Kad se nađete licem u lice sa sugovornikom kao što je Nenad Bjelica, lako je doći do zanimljive priče. Otvoren, iskren, spreman odgovoriti baš na svako pitanje bez zadrške i bilo kakvog ustezanja ili zaobilaženja biti. Trener koji je u HNL-u bio na vrhu, radio u najboljem i najtrofejnijem klubu Hrvatske, vratio se na mjesto, u rodni grad u kojem je počeo iznimno uspješnu igračku karijeru. U Osijek. Ali sada kao njegov trener.

Stigao je u klub koji je gladan trofeja, u koji se ulaže jako puno novca, koji gradi novi stadion i nogometni kamp, koji živi i obitava u sigurnosti i komociji bezbrižnosti novčanog poslovanja, ali koji žarko želi u borbu za naslove i prvaka i pobjednika Kupa. Ta je zadaća sada u nadležnosti Nenada Bjelice, a o tome i svačem drugom ima što za reći. No, pođimo redom.

Obitelj je zadovoljna

Kada ste se razilazili s Dinamom, jeste li bar negdje u primislima imali mogućnost da ćete sjesti na klupu Osijeka?
- Imao sam u glavi takvu mogućnost i dok sam s nekim drugim klubovima razgovarao i pregovarao, tako da za mene ovo nije iznenađenje. Zbog toga sam neke ponude i odbio jer mi je negdje, da tako kažem u malom mozgu, bila i ta mogućnost. A zbog trenutne situacije, govorim i o koronavirusu i mojoj obitelji, s obzirom na to da mi mlađi sin ima još dvije godine školovanja u Klagenfurtu gdje s obitelji živim, odbio sam one ponude tipa Fenerbahče, pa i druge. No, ne bi bilo pošteno govoriti sada o tim klubovima, tek da su iz dosta udaljenih zemalja. Onda je to sve jedno za drugim otpadalo kao opcija za mene. Potom se pojavio Osijek i odlučio sam se vratiti i raditi tu gdje je sve i počelo kada sam igrao i otišao prije 20 godina. Prije desetak dana, onaj prošli ponedjeljak, bio je moj prvi kontakt s predsjednikom kluba Sakaljem i od tada je sve krenulo.

Što je bilo presudno u odluci o dolasku u Osijek?
- Puno razloga. Prvo, blizina obitelji. Drugo, vrlo veliki i zanimljiv projekt koji se već nekoliko godina stvara u Osijeku. Treće, mogućnost da sve svoje suradnike koji su na onako ružan način otišli iz Dinama dovedem sa sobom, što mnogi klubovi, koje ne želim spominjati, to nisu prihvaćali kao mogućnost. Osijek to nije odbijao kao uvjet, a oni su moj stožer s kojim uspješno surađujem. I, naravno, financijska je ponuda Osijeka bila vrlo interesantna u ovim vremenima. Znamo tko stoji iza Osijeka. A presudile su i ovlasti koje sam dobio u klubu. U svakom slučaju, bilo mi je iznimno važno da mi je obitelj zadovoljna i to je to, a nabrojio sam četiri-pet razloga koji su mi bili najvažniji.

Veliki klubovi

Kako to da neki veliki europski klub nije vrednovao vaš rezultat s Dinamom i doveo vas k sebi?
- Pa dobro, bilo je i velikih europskih klubova u pitanju, ali zbog razloga koje sam već naveo nije došlo do realizacije. Neke su ponude bile i bolje od ove Osijekove, neki nisu prihvaćali moje pomoćnike, neki su željeli prihvatiti samo dvojicu, neki su bili jako udaljeni od Hrvatske. A, iskreno, ponudu nekog kluba iz lige Petice nisam imao. Da jesam, otišao bih i za neke skromnije financijske uvjete nego u zemlje istočne Europe. U Njemačkoj je bila samo jedna promjena trenera, u Hoffenheimu, u Španjolskoj ih je bio četiri-pet, a imao sam na stolu dvije-tri ponude, u Italiji je bilo tri ili četiri kluba koji su tražili trenera, a i u tom sam slučaju imao neke ponude, ali iz raznoraznih razloga koje sam već objasnio ništa se nije dogodilo. Doba je koronakrize, a neki su klubovi, koji su razmišljali o novom treneru, od toga odustali i sada je došlo to što je došlo. Ja sam prezadovoljan što je to Osijek i niti u jednom trenutku nisam pomislio je li to prava opcija za mene. Apsolutno sam siguran da jest. Sve što sam radio u životu radio sam vrlo spontano. Nikad ništa nisam lomio preko koljena, a sve bez ikakvog forsiranja. Na poziv Osijeka sam odgovorio, odazvao se pozivu na razgovor, našli smo zajednički interes i sve je bilo vrlo, vrlo prirodno. Onako kako ja i volim da bude.

Je li za vaš trenerski imidž veći rizik dolazak u Osijek od onoga u ‘onaj’ Dinamo 2018? Može li se lakše napraviti neki iskorak s ovim Osijekom nego tada s Dinamom?
- Rizik? Pa svi svakodnevno živimo s rizikom... Ja to gledam kao novi izazov. Za mene je bio izazov s Dinamom napraviti nešto što nitko nije napravio 49 godina. Izazov mi je bio i doći u Osijek i s njim napraviti ono što nikad nitko nije napravio. Radujem se izazovima, ne bježim od njih, a s ovim ovlastima koje sam dobio u Osijeku bit ću puno slobodniji. I znam s kim imam posla. Sa samim sobom. Živjet ću sa svojim odlukama, bit ću odgovoran za njih i s tim nemam nikakav problem. Dinamo je u jednom dijelu, u početku, bila priča u kojoj sam imao neke ovlasti, u prvoj godini, ali od povratka Zorana Mamića bitno su se smanjile. I velim, kada se više nisam ugodno osjećao, sporazumno sam se razišao i otišao.

Prebacuje li vam itko da je preuzimanje Osijeka nakon Dinama prelazak s konja na magarca?
- Pa, dobro, to je kako tko gleda. Nekad u životu moraš napraviti korak unazad da bi napravio dva koraka naprijed. Ja sam u Austriji u svojim počecima prva dva kluba trenirao u drugoj ligi i onda otišao u redove jako ambicioznog trećeligaša, u Wolfsberger, a taj je klub sada dvije godine već u grupnom natjecanju Europske lige. Danas je to renomirani austrijski klub, među pet najboljih u svojoj zemlji. A kada sam u njega došao, govorili su mi da sam napravio korak natrag, da nisam trener za treću ligu, ali za mjesec dana sam s tim klubom ušao u drugu ligu, za godinu dana u prvu, u njoj smo u prvoj sezoni osvojili peto mjesto, a klub se nastavio razvijati, tako da u tom smislu treba i sada razgovarati. Dinamo je veliki klub, najveći u Hrvatskoj, što se tiče financija i svega, Dinamo je klub koji osvaja titule. Može se, tako gledajući, reći da je moj dolazak u Osijek korak unatrag, ali nije. Nije s obzirom da sam došao u svoj grad i svoj klub.

Što ste tražili od vašeg prethodnika na mjestu sportskog direktora Alena Petrovića i glavnog klupskog skauta Marina Skendera da je njihov odgovor bio odlazak?
- Pročitao sam i vaš komentar o tome. Niste u tom trenutku imali najbolju informaciju. Ja sam odlučio s kojim ljudima želim raditi i surađivati. Nisam od njih dobio “ne”, tako sam odlučio sam. Želim u ovaj projekt ući s novim ljudima, želim novu energiju, nema zle krvi. Oni su profesionalno primili moju odluku. Alen je to očekivao jer je pročitao u novinama da sam dobio i ovlasti sportskog direktora, pa je i očekivao da će tako nešto dogoditi. Marin Skender bio je malo iznenađen, ali isto maksimalno korektan. To su ljudi koji su unaprijedili Osijek, ljudi koji su mu osigurali financijsku stabilnost kroz transfere koje su odradili odgovorno, na čemu im još jednom zahvaljujem, ali opet kažem, to je bila moja odluka koju sam morao donijeti kao osoba koja je predodređena da u budućem razdoblju vodi sportsku politiku NK Osijek.

Potrošit ću i manje

Može li Osijek financijski pratiti vaše želje na nogometnom tržištu?
- Dobio sam jasne smjernice što se tiče dovođenja igrača. Točno znam koliko mogu potrošiti na dovođenje igrača i na njihove plaće. Uklopit ću se u to i gledati da to bude manje ako je ikako moguće, da manje potrošim nego što sam dobio. Tako sam uvijek radio. Recimo, u Wolfsbergeru sam isto mogao sam birati igrače. Tamo sam isto znao, otprilike, koje financije imam na raspolaganju i vrlo sam se profesionalno i odgovorno ponašao, tako da i sada znam da Osijek apsolutno može pratiti moje zahtjeve na tom planu. I u Dinamo nisam dovodio velika i skupa imena, nego igrače koji su u prvom redu kvalitetom, ali karakterom podobni, a rezultat se vidi.

U vašoj je nadležnosti i odluka o mogućem transferu Ante Majstorovića. Puštate li ga u Dinamo? I generalno, kakav je vaš stav o odlasku Osijekovih igrača u klubove koji su vam konkurencija u borbi za vrh tablice?
- Ima dosta upita za Majstorovića. Hoće li otići u Dinamo, neće otići u Dinamo, stvarno ne znam, a generalno nisam protiv odlaska igrača koji ima dobru ponudu koja ga zadovoljava, a uz to ga i klub zadovoljava. Bio sam i sam igrač, znam i kako je to imati nezadovoljnog igrača u svlačionici. Razgovarao sam s Majstorovićem. Izrazio je želju da ostane, da potpiše i novi ugovor, da mu se poboljšaju uvjeti. Ako dođe obostrano zanimljiva ponuda, razgovarat ćemo o tome. Ne mora to biti isključivo Dinamo, može to biti i neki europski klub. Ima dosta upita, tako da ćemo vidjeti, to su zakoni tržišta. Svi hrvatski klubovi žive od prodaje. Osijek ne mora, ali opet kažem, ako igrač želi ići jer mu netko drugi daje bolju plaću, neka ode. A u ovom slučaju to i nije slučaj zato što se Majstorović ovdje dobro osjeća, a ljudi ga vole i cijene. Vidjet ćemo što će biti kroz neko vrijeme. Donijet ćemo najbolju odluku i za njega i za klub.

Zoran Mamić? Ne, ne...

Dinamo je taj koji želi Majstorovića, a želite li vi nekog iz Dinama, recimo Emira Dilavera?
- Dilavera sam imao u Austriji. Znam ga jako dobro i mogao bi u nekoj kombinaciji biti interesantan, ali nismo o tome još razmišljali. Znam da ima neke ponude koje su vrlo atraktivne i koje mi ne možemo pratiti pa je stoga i teško pomisliti da bi se njegov dolazak mogli ostvariti. Međutim, u svakom slučaju on je igrač koji bi Osijeku bio od pomoći.

Imate li još kontakte s ljudima iz Dinama?
- Puno me igrača zove. Zvao me je Livaković prije dva dana. I drugi se jave. Volim te dečke, ja sam njima bio ne samo trener, nego onaj koji je uvijek bio uz njih, u svakoj situaciji. Drago mi je ih čuti. Eto, čujem se i s Petkovićem, Dilaverom, Ademijem, to su igrači koji su lideri u svlačionici, nositelji igre Dinama, s njima sam imao drugačiji odnos. Svi se jako raduju zbog mene i mojih pomoćnika, što smo opet u poslu. Naravno, željet će pobijediti kada budu igrali protiv Osijeka, ali i mi ćemo željeti pobijediti Dinamo.

Je li vas, možda, zvao Zoran Mamić i tražio neki savjet za igru Dinama s Ferencvarosem. Ako nije, hoćete li se sami ponuditi?
- Ne, ne, evo, dakle, dva puta ne.

Može li Osijek doista ugroziti Dinamo u borbi za naslov prvaka ili je to nemoguća misija. Što vam treba za to?
- Kažem, zamisli nemoguće da ostvariš najvišu razinu mogućeg. To vam je isto bilo i u Dinamu. Nemoguće je bilo da nitko nije 49 godina s Dinamom prezimio u Europi, pa smo prezimjeli. Nemoguće je bilo igrati dobro u Ligi prvaka, pa smo dobro igrali. Za mene ne postoje nemoguće stvari, sam sebi stvaram limite, u glavi ih stvaram, koje želim ostvariti. Dakle, i Osijek to može ostvariti. Može se uključiti u borbu za naslov prvaka. Treba nam puno rada, puno strpljenja, sreće, a ona prati hrabre. I treba vjerovati. I pokušati što prije doći na tu razinu kada ćemo se moći nositi s Dinamom. Pa gledali ste prošlu utakmicu Osijeka s Dinamom, nije to bila utakmica za 4:1 za Modre, bila je to ravnopravna utakmica koja se mogla okrenuti na jednu ili drugu stranu. U Osijeku ima kvalitete da se ostvari dobar rezultat, ali sve se mora poklopiti. Možda i da Dinamo bude malo umorniji od Lige prvaka, pa da ga se uhvati u nekoj lošijoj formi. To vam je bio slučaj u Austriji. Salzburg je 12 godina bio prvak, a jednom je Austria uzela prvo mjesto. U trenutku kada je Salzburg u ljeto radio smjenu generacija, izmijenio je, mislim, 12 igrača, a u tom razdoblju reorganizacije Austria je ostvarila 12 bodova prednosti i zadržala ih do kraja pa postala prvak. I nikad više, ni prije, ni poslije toga. Moraš imati i malo sreće, moraš imati i malo više financijskih mogućnosti i taj pobjednički gard. E, to je nešto što mi gradimo od prvog treninga od kada sam došao u Osijek, stvaramo gard, pa svaku vježbu koju izvodimo želimo sprovesti tako da se uvijek igra za nešto, da svi koji sudjeluju žele pobijediti, da igrači jedni druge guraju, da se nadmeću i onda to postaje kao neka normala. U Dinamu je to postalo normalno. U Dinamu dođete i pitate za premiju za osvojeno prvenstvo i ne dobijete ništa jer je to standard za Dinamo, njegovi igrači imaju taj gard, a mi to moramo dobiti i vjerujem da ćemo uspjeti, siguran sam u to.

Kakva je razlika raditi u Dinamu i Osijeku?
- Nema velike razlike. Ovdje imam veću odgovornost, više posla i veće ovlasti, ali na terenu je sve isto. Igrači su isti, možda s ovom ili onom kvalitetom. Dinamo je klub s više ljudi, a ja čak više volim kada ih je manje, osjećam se više familijarno, atmosfera je drugačija, lakše se skupiti i dogovoriti. U Osijeku je tako, imamo i dobre uvjete za trening, za nekoliko mjeseci imat ćemo i najbolje uvjete u Hrvatskoj, a onda ću vam možda reći da je velika razlika biti u Osijeku u odnosu na Dinamo, ali u korist Osijeka.

Ovisnost o rezultatu

Koliko se dugo vidite na klupi Osijeka?
- Potpisao sam ugovor na tri godine, a nikad ni u jedan klub ne dolazim s figom u džepu. Vjerujem da ću tu biti tri godine, tako danas razmišljam. A možda ću biti i kraće, nikad to unaprijed nitko ne može reći. Nisam mislio ni da ću otići iz Dinama kada sam otišao, radio sam najprofesionalnije što je bilo moguće. Moj kraj je bio s četiri uzastopne pobjede i 18 bodova razlike na vrhu tablice, obavljene pripreme za novu sezonu, za pojačanja. Nisam ni mislio da ću otići, ali odlazak se dogodio. Tako je i u Osijeku. Došao sam u dobroj namjeri da iduće tri godine ostanem ovdje, da napravim dobru bazu za budućnost. Hoću li se zadržati duže ili kraće, pokazat će vrijeme. Ali, svi mi ovisimo o rezultatima, a ako oni budu dobri, vjerojatno ću se i zadržati do kraja ugovora.