Je li maksimirski remi protiv Feyenoorda mršav ili debeo? Nekako se čini da je idealne kilaže, moglo je bolje, moglo je gore, oba vratara bila su u velikoj formi. Je li pred Modrima tmurna nogometna europska jesen ili pak svijetla, zaogrnuta lijepim bojama?
Vraća li se Dinamo u “staru europsku formu” od prije nekoliko godina kad je uvijek nedostajao jedan bod, jedan pogodak, zrno sreće? Ili će to na kraju ipak biti Dinamo koji je u Europi nudio sliku odlične momčadi posljednje dvije sezone? Odgovor na ta pitanja nismo dobili u četvrtak. Uvjereni smo da meč protiv Feyenoorda nije pravi odraz Dinamove snage, da su Mamićevi dečki bolji od onoga što su pokazali protiv Nizozemaca. Ali isto tako znamo da su Modri objektivno slabiji nego u sezonama kad je momčad vodio Nenad Bjelica.
Nakon europskog proljeća i borbe do zadnje sekunde za proljeće u Ligi prvaka, nogometni narod je počeo vjerovati da je Maksimir “švedski stol” pun nogometnih delicija, te da će se stalno gostiti prvoklasnim nogometom. Međutim, vremena se mijenjaju, ove sezone je ipak na programu recesijski jelovnik. Mnogo je razloga za to, od pandemije koronavirusa, odlazaka nekih igrača, prije svega Danija Olma, nedefiniranog prijelaznog roka koji nije odrađen kako je trebao biti, ukupne atmosfere koja vlada oko kluba. Izvukli smo tri bitna razloga zbog kojih po našem mišljenju Dinamo nije oduševio protiv Feyenoorda, zbog kojih nismo vidjeli u posljednje dvije sezone moćni europski stroj, plavu konjicu u punom galopu...
Za početak, Olmo i Petković. Leipzig vodi u Bundesligi nakon četiri kola, startao je pobjedom u Ligi prvaka, a jedan od glavnih igrača je Španjolac, bivši dinamovac Dani Olmo. To sve govori kakvog je igrača Dinamo izgubio. Španjolski reprezentativac je bio ogromna prevaga, ključ koji je otvarao sva vrata. Bez njega Modri su tridesetak posto slabiji. Bruno Petković je pak, iako je protiv Feynoorda pokazao napredak forme, ipak daleko do onih izdanja koja su ga lansirala među Vatrene, od onih dana kad je žario i palio. Kad tako pogledate, Modri su ostali bez dva krucijalna igrača, jedan je otišao - Olmo, a drugi još “nije došao” - Petković.
Obojica su u velikim modrim europskim sezonama preuzimala odgovornost u ključnim trenucima, rješavali su krizne situacije, suigračima pripremali prilike. Koliko su puta samo, recimo, Mislavu Oršiću ponudili lopti koje je ovaj pretvorio u pogotke. U sezoni 2018./19. Oršić je bio drugi najbolji modri europski strijelac s pet pogodaka, Hajrović je postigao šest, prošle sezone bio je najbolji sa sedam pogodaka. Oršić je uz njih dvojicu stigao do reprezentativnog dresa. Sad bi upravo on, dok se Petković ne vrati u pravu formu, trebao biti taj koji rješava bitne situacije, ali on bez pomoći takve dvije klase ipak to ne može. Olmo i pravi Petković strašno nedostaju Dinamu.
Idemo dalje... Feyenoord je u četvrtak “istukao” Modre! Da, dobili su Nizozemci crveni karton, trebali su još koji žuti, finski sudac im je gledao kroz prste. Ali, Modrima se ne smije dogoditi da primaju batine na svom travnjaku, oni bi ih trebali dijeliti. Momčad Dicka Advocaata je “išla u meso”, Mamićeva nije. Protekle dvije sezone se to u Maksimiru nije događalo. Dinamo se nametao agresijom, žestinom, ponašao se kao oštar pas kojem je netko ušao u njegovo dvorište, svi su iz Maksimira odlazili s ugrizima, bez obzira na rezultat. Protiv Feyenoorda Modri su bili premekani, što bi mogao biti znak nedostatka samopouzdanja, a očito i kvalitete. Ima još jedna stvar.
Dinamo je u protekle dvije sezone dostigao svoj zenit, vrhunac, mnogi od današnjih igrača nemaju više takav motiv, vjerojatno su već trebali otići iz Maksimira, biti na drugim adresa, ostvariti transfere. Tu prije svega mislimo na Petkovića, Oršića, Ademija, Stojanovića... Teško je od tih igrača očekivati da će opet biti na razini od protekle dvije sezone, oni su, nekako, svoje napravili. Nije realno očekivati da će i treću sezonu zaredom haračiti po Europi.
I za kraj - nema više sjajne atmosfere u gradu i na tribinama. Dinamo je u posljednje dvije eurosezone na neki način bio - pokret. U Zagreb su stizali navijački autobusi iz Slavonije, Like i Hercegovine, mnogi ljudi su govorili da su “napaljeni na Dinamo kao osamdeset druge”, iako današnji Dinamo ima sasvim drukčije konotacije, danas je prisutan isključivo sportski, a ne nacionalni naboj. Atmosfera je bila poticajna, danas više nije tako.
Takvo sjajno ozračje je dizalo igrače, iz njih izvlačilo sve najbolje što se moglo. Danas Istok zjapi prazan, sa Sjevera se čuju uvrede, mnogi izbjegavaju dolazak na Maksimir zbog korone. Bez prave atmosfere i sinergije s navijačima nije lako pružati igre koje oduševljavaju. Ukoliko Modri ove sezone, uza sve što smo nabrojili, uspiju uhvatiti europsko proljeće, bit će uspjeh veći od onoga koji je napravio Bjelica.