“Neće Sammir igrati u napadu, nije to njegova prirodna pozicija, imamo u napadu dosta kvalitetnih rješenja.” Rekao je to Zoran Mamić nakon remija s PSV-om i, vjerojatno, zajedno sa stručnim stožerom prionuo na posao. Mislio je na Soudanija, Fernandesa, Čopa i Beqiraja, to je četvorka od koje se očekuju golovi. Međutim, Dinamovi su napadači u krizi, tu nema spora. Dok su početak sezone obilježile golijade, prvo Soudanija i Čopa, zatim Fernandesa pa i Beqiraja, plavi stroj odjednom je stao i više ne isporučuje “proizvode”.
Poznato je već, upravo traje najneefikasnija era Dinama, u mandatu Branka Ivankovića (ne računajući Kup sa Suhopoljem) Dinamo je u sedam utakmica zabio samo tri pogotka, produljilo se i u osmoj, protiv PSV-a. Po jedan Osijeku, Rijeci i Čornomorecu! Porazna statistika, koja otkriva još nešto. Dva je od ta tri pogotka zabio Soudani, jedan Fernandes, ali iako su njih dvojica jedini junaci u ovoj “tragediji”, i njih više pamtimo po promašajima nego pogocima. Dovoljno je sjetiti se samo PSV-a i Ludogoreca kad je Soudani u pitanju, Fernandesa u Zadru...
Definitivno, Dinamu nedostaje napadač u golgeterskoj formi, recimo, Duje Čop s početka sezone ili Fatos Beqiraj iz one tri utakmice između Jurčića i Ivankovića. Čop je sezonu započeo fantastično, bio je prva Dinamova špica, izgledalo je tada da trojac Soudani - Čop - Fernandes nitko ne može razbucati. Zabijao je kako je htio, imao je u jednom trenu više golova nego utakmica, o njemu se počelo šuškati i kao reprezentativnom kandidatu. Svoj je šesti pogodak sezone postigao u Tiraspolu, 7. kolovoza. I na tome je ostalo. Dakle, gotovo 80 dana je bez gola, i daleko od prave forme.
Beqiraj je, pak, zabio tri gola u tri utakmice, Slavenu, Austriji i Istri, a onda je i on - nestao. Zadnji je put zatresao mrežu 31. kolovoza i njemu se bliži dva mjeseca bez pogotka.
Kako su nestali Čop i Beqiraj? Ima u tome, vjerojatno, i njihove krivnje, naravno da i igrači sami odgovaraju za svoju lošiju formu, međutim, ipak su u prvom planu neki drugi razlozi. Recimo, Čop je počeo nestajati s odlaskom Krune Jurčića. Koji je također napravio glupost, u zadnje dvije utakmice vratio ga na krilo, Čop je prekinuo svoju berbu, a kad je “pao” Jurčić, Mamić i Krznar “izmislili” su Beqiraja. Čop je odjednom zasjeo na klupu, ali Beqiraj se onda preporodio i eksplodirao u te tri utakmice. Dolaskom Ivankovića i on je izgubio minutažu. Sve je postalo u napadu podređeno Fernandesu i Soudaniju, praktički su samo oni ulazili u prilike i dobivali lopte, ostali se nisu mogli razmahati. Da su pogađali koliko su trebali, možda bi i Ivanković još bio na klupi. A niti je on na klupi, niti su Čop i Beqiraj u formi.