MARIN LJUBIĆ
U mjesec dana od otpisanoga došao do Hajdukove ‘jedinice’
Trebalo je sve izdržati i ponovno stati na vrata. Marin Ljubić proslavio je 22. rođendan i dan kasnije došao na životno raskrižje. Rečeno mu je: “Imaš vremena do tri sata, potpiši ili na put ide Blažević.” Uoči susreta s Lokomotivom morao je Ljubić odlučiti hoće li produžiti ugovor pod uvjetima koje je Hajduk ponudio.
Nije potpisao, odlučio je ostati u Splitu. Olovku nije naoštrio, ugovor je ostao na stolu, a najiskusniji među Bijelima, 33-godišnji Blažević otišao je s momčadi u Zagreb. Hajduk je Ljubića preselio u B momčad, ali samo na trening. Gotovo tri tjedna nije branio i onda se dogodio preokret.
Ozlijedio se Posavec, Duka više nije bio u klubu i ostao je Ljubić. Na stolu se pojavio novi ugovor, čak štoviše, ovoga puta se razgovaralo. Nije bilo “uzmi ili ostavi”. Ljubić je ekspresno pred Osijek vraćen u prvu momčad, ovoga puta s produljenim ugovorom. Dobio je odlične financijske uvjete, ali puno važnije je povjerenje koje mu je ukazao Burić. Ljubić je gotovo i bez treninga s prvom ekipom stao među vratnice protiv Osječana.
Napad je izvukao taj dvoboj, a Ljubić je uzvratio protiv Dinama. Izdržao je početnu kanonadu, primio tek jedan pogodak i to, mora se reći, nesretno od svog suigrača. U dva dvoboja protiv Modrih ove sezone nijednom mu nisu zabili igrači Dinama. Uz to ide i činjenica da je u oba susreta imao ulogu junaka.
Varoško dijete
Ljubić je varoško, splitsko dijete. Nogomet cijeli život igra “na skalini” na bazenu Jadrana, a vratarsku karijeru započeo je na legendarnom igralištu u Šenoinoj, terenu sa stablom po sredini. Prošlo je od toga puno godina, a Ljubić je ostao isti. I kada je ga je u B momčadi trenirao Zlatko Runje, trener kojeg će uvijek istaknuti kao ključnog čovjeka u stvaranju forme i mentalne snage. Prije mjesec dana bio je potpuno zaboravljen, gotovo prekrižen. Danas je junak Hajduka za maksimirski derbi. Ali, i dalje mora ostati čvrstog karaktera, skroman i radišan. Tako je došao do “jedinice” Hajduka.
ANTHONY KALIK
Australski maratonac postao zec iz šešira trenera Burića
U siječnju će se navršiti četiri godine od dolaska, tada sasvim nepoznatog, 18-godišnjeg Australca hrvatskih korijena. Anthony Kalik je izabran od Burića, u Hajduk je stigao u njegovom prvom mandatu. Ali kad je sa scene “pometen” Burić, tada je nestao i Kalik.
U prvoj polusezoni, još kao posuđeni igrač Central Coasta, odigrao je 11 utakmica. Izgledalo je da će australski maratonac biti osvježenje veznog reda. Ali, slijedile su dvije i pol godine kaljenja. Sydney i Rudeš bile su njegove destinacije, gotovo zaboravljen bio je Kalik dok ga Oreščanin nije prošle szeone vratio na Poljud. Devet je nastupa zabilježio u proteklom prvenstvu, a onda je ponovno počeo igrati kod Burića. U kolovozu je dobio dvije utakmice u početnom sastavu, da bi startnu postavu ponovno “omirisao” sredinom rujna u Petrinji. Pamtit će dugo utakmicu s Mladosti, ne zato što mu je dva mjeseca bila zadnji nastup, nego zbog činjenice da je zabio prvi i do sada jedini gol za Hajduk. I tu je stao. Od Petrinje je sedam puta sjedio na klupi, nije uspijevao doći do svoje minute. Prednost su imali Nejašmić i Filip Bradarić, a upravo je ozljeda veznjaka Cagliarija pružila šansu Kaliku.
Zec iz šešira
Izvukao je Burić Kalika kao svog zeca iz šešira. Zeca iz veznog reda. Aduta koji je ponudio dodatnu agresiju u sredini terena. Pružio je dimenziju više. To je ono što se traži od Kalika. Istrčati svoje kilometre, oduzeti lopte, presjeći napade... A golovi? Ima tko je za golove zadužen. Kalik je klasični defenzivni vezni koji može zapucati s distance, ali obrana je njegova uža specijalnost.
JOSIP BAŠIĆ
Nekad ga je pratio Liverpool, a onda su ga zakočile ozljede
Kakva bi to filmska priča bila. Životopis kojeg se ni Hollywood ne bi posramio. Dapače, Amerikanci vole takve životne priče pune uspona i padova. Pune suza i radosti. Sve to ponudio nam je Josip Bašić u svom životnom “ringišpilu” kroz proteklih sedam godina.
Da, toliko je prošlo od debija tada najmlađeg igrača u HNL-u. Uveo je Bašića u igru trener Mišo Krstičević u maksimirskom derbiju prije sedam godina, 29. rujna 2012. debitirao je za Bijele.
Čudo od djeteta
Bio je tada čudo do djeteta, istinski wunderkind. Zbog Bašića je trener Dinama u istoj utakmici morao s klupe podići Alena Halilovića koji je nedugo po ulasku Bašića poslan na travnjak i time je u tom trenutku preoteo hajdukovcu prestižnu ulogu najmlađeg debitanta HNL-a. Zbog Bašića su se rušile statistike, pisala povijest, ali zbog njega su i skauti dolazili sa svih strana Europe. Kapetan reprezentacije klase ‘96., igrač koji je u selekciji U-17 plijenio pozornost Liverpoola. Mogao je igrati veznog, klasičnog i zadnjeg. Tjelesno moćan, iznimne snage i što je još važnije, kreativnosti. I gdje se sve izgubilo? U moru ozljeda. Uz to, s vremenom se preselio na desnog beka. Zvuči pomalo nevjerojatno je da je Bašić prije dva dana upisao premijerni nastup u HNL-u ove sezone. I to kakvoj utakmici, u derbiju s Dinamom.
Za Bijele nije zaigrao još od Petrinje, a taj kup-susret s Mladosti bio je Josipu jedini u startnoj postavi ove sezone. Ništa ne bi bilo čudno da Bašić nije debitirao još prije sedam godina, ali u tom velikom, dugom razdoblju skupio je tek 34 službena nastupa. U prosjeku manje od pet po sezoni. Prije šest godina je zabio i prvi gol, a ukupno ih ima dva na svom kontu.
Je li utakmica s Dinamom veliki povratak Bašića? Za početak je bitno da je zdrav i ozljedom Juranovića ima priliku povezati dvije prvenstvene utakmice. S obzirom na to što je sve prošao i to je pomak.