theophilea, Šahtar, Cluj, Tottenham, pa Villarreal. Francuski stoper je kao neki nesretni Forrest Gump, ima ga svuda gdje ne treba. Jučer jedino nije smio napraviti ono što je napravio, širiti ruke u šesnaestercu.
Međutim, to još očito nije naučio. Modri nisu bili onako agresivni kao protiv Tottenhama, kao da je nedostajalo tog posebnog špirita koji je potreban za veliki rezulat. Na ovoj razini se jednostavno mora biti jako inspiriran da bi se stiglo do velikih pobjeda.
Također, osim što momčad u kompletu nije bila visoke inspiracije, nije bilo niti pojedinca koji bi bio na razini recimo Oršića protiv Mourinhove momčadi. Trebao je netko tko će iskočiti, tko će biti junak, tko će se izdići iznad ostalih. Nitko nije bio taj, na kraju je najbolji u plavom sastavu bio Livaković, kad je tako onda je teško očekivati pobjedu.