Kompletan je Hajduk, nakon dugo vremena ima Primorac sve igrače na raspolaganju, što je u vrijeme pandemije zaista privilegij, da ne kažemo luksuz.
U kadar su se vratili kartonirani Vušković, na treningu su također Nejašmić i Čolina, koji su propustili dvije posljednje utakmice. Za Rijeku su svi osim Teklića na broju što je jako bitno jer pred Bijelima je susret koji donosi veliku odgovornost, ali ujedno i mogućnost produljenja niza na tri pobjedničke utakmice u seriji. Belupo, Lokomotiva i Rijeka, zvuči jako dobro, tim više što nakon toga slijede Varaždin i Gorica, pa se nudi i mogućnost još duljeg niza pobjeda. Međutim, nećemo o kalkulacijama, nećemo “o zecu dok je u šumi”...
U odnosu na utakmicu s Lokomotivom izvjesno je da bi se u momčad mogao vratiti Vušković kao stoper u tandemu sa Simićem, zatim na lijevom beku Čolina umjesto Dolčeka, te Nejašmić u defenzivnom bloku veznog reda zajedno s Jurićem. Ukoliko Primorac ostane na Umutu kao prvoj špici, a nema razloga da se to ne dogodi, onda je Caktaš povučeni napadač, a krila su Gyurcso i Jairo. Za krilnu poziciju konkurira i Jradi, s tim da bi libanonski reprezentativac mogao mijenjati ulogu, ulaziti na poziciju polušpice, dok bi Caktaš odlazio više prema lijevom krilu odakle je, uostalom, slao asistencije za pobjedu u Koprivnici.
Slatke su brige pred Primorcem jer i klupa nudi kvalitetna rješenja.
Ako, primjerice, Jradi sjedne u pričuvu, bit će s njim Diamantakos, pa Dolček, Atanasov, Dimitrov.... Ima i na klupi opcija za podizanje momčadi. Jer, uz sav respekt prema Belupu i Lokomotivi, susret s Rijekom najteži je u seriji. Jasno, nije zahtjevniji od Osijeka, radi forme Bjeličine momčadi, ali i zbog činjenice da je to bio debi privremenog trenera, tri dana od imenovanja u novoj ulozi.