Hura, bravo, preživjeli smo! Baš tu rečenicu eterom će pronijeti Dinamov navijač nakon što je njegov klub iz Moskve donio veliki bod. Zoran Mamić odigrao je ruski rulet, postavio iznenađujući sastav, ali se s glavom na ramenu vraća u Zagreb.
Modri su zaustavili CSKA i Nikolu Vlašića koji je bio napaljen na Dinamo kao Sheldon iz Teorije velikog praska na Nobelovu nagradu. Imali smo osjećaj da bi Nikola mijenjao jedno desetak pogodaka u ruskom prvenstvu za jedan Dinamu. Iako je bio daleko najbolji igrač CSKA, iako je djelovao kao da je 50 posto momčadi, nije uspio zabiti. Mladi Bartol Franjić, pa u drugom dijelu druge dionice Kristijan Jakić, a na koncu i opet sjajno raspoloženi Livaković, nisu mu to dopustili.
Bili bismo neobjektivni kad bi napisali da je Dinamo odigrao neku veliku predstavu, ali ostao je neporažen, dobra je to lovina protiv ruske momčadi koja je u posljednje vrijeme bila u sjajnoj formi. Nakon prvog dijela bili smo malo skeptični, jer su Moskovljani imali nekoliko dobrih prilika, nekako smo imali osjećaj da bi s takvom prezentacijom mogli zabiti u drugom, ali srećom, prevarili smo se.
Dinamo je održao “nulu”, a ona nije “ništica”, nego baš sasvim dobar paket koji dolazi u Zagreb, priča o potrazi za europskim proljećem nakon dva kola živi punim plućima. Osim tog boda, Dinamo je u Moskvi sigurno došao do još jednog saznanja. I ova podosta promijenjena vizura momčadi ima dovoljno dobrih igrača koji se mogu nositi s europskim izazovima. Također, Modri u dvije uzastopne europske utakmice nisu primili pogodak, to je znak da su postali ozbiljna momčad.
Prvo ime današnjeg Dinama je Dominik Livaković. U svom 150. nastupu za Modre još jednom je pokazao da je ključni igrač. I u Moskvi je sačuvao purgerske snove. Zaustavio je sve udarce Rusa, a ponajviše ipak one hrvatske Nikole Vlašića. Osim njega, odličnu je partiju ponudio Joško Gvardiol, onakav kakav je bio u Moskvi mogao bi odmah igrati za Leipzig. Treći Dinamov adut, bez obzira što je bio gurnut uz desnu aut-liniju, bio je Lovro Majer, on je uvijek imao ideju, nos za asistenciju, skroz je sazrio i postao dirigent Dinamove igre.
Ne znamo što je bilo u glavi Brune Petkovića, koji je odlučio sam pobijediti CSKA, koji kao da je zaboravio da na terenu postoje i suigrači. Driblao je i gubio lopte u serijama, udarao je glavom u zid i kao da mu nikad nije bilo dosta. Kao da je zamislio da je Dinamov LeBron James, pa da može sve sam riješiti.
Nije mogao, valjda više nikad neće igrati na taj način. S pravim, normalnim Petkovićem, Dinamo je mogao doći do trijumfa. No dobro, evo prilike da se do njega dođe u sljedećim ogledima s najvećim iznenađenjem skupine, Wolfsbergerom.