
Iza nas su točno dvije trećine SHNL-a, odrađena su 24 od 36 kola, 120 od 180 utakmica. Hrvatski treneri na klupama prvoligaša momčadi su vodili 141 put, osvojili 169 bodova, 39,95 % mogućih, dok su strani stručnjaci u 99 dvoboja osvojili 15 bodova manje s osjetno boljim učinkom od 51,85 %. Predvodi ih lider prvenstva, 42-godišnji Crnogorac Radomir Đalović, koji je od preuzimanja kormila Rijeke u kolovozu prošle godine osvojio 63,6 % mogućih bodova...
- Đalovića ne računam u skupinu stranaca, da je htio već je mogao dobiti državljanstvo budući da je u Hrvatskoj već godinama. Zato i jest tako dobar. Bio je to kalkulirani rizik, dat ćemo priliku domaćem dečku koji zna momčad da je vodi i evo gdje ju je odveo - na startu će nas upozoriti Tomislav Ivković, 64-godišnji stručnjak ogromnog iskustva, i igračkog i trenerskog.
Tema su domaći i strani stručnjaci u SHNL-u, odnosno činjenica da trenutačno pola prvoligaša vode treneri iz inozemstva. No, Ivković tu ne vidi nikakav problem.
- Pogledajte samo englesku Premier ligu, tamo je stranaca koliko hoćeš. Jednostavno, takav je trend svugdje. To je moda. Kod nas se broj inozemnih trenera povećao jer ih menadžeri plasiraju, a ljudi koji vode klubove jednostavno nemaju strpljenja s domaćim trenerima. No, kad povuku takve poteze, onda nemaju problema ni sa strancima, tako da mislim da je jasno da je problem u nepoznavanju nogometa, igre, metodologije i treninga. Preko noći se ne događa ništa. Treneri, kao i igrači, po meni bi trebali dobiti šansu na dvjema pripremama kako bi se moglo zaključiti je li netko trener ili igrač za taj klub.
Gattuso je pogodak
Pa krenimo u kratku analizu...
- Mogu ocijeniti i procijeniti Gennara Gattusa, koji je tu dulje vremena. Uspio je momčadi Hajduka usaditi red, rad i disciplinu, ali nije je postavio da igra pravi nogomet. Kod stvaranja igre ne vidim nešto što bih pozitivno mogao izdvojiti i što bi me kao nogometnog navijača moglo zadovoljiti. Govorimo samo o slaganju igre. S druge strane, čini se da je vrhunski kao čovjek, a ima i dobru kemiju jer da je nema ne bi toliko dugo izdržao. Traži maksimum od igrača i to im vraća na isti način. Odvojio je igrače od kluba i problema, što je također veliki plus. I onda, kad zbrojim i oduzmem, vidim da Gattuso sa strane rezultata postiže maksimum. Da je netko rekao da će Hajduk 12 kola prije kraja biti bod od prvog, nitko mu ne bi vjerovao. No, sad ćemo vidjeti što slijedi, moglo bi se prelomiti prvenstvo, iako, možda i neće...
Ivković je naglasio još jednu stvar:
- Gattuso je za mene pogodak. Dignuo je Marka Livaja na neku drugu razinu i baš mi je žao što se neće vratiti u reprezentaciju jer je sada, uz Martina Baturinu i Tonija Fruka, uvjerljivo najbolji igrač lige.
Gonzalo Garcia, urugvajsko-španjolski strateg, rado je viđen kod ljubitelja hrvatskog nogometa. Ima smisla ono što je radio i što trenutačno radi s Istrom 1961.
- Garcia je kvalitetan i uspješan trener. Ono što ja smatram uspješnim je kad trener zna stvoriti igru, da ima ideju i ide u nadmetanje za gol više. Naviknuo nas je ranije da Istra izgleda dobro, a već sada, iako se vratio tek u siječnju, ona opet izgleda dobro. Hrvatska je pogođena za njega. Poznaje ligu, mentalitet igrača, navijača. Dečko je brzo učio i jako je dobro naučio. On je primjer da treneri iz inozemstva ne moraju biti problem za SHNL.
Vratimo se na odnos čelnika prema trenerima čega se Ivković dotaknuo. Koliki je problem što je Dinamo otpustio Marka Marića koji je, koliko shvaćamo, doveo Fabija Cannavara? Tko je Talijanu sada nadređeni, tko prati je li njegov rad dovoljno kvalitetan, s kim iz kluba, na stručnoj razini, on može podijeliti ono što ga tišti? Slično je i u Hajduku. Nikola Kalinić doveo je Gattusa pa je smijenjen i doveden je Francois Vitali, još jedna ličnost kojoj je SHNL potpuna nepoznanica.
- Puno toga se u zadnjih nekoliko tjedana izdogađalo što nije normalno za klub razine Dinama. Marić je dobio otvorenu bitku s Nenadom Bjelicom i doveo Cannavara, vjerojatno jer mu je netko sugerirao da ga dovede. Za Cannavara jedino znamo da je bio velik igrač, kao trenera ga ne poznajemo. Odmah sam rekao da je to ogroman rizik, ne samo za trenera nego za cijeli klub. Nije to jednostavno. Sve što se dešava u Maksimiru je refleks dolaska nove uprave, jer je evidentno da nemaju iskustva u vođenju nogometnog kluba. Neki su ranije odlučivali, sad više ne odlučuju, pa dolazi do nesuglasica, amaterskih prozivanja jer veš se pere doma, ne u javnosti. Strašno me čude izjave Velimira Zajeca jer je puno toga prošao, takve poruke preko medija nisu dobre, nisu korektne. Bez obzira tko bio u pravu.
Ostavljeni na vjetrometini
Ivković kaže:
- Nebitno je li trener domaći ili stranac, ključno je tome da je ostavljen na vjetrometini. S njim netko nekad treba popiti kavu ili popiti dvije flaše vina i napiti se pa pričati o problemima i riješiti ih. Čini se da u Dinamu sada nema takvog čovjeka koji bi to napravio s Cannavarom i to, ako je tako, nije dobro.
Prošao je mnogo klubova, svašta proživio. Koliko mu je kao treneru bilo bitno da u klubu ima nekog s kim može popričati, analizirati situaciju, rješavati nogometne probleme?
- Prošao sam kroz to i bez ograde mogu reći - zbog toga je Božidar Šikić bog! Bio sam dugo s njim u Lokomotivi i pričali smo non-stop. Od problema na treningu, individualnih problema igrača, privatnih problema, pričali smo u bilo koje doba dana i noći. Znali smo da razumijemo nogomet i da jedan na drugoga možemo računati. Takvih kao Šikić je u nogometu vrlo malo. Ima ih Rijeka, to su Damir Mišković i Darko Raić-Sudar, koji su bili u nogometu, posložili klub i rade posao na pravi način. To me i dovelo u Rijeku jer sam shvatio da su nogometni ljudi i da imamo skoro sto posto ista razmišljanja što se nogometa tiče. I Rijekina je prednost što ima gazdu koji odlučuje o svemu i zadnja je uvijek njegova nakon što čuje što svi mi koji ga okružujemo imamo za reći. Što se Dinama tiče, kažem, odmah treba poslati helikopter po Šikića.
Još je jednom naglasio kako misli da je direktor Lokomotive pravo rješenje za Dinamo, klub u kojem je Ivković nekad branio...
- Da se mene pitalo, Šikić bi prije pola godine bio u Maksimiru. Marko Marić je interesantan, talentiran dečko, ali da je bio uz nekoga koji kuži, mogao je puno toga naučiti i napredovati pa za nekoliko godina biti taj koji suvereno vodi sportsku politiku. Od pokojnog Biće Mladinića sam to naučio, preskočio je srednju školu, a upisao fakultet.
Sergej Jakirović je, primjerice, otišao nakon šestog kola kada je Dinamo imao 13 bodova. Da su njegovi nasljednici nastavili u tom ritmu, Modri bi ih sada imali 52, šest više od Rijeke...
- Oni koji okružuju Cannavara ne daju mu baš najbolje informacije o igračima jer za to nemaju dovoljno znanja. Vidim to po izmjenama, vidim to po svemu jer ne pratim samo igru na terenu nego i izvan njega. To je ogroman problem jer je Cannavaro prekratko tu da bi sve pohvatao, to je jednostavno nemoguće. Ako te netko uvjerava da je igrač dobar, a mi koji smo tu već godinama i znamo da nije, jasno je da takve treba odmaknuti od sebe. Shvatit će oni vjerojatno...
Marko Babić mora biti Osijekov direktor
Maknuli smo se za kraj od Dinama, on je ipak posebna priča. Ivkovića muči nešto drugo:
- Recimo, Marko Babić, bivši reprezentativac i čovjek koji je postigao puno toga u nogometu. Ako za njega nema mjesta na trenerskoj klupi ili da barem bude sportski direktor Osijeka, kao i još neki veliki bivši igrači bilo gdje u Hrvatskoj, onda mi je to jako čudno. Moraš ući u taj sustav, netko mora lobirati za tebe jer bez toga danas u nogometu ne možeš ništa. Povjerenje, što se tiče hrvatskih trenera, suzilo se na njih nekolicinu i samo su njihova imena u opticaju. Ima nekih trenera za koje se ne zna toliko, a ja, koji sam u tome, recimo znam da su iznimno kvalitetni i da bi bez problema mogli biti treneri u SHNL-u. Tu se vraćamo na ključni problem, znaju li to i ljudi koji vode naše klubove, mogu li oni prepoznati kvalitetnog trenera? Rekao bih da ne, u našim klubovima premalo je ljudi koji znaju sve o nogometu, a ima ih. Naš problem nisu strani treneri, već ljudi koji vode stručnu politiku klubova. Kad vidite koliko stranaca igra, koliko su stari naši igrači koji igraju, lako ćete vidjeti u čemu je stvar. Hrvatska je rasadnik talenata, a da bi se oni razvijali, moraš im dati povjerenje i biti strpljiv. Nekvalitetni strani igrači puno su veći problem od stranih trenera.
Za kraj je Ivković istaknuo jedno ime:
- Mario Kovačević je moj prijatelj, pričamo puno, analiziramo. Znam ga još otkad je vodio juniore Varaždina i zaista je talentiran. Klasična bosanska škola koja teži igri i koja zna igrati nogomet. On tome teži, tako i postupa i zato vidiš na njegovoj momčadi da čak i kad igra loše da se želi nadigravati. Primjer trenera s kakvima hrvatski nogomet može jako napredovati. Radi odličan posao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....