Ilija Lončarević (74) jedan je najcjenjenijih trenera u povijesti HNL-a. U više od 40 godina staža prošao je sve. Od rada s djecom, vođenja i formiranja nogometnih škola, do rada u klubovima poput Dinama i dobrog dijela prvoligaških klubova. Kako dakle Lončarević kao neutralni promatrač doživljava koas kojem posljednjih dana svjedočimo u Hajduku? I kako posebno doživljava činjenicu da trener Oreščanin nakon javno objavljenog priopćenja u kojem je de facto napao čelnike kluba još uvijek vodi i priprema momčad?
- Jako mi je neugodno posljednjih dana čitati tekstove o Hajduku. Tamo se nažalost događaju stvari kakve se u klubovima nikako ne bi smjele događati. I ja sam kao trener ili nogometni djelatnik - a isto će posvjedočiti i svi drugi koji imaju barem tri godine staža rada u klubovima - imao manjih ili većih neugodnosti u svom radu. Međutim, njih riješiš ili ne riješiš unutar klupskih prostorija, ali trudiš se da što manje toga izađe van. To je priroda trenerskog posla u kojem jako često nastradaš i kada nisi kriv. Odeš i čekaš novu šansu. Ako imaš kvalitetu i vjeruješ u ono što radiš, dočekaš je i pokažeš se u novoj sredini.
Iznošenje prljavog veša na površinu nije način?
- Trener mora poštivati instituciju kluba ako želi biti trener. Moraš uvijek biti svjestan da je predsjednik ili sportski direktor netko tko je iznad tebe. Kao i da je klub iznad tebe, odnosno iznad svakoga. Ako možeš imati suživot s njima, nastaviš raditi svoj posao, a ako ne možeš, krećeš novim putem. Razumijem da je Oreščanin konkretno želio zaštititi prijatelja, kolegu koji ga je doveo u klub, ostati mu lojalan. No, izabrao je krivi način, a nadam se da će jednog dana to shvatiti.
Možete li shvatiti Hajduk koji ga još uvijek drži na poziciji trenera?
- To je Hajdukova stvar, ali realno više ne postoje normalni uvjeti koji su nužni za dobar rad trenera. Kada je Oreščanin pustio priopćenje u javnost sam je sebe gurnuo prema izlaznim vratima. Pustimo to što je nekoga napao ili branio, ali on nakon toga nije u stanju biti trener koji se može posvetiti momčadi na adekvatan način. Možete zamisliti kakav mu je košmar u glavi i ne postoji trener koji bi to mogao istrpjeti bez posljedica. Također nema dileme da je reakcija Hajdukovih čelnika mlaka, neadekvatna za takvu situaciju. Ili se zahvališ treneru istu sekundu, ili dođeš u Sloveniju i u čvrstom razgovoru riješiš probleme koje imaš i čvrsto, ali bez fige u džepu, staneš iza trenera. Ovakvo stanje loše je i za Hajduk i za Oreščanina, a onda svakako i za momčad.