Dolaskom novih vlasnika na čelo šibenskog prvoligaša promijenile su se i neke odrednice u stručnom promišljanju. Brzo po preuzimanju kluba kolumbijski su se vlasnici zahvalili Krunoslavu Renduliću, istina, na ne baš ugodan način, a na klupu kluba sa Šubićevca instalirali su Sergia Escobara. Iskusni Španjolac samo je nastavio gdje je stao Rendulić, te je momčad sigurno doteglio u luku spasa, čitaj - ostanka.

No, samo dva dana nakon zadnjeg kola HNL-a Escobar se vratio na Pireneje, a na njegovo mjesto došao je još jedan Španjolac. Mario Rosas, 41-godišnji Andalužanin, dočekan je s dosta skepse jer se radilo o mladom treneru bez nekog iskustva, posebice ne kao samostalnog stručnjaka. No, u njegovom CV-u stoji kako je nekoć bio velika nada španjolskog nogometa, iz ranga Xavija, Inieste, Busquetsa… što je bilo dosta intrigantno. Ipak, Rosas je u kratko vrijeme, nakon početnih utakmica s laganim lutanjem i traženjem u koncepciji, posloživši Šibenik pokazao da je talentirani trener. Narančasti su pod njegovim vodstvom od prvoga kola zadobili simpatije javnosti zbog napadačkog načina igre, ustrajanju na posjedu, ali bodova u prvi čas nije bilo. No, kada su se na dobre, dopadljive partije, počeli slagati bodovi (sada ih ima već 14 nakon 13 kola), Šibenik je od svih označen kao respektabilan suparnik, s prepoznatljivom igrom, standardiziran, okomit. Preporodio je pritom Marina Jakoliša i Antonija Marina, koji su od igrača za posudbe postali tražena roba na mercatu. A pobjeda u 12. kolu protiv Hajduka lansirala je Rosasa za trenera kola u mnogim izborima i učinila ga herojem šibenskih navijača...

Mario Rosas

NIKSA STIPANICEV/CROPIX Cropix

S Rosasom, inače jako cool i simpatičnim čovjekom, razgovarali smo tamo gdje se najbolje osjeća, na klupi za trenere i rezervne igrače, i to uz veliku pomoć Josipa Maleša, bivšeg igrača i kapetana Šibenika, koji prevodi i prenosi misli španjolskih govornika kao da se rodio u Malagi.
- Ha, kažete da je prošlo više od 100 dana od mog dolaska? Brzo je proletjelo to vrijeme. Sjajno je to iskustvo, odlično. Otišao sam iz svoje zemlje da upoznam novi nogomet, novu zemlju, steknem nova znanja. Naišao sam na odlične igrače, krasne ljude prije svega. HNL je posljednjih godina jako, jako napredovao, raste po svim kriterijima. Hrvatski nogomet je na visokoj razini i sve u svemu jako se dobro osjećam ovdje.

Mogli i više

Četvrtina prvenstva je za nama, Šibenik ima 14 bodova, dobiva komplimente za igru... Kako na to sve skupa gleda Rosas, je li to realno?
- Zadovoljan sam, ali po prikazanom smo mogli imati i više. Nisam mijenjao svoju ideju igre koju sam postavio od prvog dana, iako nas na početku nisu popratili rezultati. Nogomet, naime, nije baš uvijek pošten što se učinka u rezultatskom smislu tiče. Taktički i tehnički se sve više-manje pokrije, ali na kraju sve ovisi o igračima, o njihovom učinku, raspoloženju.

Ipak, Šibenik je prvih kola igrao više na posjed, neku verziju tiki-take, da bi se kasnije orijentirao na tranziciju, koristeći brzinu napadača koje posjeduje?
- Prošao sam školu nogometa koja teži posjedu lopte, dominaciji, ali naravno da se trebate prilagoditi igračima koje imate u datom trenutku u ekipi. Mi, dakako, nismo odustali od takvog stila, no dogodi se u tijeku utakmice da se promijeni način igre, ali nešto ovisi i o protivniku. Evo, recimo, gledao sam baš Manchester City protiv Cluba Bruggea, oni imaju taj nevjerojatan posjed, ali zahvaljujući svojim brzim igračima došli su do golova iz tri poteza. To je nekakav stil koji ja želim prenijeti na moju ekipu. Nije kritika, ali možda treneri nekad daju previše sebi na važnosti, iako na kraju sve ovisi o igračima, njihovoj kvaliteti, izvedbi na terenu.

Kakve su mu osobne ambicije, i sa Šibenikom ove sezone, i njegove daljnje? Razmišlja li možda o povratku u Španjolsku?
- Sve ovisi o rezultatu, koji će nas dovesti do nekog cilja kojemu svi težimo. Ja još više želim učiti, znati, usvajati nova znanja kao trener. Da imam, primjerice, Messija, Neymara ili Mbappea, vjerojatno bih osvojio ligu, ali to je glupo reći. Naravno, želim napraviti čim bolji rezultat, pa ćemo vidjeti. Nemam neki imperativ da se moram vratiti u Španjolsku kao trener, razmišljam samo o svom radu ovdje. Zahvalio bih se ljudima koji vode klub na povjerenju koje su mi ukazali i sve ću učiniti da Šibenik svakim danom bude sve bolji i bolji.

VLADIMIR DUGANDZIC/CROPIX Cropix

Da se pita Funcute, oni bi vjerojatno Rosasa zadržali na klupi nakon velike pobjede nad Hajdukom, makar i izgubio sve do kraja...
- Ha, ha, drago mi je da smo tako obradovali naše navijače, čuo sam za to navijačko rivalstvo dva susjedna kluba. Istina je da nam ova pobjeda puno znači, ali stojim čvrsto na zemlji. Znam dobro kako nogomet funkcionira, odmah poslije te utakmice rekao sam igračima da nas čeka Belupo za četiri dana. Bit ću još sretniji ako nastavimo ovako igrati i pobjeđivati.

Koji bi klub u Španjolskoj usporedio sa Šibenikom?
- Usporedio bih Šibenik s Mallorcom. Bili su dugo prvoligaši, ostvarivali dobre rezultate, potom su ispali u drugu ligu. Ono što imaju i što bih htio da ima i Šibenik jest status stabilnog kluba prvoligaša. Važno je da klub nastavi rasti na svakom polju i da kroz nekoliko godina dođe do Europe.

Kad bi preporučio nekog Šibenikovog igrača za Primeru, tko bi to bio?
- Mislim da je Mario Ćurić najbolji vezni igrač u ligi. Nadalje, držim da bi se Marin Jakoliš odlično uklopio u španjolski nogomet. Isto i Antonio Marin, koji me talentom dosta podsjeća na mene iz igračkih dana. Možda puno ljudi misli da je to velika razlika, ali znam dosta igrača koji su došli iz drugih liga i poslije postali pravi igrači u velikim klubovima. Ima Šibenik još dobrih igrača. Recimo, Delić, koji je snažan, ali i tehnički potkovan, Batarelo je puno napredovao od lani kada je ušao u prvoligaški nogomet. Ima tu i mlađih igrača, poput Nike Raka, koji se razvija u pravog igrača, potom Lopez i Bedoya, koji mogu imati dobre karijere ako nastave s jakim radom. Spomenuo bih i Viktora Damjanića, momka koji još nema 16, a priključen je prvoj ekipi u trenažnom procesu. Imaju oni još dosta stvari za popraviti, ali zato treneri služe da ih upozore na detalje koje možda rade krivo. Evo, vratit ću se na Marija Ćurića, koji ima ponekad na utakmici 15-ak minuta praznog hoda i to treba popraviti, dobiti kontinuitet. Važnu ulogu u momčadi ima Stipe Bačelić Grgić, koji usmjerava te mlade igrače.

Koje igrače bi označio najboljima u HNL-u?
- Ako ne računamo naše igrače, iz HNL-a mi se sviđaju Bruno Petković i Marko Livaja. Mislim da mogu igrati u bilo kojoj momčadi u Europi.

Tužna tema

Vratimo se malo na Rosasovu karijeru, koja je mnogo obećavala. Barcelonin legendarni igrač Xavi, inače njegov veliki prijatelj, jednom je izjavio kako je Rosas bio kombinacija Messija i Laudrupa, te da je u dobi s 15, 16 ili 17 godina mislio da će zapanjiti Camp Nou. Ali, za Barcelonu je upisao tek jedan nastup u Primeri, uz čak 300 nastupa uglavnom u Segundi. Gdje je krenulo po krivu?
- Ha, tužna tema. Sve to stoji, ali držim da je najveća krivica na meni. No, to mi je pomoglo da budem bolji čovjek, trener, mogu svoje iskustvo bolje prenijeti na igrače, ukazati im na neke svoj pogreške i iskustva da to ne ponove.

Rosas je imao taj privilegij da su ga trenirali neki od najboljih trenera današnjice, ali izdvojio je posebno jedno manje poznato ime...
- Vodili su me brojni veliki treneri poput Van Gaala, Mourinha, Koemana, ali najviše sam naučio od Joana Vile. To će vam isto reći i Xavi i Iniesta. Isto tako, puno sam naučio od Josea Mendilibara. Puno mi je pomogao i Luis Enrique kada sam ulazio u prvu momčad Barcelone, i ljudski i igrački.

Dobar s Xavijem

U kakvim ste danas odnosima s Xavijem, čujete li se s njim?
- S Xavijem sam igrao osam godina, znamo se cijeli život i jako smo dobri prijatelji. Ono što je kod njega posebno za cijeniti jest da je ostao isti onaj Xavi kada smo prije 25 godina ušli u prvu momčad Barcelone. Bili smo malo sramežljivi kada smo dolazili iz Akademije. On je lud za nogometom, u svakom pogledu. Da ga pitate za nekog igrača iz treće španjolske lige, on će ga znati.

Zna li možda kojega iz Šibenika?
- Ha, ha, zna, zna. Ono što mogu sigurno reći jest da zna da sam trener u Šibeniku, sigurno prati rezultate.

Može li Xavi postati trenerom Barcelone, o čemu se u zadnje vrijeme sve više govori?
- Da budemo na čisto, Xavi može trenirati Barcelonu. To će se, siguran sam, dogoditi prije ili kasnije. On će definitivno biti odličan trener.