Na 17 ovosezonskih utakmica u sva tri natjecanja, Dinamo je postigao 37 pogodaka. U 24 navrata Plavi su tresli suparničke mreže na 12 utakmica SHNL, u Europskoj su ligi na četiri utakmice zabili sedam golova, dok su šest pogodaka postigli u Kupu protiv imenjaka iz Predavca. A od tih 37 golova, čak su 22 postigli napadači, triling Beljo (sedam golova) – Kulenović (osam) – Bakrar (sedam)...
I gledajući tu golu statistiku, ne bi trebalo biti nezadovoljstva oko učinka napadača, koji su načelno odradili dobar posao. Međutim, posljednje su utakmice pokazale da su dvojica napadača koji su iznimno efikasno zakoračili u sezonu, Beljo i Kulenović, izvan golgeterske, a i igračke forme, pa je pohvale za svoje nastupe dobivao samo Bakrar, koji je zapravo na "mala vrata" došao do statusa jednoga od najzahvalnijih i najkorisnijih igrača.
Kulenović je, pak, na početku sezone sjajno koristio svoju minutažu i ulaske s klupe (samo je u Kupu odigrao svih 90 minuta!), pa je nanizao šest pogodaka, s kojima je zasjeo na vrh popisa najboljih strijelaca SHNL-a nakon trećine odigranoga prvenstva. No, posljednji je pogodak Kulenović zabio 28. rujna u 4:1 pobjedi protiv Slavena Belupa, pet tjedana nije zatresao mrežu na sedam utakmica u kojima je participirao i jasno je da je upao u golgetersku krizu.
Dion Drena Beljo ljetos je došao u Maksimir u najskupljem ovosezonskom ulaznom transferu. Zvonimir Boban je "preokrenuo brda i doline" da ga dovede iz Augsburga, ta se priča odužila, ali na kraju je za četiri milijuna eura odštete (plus određeni bonusi) Beljo napustio Njemačku i odjenuo plavi dres. Početak je bio obećavajući, na prve je četiri prvenstvene utakmice postigao četiri pogotka, potom je s dva gola srušio i Fenerbahče u EL, činilo se da je Dinamo riješio problem prvoga napadača. Zabio je i Lokomotivi u šokantnom 1:2 porazu, bilo je to 5. listopada i bio je to posljednji Beljin zgoditak. Više od mjesec dana, eto, nije se veselio svome pogotku...
A govor tijela odaje kako u Belji više nema ni one startne radosti, želje i ambicije, kojom je, uz postignute golove, dobio naklonost navijača. Od igrača koji je u 3. kolu na Rujevici hrabrom i agresivnom igrom "istukao" pola riječke obrane, postao je igrač kojeg se lako čuva bez prekršaja, statičan, nemoćan i neopasan.
Pogled na Beljinu minutažu govori da je na ukupno 16 odigranih utakmica, samo jedan jedini put bio na travnjaku svih 90 minuta! U 1:2 porazu protiv Lokomotive, zabio je taj gol za Plave... Nadalje, na većini utakmica bio je zamijenjen između 61. i 75. minute, neovisno je li dobro igrao i zabijao, ili je njegova izvedba bila ispod željene razine.
Zašto je to bilo tako? Nakon što je Kulenović golgeterski odlično startao u sezonu, trener Mario Kovačević odlučio je, u nakani da zadovolji obojicu napadača, u već spomenutom razdoblju utakmice mijenjati svoje "špice". I nakon nekoliko utakmica, Beljo je nakon 60. minute s gorčinom pogledavao prema klupi, svjestan da će uskoro biti zamijenjen. Neovisno o tome kako je igrao. I ta je spoznaja jedan od najvećih Kovačevićevih problema, te su izmjene (ne samo Beljo – Kulenović!) rađene šablonski, kao da su u četvrtak u podne bile dogovarane u nekom uredu, a nisu zbivanja na utakmici nagnala trenera na izmjene.
I u toj želji da se svi barem naizgled zadovolje, sad je Dinamo došao u situaciju da su i Beljo i Kulenović izvan igračke i golgeterske forme, lišeni samopouzdanja i nezadovoljni. I dok se na Kulenovića praktički nije ozbiljno ni računalo uoči sezone (a i Bakrar je ugodno iznenadio golgeterskom eksplozijom), Beljo je trebao biti nova ubojita plava "devetka". Iako po vokaciji Beljo nije prvi napadač (što je itekako vidljivo po njegovoj igri i kretanjima na terenu), u Maksimiru su vjerovali da će to postati. I dobro je krenulo, ali je onda, raznim kompromisima, sve vraćeno na početak, pa je Beljo na nekim utakmicama završio i na klupi (Slaven Belupo, Osijek, Vukovar, Celta).
Ni na jednoj od tih utakmice Beljo nije svojim ulaskom u igru donio ništa pozitivno, nije bilo prave energije, niti izražene želje, što zorno ocrtava i njegov karakter. Postignut je, dakle, kontra-efekt i Beljo danas nije nalik igraču koji je bio najskuplje, a trebao je biti i najveće, ovoljetno pojačanje Plavih.
Beljo je, uostalom, samo jedan u nizu nezadovoljnih igrača u plavoj svlačionici i to je problem kojeg Kovačević mora što prije riješiti. To je trenerov posao, od svakoga igrača mora izvući maksimum. A Beljo i još neki igrači nisu ni blizu svoga maksimuma, njihov je potencijal i dalje "zarobljen", između ostaloga i u okovima težnje da se svakome udovolji. To je nemoguće, uvijek će biti nezadovoljnih i strateg Plavih jednostavno mora presjeći taj život temeljen na kompromisu. Pa makar i pogriješio...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....