Uspješan je bio debi Ante Čačića na Dinamovoj klupi, kapetan Arijan Ademi kasnim je pogotkom (u 86. minuti, baš kao i u Rijeci) donio neizmjerno vrijedna tri boda Plavima. Više nego zasluženo, Dinamo je dominirao svih 90 minuta i baš se u toj dominaciji osjetila Čačićeva trenerska ruka. Došli su Plavi, naime, u Veliku Goricu onako kako trebaju doći na svaku utakmicu – pobjedničkog garda, izražene želje za uspjehom, do kojeg su na kraju, silnom upornošću, i stigli, pa nije pretenciozno reći da je nakon ovoga vikenda aktualni prvak četiri kola prije kraja već stavio prste na pobjednički pokal...
Početnom je postavom Čačić pokazao svoje ideje i smjernice: neće robovati imenima (ovoga proljeća apsolutno indisponirani Petković na klupi), niti će biti bilo kakvih eksperimenata. Igrači će igrati na svojim prirodnim pozicijama, u sustavu koji im je prilagođen, dakle uspostavljen je na temelju igrača koje ima u svlačionici.
Pa su tako Plavi zaigrali u 4-2-3-1 formaciji, koja se u napadačkom dijelu pretvarala u 4-1-4-1 (uobičajeni Ademijev ofenzivni izlazak). Postavljanjem Andrića u vrh napada, Dinamo je (napokon!) dobio dubinu, a kad je tako, onda se i krilnim igračima, Oršiću i Emreliju, otvarala mogućnost ulaska u sredinu, između linija, čime su otvarali prostor bočnim braničima Ristovskom i Bočkaju za priključenje napadu. I stoga smo nerijetko vidjeli Dinamo kako ulazi u završnicu akcija barem s petoricom nogometaša...
Od prve su minute Plavi tražili način kako da probiju zgusnutu obranu domaćina, o čemu je svoje rekla i statistika – imao je Dinamo, naime, čak 26 udaraca (osam u okvir) prema vratima raspoloženog Kotarskog, bio je to opipljivi pozitivni pomak u odnosu na blisku prošlost.
Nije, dakako, u toj igri sve bilo idealno, štoviše. Bilo je niz pogrešnih dodavanja (prednjačio je Bočkaj), a gdjekad je to izgledalo sporo, poglavito stoga jer u nekim trenucima nije bilo kretanja bez lopte, pa nije bilo pravih rješenja za igrača koji je imao loptu u nogama. Ali, nitko nije mogao reći da ta Dinamova igra nije imala "glavu i rep"... Čak i u završnici dvoboja, kad je nervoza titrala u svakoj pori, Plavi su organiziranim akcijama pokušavali zatresti mrežu Gorice, nisu to bili stihijski napadi poput, primjerice, onih na Rujevici.
Jasno je da se ne može mnogo toga promijeniti preko noći, neke je pogrešne i loše navike teško izbrisati, a pozitivni je pomak u igri Plavih nedvojbeno opipljiv. Ponajprije u pristupu, pobjedničkom pristupu! I u tome je zapravo i najjasniji Čačićev potpis pod pobjedu u Velikoj Gorici...