Napraviš idealnih 11, gledaš tu momčad i razmišljaš koga bi sve pobijedila da su svi ti igrači istovremeno bili u Dinamu. I onda se preneraziš:
- Ajme, a gdje je Silvio Marić, gdje njega staviti? Imaš vezni red Ademi - Prosinečki - Modrić, kako ga tu staviti, a zaslužuje. Što ćemo sa Sammirom? Je, bio je svakakav, ali je štošta osvojio i odigrao. Kao što je i sam rekao, ima više naslova prvaka nego Hajduk. Igrao je u HNL-u i naslove osvajao i Marko Mlinarić, srećom, rekli bismo u ovom slučaju, nije odigrao previše pa ipak nije ozbiljnije ušao u izbor.
Da, ukusi su različiti, idealnih Dinamovih momčadi sastavljenih od igrača koji su osvajali naslove u HNL-u gotovo je bezbroj. Oko jedne pozicije može se polemizirati, kamo li ne o njih 11. Što recimo, kazati, kad bi iz nje mnogima ispali Vlaović i Šokota, kad svoje sigurno mjesto nemaju Ćorluka, Lovren i Mandžukić, o Šimuniću, Vidi i Mujčinu da i ne govorimo. Zoran Mamić? Robert Kovač? Dani Olmo? Mark Viduka? Tomislav Butina? Šime Vrsaljko? Damir Krznar? Koliko dvojbi.
Od početka HNL-a do danas prodefiliralo je Dinamom 305 igrača. Tek nekolicina njih imala je nesreću da ne budu dijelom neke od šampionskih generacija, to je, uz 21 naslov koji je Dinamo osvojio od 1992. naovamo, doista veliki peh. A među svima njima neki su ostavili dubok trag, neki odigrali puno utakmica, ali ostali ‘kratki’ u nekom europskom iskoraku. Ili su osvojili manje naslova. Kako tko gleda, kako se kome sviđa, ali, uistinu je teško pogriješiti. Jer, svi oni koji se nalaze u idealnim momčadima novinara SN-a, svi zbog nečega tu zaslužuju biti.
Dominacija kojoj se ne nazire kraj u HNL okvirima možda će u godinama koje dolaze iznjedriti još kojeg kandidata za ovu ‘svemirsku momčad’. Premda, da bi se u nju upalo, stvarno će trebati doći do svjetskih vrhova i s Dinamom do povijesnih rezultata. Arijan Ademi postao je najtrofejniji Dinamov igrač, a ima i onih koji ga ne vide u idealnih 11. Dat će prednost Mariću, Mujčinu ili staviti negdje Sammira. Tko će sljedeći odigrati, poput Ademija, više od 250 utakmica za Modre, u vrijeme kad mladi igrači idu u inozemstvo i prije 50., a kamoli 100. utakmice?
No, kako bilo, Dinamovi navijači, koji su doživjeli taj 21 naslov, uistinu imaju materijala za slaganje svoje idealne jedanaestorice, za maštanje kako bi ta škvadra prošla u srazu s najboljim svjetskim momčadima. A uspomene... Koliko tek njih ima, od prvog naslova 1993. godine, preko Partizana, Celtica, Ajaxa, Arsenala, Atalante, ‘petarde’ Hajduku i nekoliko stotina bodova prednosti pred svakim od klubova u ovom razdoblju dominacije.
A sad sastavite svoju momčad i spremite se za polemike, jer sigurno postoji netko tko je siguran da ima boljih 11!
DRAŽEN ANTOLIĆ Da je barem ta momčad mogla igrati zajedno
Povijest Dinama u HNL-u uvelike je i povijest hrvatske reprezentacije, jer mnogi najveći asovi Vatrenih nosili su dres maksimirskog kluba. Neki su velika imena stekli drugdje, ali brojni su temelj udarili baš u Dinamu.
Dva su osnovna kriterija kako odabrati idealnih 11. Po učinku u Dinamu i velični karijere općenito. Legitimno je kombinirati oba. U toj trećoj opciji doći ćemo do zvučnog i moćnog sastava od devedesetih, druge polovice prvog desetljeća 21. stoljeća, do Danija Olma kao predstavnika zadnje generacije koja je došla do proljeća i Europi i imala na dlanu prolaz skupine Lige prvaka. Dakle, napravila je najveće europske rezultate.
No, Dinamo je u tridesetak godina hrvatske samostalnosti imao toliko velikih igrača da nikako nema mjesta za sve. Zato nije čudno ako vani izvan idealne postave ostanu modri velikani, igrači kao Igor Cvitanović, Silvio Marić, Dario Šimić, Mark Viduka, Marcelo Brozović, Mateo Kovačić, El Arbi Hillal Soudani...
Kakav bi rezultat ‘najbolji od najboljih’ da su igrali zajedno za Dinamo napravili, navijači mogu samo sanjariti.
PREDRAG JURIŠIĆ Ne postoji teža novinarska zadaća od ove
Valjda ne postoji teža novinarska zadaća od izbora najboljih igrača ili momčadi u posljednjih nekoliko desetljeća. Uvijek je, naime, najvažniji kriterij odabira, a taj kriterij može biti rastezljiv poput žvakaće gume. I svatko nudi svoje argumente, svaki argument načelno je utemeljen, pa se na kraju sve svodi na pitanje osobnoga ukusa i subjektivne procjene.
Izabrati Dinamovih najboljih 11 igrača koji su osvajali naslove hrvatskog prvaka od neovisnosti naše države svakako spada u jednu takvu, nimalo laku zadaću. Pokušao sam stoga ponuditi momčad sastavljenu od igrača koji su najviše dali Dinamu i ostavili najdublji trag u Maksimiru, momčad koja ima ‘glavu i rep’ i koja bi natjecateljski bila konkurentna.
Jasno je da nije bilo mjesta za sve one koji zaslužuju biti ‘unutra’, pa evo i alternativnog sastava: Butina - Vrsaljko, Bišćan, Lovren, Mujčin - Mamić - Badelj, Sammir, Olmo - Vlaović, Mandžukić. A tu su još Jurić, Vukojević, Soldo, Rukavina, Vida, Vugrinec, Brozović, Šokota, Viduka, Etto, Chago, Cufre, Tonel, Soudani, Balaban, Leko, Olić, Kovačić, Pjaca...
TOMO NIČOTA Strašno, kakvi su sve igrači bili u Maksimiru
Koliko velikih igrača, koliko imena koja su ostala duboko u povijesti kluba, u tom 21 naslovu i stvarno ne postoji ‘najboljih 11’. Ne bi ih bilo dovoljno niti 30. Koja god momčad sastavljena od tih igrača, da istrči danas na teren, bila bi to megamomčad u europskim okvirima. Ladić, dakle, konsenzusom, nema nikakve dvojbe da je od svih golmana najviše obilježio ovo razdoblje HNL-a. Mihael Mikić, drugi po trofejima, strijelac prvog gola u Ligi prvaka, dobio je prednost nad, recimo, Vrsaljkom. Dario Šimić i Igor Bišćan, članovi jedne sjajne generacije iz devedesetih, kasnije i povratnici u Dinamo, kapetani... Na lijevom boku, odlučili smo se za Leandra Cufrea. E sad, vezni red. Ademi, kao najtrofejniji, svakako mora biti ovdje. Uz njega Prosinečki i Modrić, svjetski velikani. Momčad bez Silvija Marića i Sammira? Strašno, kakvi su sve igrači bili ovdje. Napad? Eduardo i Igor Cvitanović prije svih, procijenio sam da je red pronaći i mjesta za Danija Olma, kao najboljeg igrača ove sjajne generacije. Nijanse i detalji su odlučili, nekima nedostaje poneki nastup ili godina provedena u Dinamu, nekima fali europski iskorak, kod nekih je presudio subjektivni dojam.
DAVORIN OLIVARI Miks onih koji su zadužili Dinamo i ‘Srebrnih‘
Odabrati idealnu momčad Dinama od samostalnosti do danas je baš onaj pravi Sizifov posao. Koji kriterij uzeti kao relevantan? Broj odigranih utakmica u Dinamu, broj osvojenih trofeja, pogoci koji su odlučivali utakmice, plasmani u Ligu prvaka, plasman u europsko proljeće nakon 49 godina, karijere koje su momci koji su s Dinamom osvajali naslove napravili nakon odlaska iz Dinama, možda visina odlaznog transfera? Kad sam god upisao neko ime u idealnih 11, sjetio sam se nekog drugog koji bi zaslužio da također bude tu. Koliko je samo sjajnih nogometaša prošlo kroz plavu svlačionicu, moglo bi se složiti tri-četiri idealne momčadi. I ne bi bilo nekih velikih tema za raspravu.
Moj izbor je nekakav miks igrača koji su nakon Dinama postali svjetske zvijezde, bili sudionici najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, srebra u Rusiji, te onih koji su svojim igrama zadužili Dinamo. Moglo je tu biti mjesta i za trofejne dečke poput Mikića ili Butine, sjajne stopera Šimića i Ćorluku, ili Mandžukića, Šokotu, Ademija, Badelja, Livakovića, Vukojevića, Soudanija, Kovačića, Tonela, Viduke, Vide, Z. Mamića, Vlaovića...
