Fenomenalna pobjeda Dinama za povijest. I igrača i novog trenera Damira Krznara koji je pokazao da ima trenersku žicu. Mi koji ga poznajemo znali smo kakvi su mu kapaciteti i siguran sam da je ovo tek početak velikih rezultata koje će napraviti.
Imao sam 24 godine kad je Dinamo 1967. matirao Eintracht 4:0 i potom dobio Leeds United 2:0 u finalu Kupa velesajamskih gradova. Navijao sam za Modre s istočne tribine. Ovo pobjeda nad Tottenhamom može se usporediti s time, po važnosti, a s Eintrachtom i po preokretu jer tada je vani bilo 0:3, a doma u produžecima 4:0. Nažalost, živimo u doba pandemije i sad nismo mogli biti na stadionu, ali nećemo plakati za tim nego slaviti veličanstven domet za hrvatski nogomet.
Pobjeda u prvoj utakmici dala je Tottenhamu puno šansi u uzvratu pa je početak susreta bio obilježen mirnoćom i sigurnošću s njihove strane. Dinamu je trebalo petnaestak minuta da se pribere i dokaže da će “pokazati zube“. To se počelo događati sredinom prvog poluvremena. Modri su tada prvi put napravili kraću ofenzivu iako su pokušaji završavali u bloku, bez izravnog šuta na gol. Osim zanimljivih minijatura s obje strane, ništa se kvalitetno u napadu nije događalo do 35. minute, a onda je Dinamo došao do dvije ozbiljne šanse preko Majera i potom kroz njegov pokušaj asistencije koja za dlaku nije uspjela.
Potez s Franjićem odličan
Za Dinamo se ponovno skoro kobnim pokazalo što je u prvom poluvremenu u dva-tri navrata kompletna vezna linija ispadala iz igre, kao u Londonu, ali u drugom dijelu apsolutno je to uspio eliminirati. Igrao je svoju igru, kontrola lopte je bila puno strpljivija i sigurnija, a kao nagrada je stigao Oršićev pogodak. Dinamo je potom bio odličan i pokazao da ne moramo vrhunske izvedbe momčadi i igrača gledati samo u stranim ligama, imamo ih i na našim terenima. Taktička varijanta s Franjićem na lijevom beku je više nego uspjela jer u fazi obrane Oršić je pomagao kad bi on išao prema desno da se pridoda stoperima.
Već je pobjeda 2:0 u regularnom dijelu bila fantastična, a izmjene nekih koji su izašli zbog ozljeda samo je dala još veći poticaj igračima da daju i dodatnu energiju. Oršićev treći pogodak bio je vrhunac utakmice i zbog važnosti i njegovog sjajnog poteza.
Ostao bez riječi
Svi koji su igrali dali su sve, i kvalitativno i po angažmanu. Nemam riječi kojima bih opisao zadovoljstvo što mi, Dinamo i naš hrvatski nogomet možemo pokazati svijetu. To je nešto nevjerojatno.
Mislav Oršić je relativno mlad otišao iz hrvatskog nogometa, no već nekoliko godina, od 2018., potvrđuje da je to čovjek koji će nam donijeti puno radosti. Mjesto mu je i u krugu reprezentacije. Još je u dovoljno dobrim godinama da odigra mnoge velike utakmice. To što je Oršić napravio u ovom susretu svrstava ga u velike hrvatske igrače. Obrane Dominika Livakovića još jednom pokazuju da imamo izvrsnog vratara.
Nakon prve utakmice puno se spominjala razlika između engleske i hrvatske lige. Dinamo bi protiv Tottenhama od pet utakmica dobio jednu i pol ili dvije. Veličina je momčadi i igrača da zna iskoristiti trenutak kad treba napraviti velike stvar. Ovaj Dinamo to i ima i stavio je točku na i. Iako to ne znači da ne mogu i ne trebaju ništa više učiniti. Sad samo ne smijemo iskočiti iz svoje kože pa kazati da smo na razini najboljih klubova Premier lige, no sjajna je spoznaja da ih se može pobijediti, pa čak i s 3:0.