Magistar prava, član UEFA-inog odbora za transfere, poliglot koji govori sedam jezika, vlasnik 15 trofeja sa Žalgirisom iz Vilniusa, kao sportski direktor sa samo 23 godine počeo je raditi u škotskom prvoligašu Heartsu. Sve ovo dijelovi su biografije danas 37-godišnjeg Litavca Mindaugasa Nikoličiusa, koji od siječnja 2018. figurira kao sportski direktor i izvršni dopredsjednik Gorice.

Tada je velikogorički klub još bio drugoligaš, ali on je u prvom javnom nastupu najavio da prvoligaški nogomet stiže u Turopolje već na ljeto. I bilo je tako, Gorica 2018. zakoračuje na elitnu scenu i u debitantskoj sezoni osvaja peto mjesto, a Nikoličius zadivljuje nogometnu javnost dovodeći u klub anonimne igrače, koji će izrasti u zvijezde, donijeti klubu i rezultat i zaradu.

Samo na prodaji Nigerijca Atiemwena, Uganđanina Miye, Poljaka Zwolinskog i Senegalca Ndiayea uprihodovano je preko pet milijuna eura, ali i bez njih u svojoj trećoj prvoligaškoj sezoni Gorica igra bolje nego ikad. Momčad, koju već 10 mjeseci vodi litavski strateg Valdas Dambrauskas, zimuje na trećem mjestu, a za vodećim Dinamom i Osijekom zaostaje samo četiri boda, dok je nedavnim trijumfom na Poljudu 4:2 ostavila Hajduka na čak 12 bodova zaostatka u 14 odigranih utakmica.

U tri godine rada, Nikoličius je sa suradnicima u klub doveo preko 40 igrača, a barem njih 70 do 80 posto opravdali su očekivanja trojice trenera, Preleca, Jakirovića i Dambrauskasa. Nedvojbeno je baš on idejni arhitekt momčadi, koja uporno ruši snove takozvanim favoritima, pa od Sportskih novosti zasluženo dobija priznanje za najboljeg sportskog direktora u 2020. godini.

Povod je to za praznični razgovor s čovjekom, koji je fanatik posla, koji je 24 sata dnevno spreman raditi za klub, koji ima stotine poznanstava po cijelom svijetu, a jedno od glavnih “tajnih oružja” mu je analitička kompanija ‘InStat’ čiju statistiku ima u malom prstu.

Prostor izvan terena

No, kada dovodi igrača, ne gleda on samo njegovu brzinu, tehniku, eksplozivnost, udarac, karakter ili timski duh, već se prate i adaptacija na privatne probleme, odnosno svi vanjski faktori, koji mogu utjecati na njegovu igru ili ponašanje na terenu. Skeniranje je to bolje od provjera tajnih službi, a kako je Gorica klub s ipak skromnim financijskim sredstvima, nit vodilja je pokušati dovesti igrače koji imaju talent i potencijal, ali su zbog nekog razloga zastali u razvoju, pa nisu toliko atraktivni za dovođenje bogatijim klubovima (u prvoj prvoligaškoj sezoni nijedan igrač Gorice nije imao plaću višu od 5.000 eura mjesečno).

Ovdje ste već tri godine. Što vas najviše oduševljava u hrvatskom nogometu?

- Zaista sam sretan što sam ovdje i što radim u hrvatskom nogometu. Liga je vrlo kompetitivna i većina utakmica je zanimljiva i igraju se u intenzivnom ritmu. Iako stalno dobivam ponude od klubova iz drugih država, kao što stalno ponavljam, to bi trebao biti neki poseban klub ili projekt da bih napustio Goricu i Hrvatsku. Ovdje se osjećam kao kod kuće - potvrđuje u uvodu Nikoličius, ali ne krije da su potrebna mnoga poboljšanja na nivou 1. HNL.

Što ga to konkretno brine?

- Još uvijek ima puno prostora za rast i poboljšanje. Sadržaj utakmica je ovdje odličan, ali sve drugo oko nogometa može biti mnogo bolje. Počet ću od razvoja infrastrukture i potrebe za mnogo boljim stadionima, preko medijske pažnje kojom se igrače i trenere može pretvoriti u prave zvijezde u zajednicama s tretmanom u novinama i na televiziji, čime se stvara jaka liga s mnoštvom proizvoda za obožavatelje i navijače. Svaki mali detalj može potaknuti veće zanimanje ljudi za HNL jer igrači svojim trudom i igrama to definitivno zaslužuju. Izvan terena imamo puno prostora da podignemo standard i učinimo 1. HNL atraktivnim proizvodom. Baš u tom segmentu Hrvatska mnogo zaostaje za ostalim zemljama slične veličine. Čak i mala stvar poput ‘Fantasy lige’ za navijače ovdje ne postoji...

U Hrvatskoj velika većina prvoligaških klubova u sezonu kreće s možda 10 do 20 posto osiguranog budžeta za sezonu. Kako je raditi u takvim uvjetima?

- Tu činjenicu ja prihvaćam kao izazov. Nisam ovdje da bih plakao, već je moj posao da s financijskim resursima koje imam na raspolaganju pokušam postići maksimalni mogući rezultat.

Kako se klubovi u Litvi nose s tim proračunskim problemima, bilo je više od 10 bankrotiranih klubova prošlih godina?

- Bilo je mnogo uspona i padova, ali aktualna situacija je uglavnom u redu, mnogo stabilnija nego prethodnih sezona. Većina prvoligaških klubova u Litvi je u vlasništvu gradova, koji su im i glavni izvori financiranja.

U čemu je tajna uspjeha Gorice, koja nakon Varaždina i Šibenika ima treći najmanji proračun u ligi (oko 20 milijuna kuna) i može li izdržati u utrci za Europu nakon sjajnog trećeg mjesta na polusezoni?

- Vrlo jasna vizija, strpljenje, poštenje, iskrenost, vrlo naporan rad svakog čovjeka u klubu i veliko povjerenje jednih u druge. Imamo veliko poštovanje za svakoga i samo ljudi koji uvijek daju 100 posto od sebe mogu dugoročno preživjeti u HNK Gorica. Najveće zasluge pripadaju igračima, te trenerskom, medicinskom i pratećem osoblju. Kada ste okruženi ljudima koji vas svakodnevno tjeraju da budete bolji, mnogo je lakše zajedno se boriti za ispunjenje snova u koje svi mi duboko vjerujemo!

Korigiranje brojki

Koliko vaš najbolji igrač i strijelac Kristijan Lovrić stvarno vrijedi na tržištu i koliko novca Gorica sada traži za njega?

- Ne bih želio nagađati o tome. Cijena nogometaša sastoji se od nekoliko parametara. Različita su tržišta, različite veličine klubova, različite financijske mogućnosti. Moje mišljenje je da Kristijan Lovrić zaslužuje zaista dobar transfer i klub u kojem će moći potvrditi svoj talent na najvišoj razini. Ali kao što sam rekao, nije samo do mene ili Gorice. Vidjet ćemo kamo će ga sudbina odvesti - zagonetan je Nikoličius, premda je potvrdio niz ponuda za Lovrića, a dojam je da ispod tri milijuna eura odštete on neće napustiti Veliku Goricu.

Kakva će onda biti transferna politika u zimskom prijelaznom roku, koliko će igrača otići i koliko će ih doći u Goricu?

- Za europske ambicije koje imamo, idealno bi bilo zadržati svih 23 igrača prve momčadi i dodati još dva ili tri, ali svjesni smo da izlazni transferi mogu korigirati ove brojke. Što se tiče pozicija, tražimo jednog ofenzivnog ‘all-round’ igrača, zatim poziciju ‘šestice' ili 'osmice’ što je pokrivao Čanađija prije odlaska u Astru početkom listopada, te lijevog beka.

Koji je dugoročni plan Gorice, što želite postići i koliko novca to zahtijeva (primjerice hoćete li biti u mogućnosti povećavati iznose ugovora igračima)?

- Dugoročni plan HNK Gorica je da bude stabilan klub, koji svake godine sudjeluje u europskim natjecanjima. Što bismo više novca imali, to bismo imali i jaču organizaciju i veće mogućnosti plaćanja igrača. Ovom prilikom moram izreći veliko hvala za predsjednika Nenada Črnka i članove Izvršnog odbora kluba, koji uvijek podržavaju momčad i podupiru našu viziju da imamo najjaču moguću momčad na terenu. Ova kohezija daje jedinstveni osjećaj i zato se držimo tako čvrsto zajedno.

Suradnici u skautiranju

Na koji način odabirete igrače, za mnoge oni budu posve nepoznati, a kod vas eksplodiraju (Ateimwen, Miya, Zwolinski, Ndiaye, sada Dieye)?

- Prije svega imamo vrlo jasnu viziju kakve točno karakteristike mora imati igrač za svaku pojedinu poziciju, koju želimo popuniti. U tome nemamo problema ili previše rasprava, ali problem započinje kada igrač kojeg želimo košta puno više nego što naš klub može platiti za njega. Nakon toga ostaje nam samo opcija da kopamo još dublje i pronađemo igrača, kojeg ipak možemo dovesti i koji će biti najbliže moguće našim “savršenim karakteristikama” koje u njemu tražimo. S mnogo napornog rada mi vjerujemo da u tome možemo uspjeti, kao što jesmo i dosad.

Koji su vam ključni parametri u tom odabiru?

- Svaka pozicija ima prilično dugačak opis onoga što mi vjerujemo da je ključno da bi netko bio važan igrač u HNL-u, te nam pomogao u ostvarenju naših ciljeva. Kao primjer, sada završavamo transfer jednog igrača za kojeg smo prvu ponudu dali još 5. srpnja 2019. U razdoblju od 18 mjeseci dao sam čak devet ponuda njegovom klubu, koji je za to vrijeme promijenio tri sportska direktora. Tako ja završavam posao sa sportskim direktorom broj 4 i prihvaćena je naša deveta ponuda poslata 17. prosinca 2020. No, još nije gotovo dok ne dogovorimo i igračeve osobne uvjete, tek nakon toga postat će član Gorice. Riječ je o igraču za više pozicija u veznom redu. Kao što sam već spomenuo, strpljenje, dosljednost i tvrdoglavost u hodu prema cilju, daju nam plodove uspjeha. Vrlo veliku ulogu u uspješnom skautiranju i odabiru igrača imaju moji suradnici Filip Šelendić, Igor Krlić i Josip Paušić. Dostupni su mi za provjeru igrača, pregovaranje i selekciju informacija 24 sata, 7 dana u tjednu i svih 365 dana u godini.

Kako ste se početkom ove godine odlučili za dovođenje Anthonyja Kalika i Darija Špikića, dvojice otpisanih igrača Hajduka?

- Ne bih ih nazvao “otpisanima”. Samo bih rekao da ih tada odgovorni ljudi u Hajduku nisu doživljavali kao važne igrače svoje momčadi. To je posve normalna situacija u nogometu jer možda su u Hajduku imali boljih od njih, a moglo je biti i da njihove igračke karakteristike tada nisu bile na razini očekivanja. Mi smo takvu situaciju iskoristili i kupili ih od Hajduka, a kako su Kalik i Špikić kod nas u Gorici imali potpuno drugačiji pristup kod trenera Valdasa Dambrauskasa, mene i ostalih ljudi u klubu, oni su počeli rasti. Mi smo prema njima iskazali veliko povjerenje i poštovanje, a oni nam to vraćaju odličnim igrama, koje su za sve nas isplative - zadovoljan je sportski direktor Gorice.

Kad smo već kod vašeg zemljaka Dambrauskasa, on se pokazao kao pun pogodak. Kada ste ga dovodili u veljači ove godine umjesto smijenjenog Sergeja Jakirovića, rekli ste da želite nekoga tko stvara lijepu i efikasnu igru, a ne da vas se često spominje u kontekstu kako uglavnom tučete suparnike i igrate preagresivno i grubo. Usporedbe s Atleticom iz Madrida očito i nisu bile najpopularnije, makar im se ne može osporiti da su imale pragmatiku rezultata, pogotovo u debitantskoj sezoni, dok sadašnje treće mjesto i 29 bodova sa 32 postignuta gola u 14 utakmica, govore u prilog ispravnosti procjene i tajminga za promjenu na klupi.

Koliko je Dambrauskas drugačiji u radu od hrvatskih trenera?

- Prije svega, Valdas je sjajan profesionalac. Uvijek uči, uvijek čita i dodatno analizira, on je poput nogometne enciklopedije. Voli igru s loptom, koju gradi od zadnje linije, cilj mu je posjed s napadačkom idejom. Momčad s njim ima svoj stil, nastoji dominirati, mislim da je Dambrauskas tip trenera za velike klubove, koji žele biti prvaci. Jako ga zanimaju moderne tehnologije, pa su mu statistika, brojke i analize vrlo važne. Također voli komunicirati s igračima, pokazuje pažnju prema svakom osoobno i stvarno može stvoriti jak tim u svlačionici. Nisam radio s mnogo hrvatskih trenera da bih mogao previše ih uspoređivati s Dambrauskasom. Generalno gledajući, svaki je trener drugačiji, njegove ideje, stil rada, psihološka priprema i ponašanje s igračima i članovima stručnog osoblja.

Možemo onda ovako preformulirati pitanje. Što vam se sviđa u radu hrvatskih trenera, a što ne?

- Ja zaista volim i cijenim hrvatske trenere i vjerujem da u tom segmentu hrvatski nogomet ima svijetlu budućnost. Dvije stvari bih posebno izdvojio koje mi se sviđaju. Prva je da prirodno vole nogomet, baš iz duše, a druga da su vrlo strastveni u svom radu. Svaki put kada me neki klub iz inozemstva nazove zbog neke preporuke oko trenera, razmislim tko je slobodan i dostupan od hrvatskih stručnjaka i preporučim njega - otkriva Nikoličius.

Pohvala sucima

Posebno je želio nešto reći i o hrvatskim sucima...

- Želim ovom prilikom javno pohvaliti hrvatske suce. Znam da je ovdje krv vruća i da su suci uvijek pod velikim pritiskom, ali iz svog iskustva rada u 1. HNL ove dvije i pol godine, uočio sam koliko se ti ljudi pripremaju i naporno rade na edukaciji kako bi bili što bolji. Najbolje to vidim nakon utakmica jer su suci jako radosni kada izvrsno odrade svoj posao, a strašno razočarani kada se uvidi da su griješili. Bilo bi sjajno kada bismo u bliskoj budućnosti imali u HNL-u stalne profesionalne suce, tada bi se i oni osjećali poštovanije i vrednije.

Prebacimo se malo na velikana koji je u problemima, a to je splitski Hajduk. Krajem 2019. pojavila se bila vijest da vas Hajduk želi za sportskog direktora. Koliko je istine bilo u tome?

- Krajem prošle godine tadašnji predsjednik Hajduka Marin Brbić i ja smo imali nekoliko razgovora na tu temu, preciznije četiri sastanka, ali tajming ili trenutak za odlazak u Split za mene nije bio pravi - potvrđuje Nikoličius, ali bez dodatnih pojašnjenja. Može se samo pretpostaviti da mu se bilo teško odreći sigurnog statusa u Gorici, kao i povjerenja litavskog ulagača Gintarasa Staniulisa, koji je ipak šef projekta.

Kako pak doživljava Hajduk i ono što se događa na terenu, pogotovo u zadnje dvije sezone potpunog rezultatskog srozavanja splitskog kluba, koji u 2021. vrlo vjerojatno neće vidjeti europsko natjecanje?

- Reći ću samo da su se na terenima u posljednje dvije sezone događale nogometne utakmice, a za mene je nedvojbeno da je hrvatskom nogometu potreban jak i konkurentan Hajduk. Nadam se da će prije nego kasnije Hajduk to i biti - u pomalo diplomatskom stilu je ovaj razgovor zaključio sportski direktor velikogoričkog prvoligaša Mindaugas Nikoličius.