Mario Kovačević vratio je u subotu Dinamo na pobjednički kolosijek, bacio u zaborav šokantni poraz od Lokomotive i zadržao prvo mjesto i nakon desetog kola. Pobijedio je u derbiju, nažalost samo papirnatom, jer to nije realan naziv dvoboja u kojem igraju prva i deveta momčad prvenstva, ima četiri pobjede u četiri sudara s tri preostala člana velike četvorke, a, podsjetimo, prošle su sezone Modri Hajduk, Rijeku i Osijek ukupno dobili četiri puta u 12 ligaških dvoboja i do posljednjeg slavlja došli tek 3. svibnja na Poljudu. Trijumfalno su Zagrepčani otvorili drugi krug SHNL-a, koji ih je prošle sezone koštao prvenstva. Tada su u devet jesenskih kola od 19. listopada do 22. prosinca uspjeli osvojiti tek deset bodova i otišli u deficit koji do kraja prvenstva nisu uspjeli nadoknaditi. I zato je Kovačević u pravu kada kaže:
- Kad znamo koliko teške znaju biti prve utakmice nakon stanke, sretan sam što smo pobijedili i u četvrtom derbiju. Primili smo gol, no dobro, pobjeda je pobjeda.
I tu dolazimo do druge strane Dinamove medalje za koju svi u Maksimiru vjeruju da će na kraju imati zlatni sjaj. Te se pobjede neće nastaviti gomilati ako Kovačevićeva momčad ne bude pružala bolje predstave od ove protiv Osijeka. A znamo da može puno bolje, već nam je to demonstrirala. Protiv Fenerbahçea smo mogli vidjeti da je Kovačević u vrlo kratkom vremenu uspio stvari posložiti gotovo savršeno. Prije sada već skoro mjesec dana, Dinamo je bio brz, točan, ubitačan. Takav protiv Osijeka jednostavno nije bio.
Dinamova je pobjeda, naravno, čista kao suza, bio je bolji suparnik i odnio je bodove, ali s obzirom na defetistički stav s kojim su Osječani istrčali na travnjak, to "bolji" slobodno možemo pretvoriti i u "manje loši". Nije trebala posebno visoka razina nogometa da ih se nokautira. Stoperi su odlučili preuzeti stvari u svoje ruke, Scott McKenna i Sergi Dominguez zabili su prve golove u Dinamovom dresu i praktički riješili utakmicu nakon manje od 14 minuta. Uspio je Šimun Mikolčić 20 minuta prije kraja smanjiti zaostatak, uvesti dvoboj u nemirne vode, ali bio je to samo Osijekov bljesak, realne opasnosti za Dinamo do kraja ipak nije bilo iako je s izlaskom Ismaela Bennacera i Mihe Zajca (u 69. minuti, prije primljenog gola), izgubio i ono najbolje što je imao (uz stoperski dvojac), kompaktnost u sredini terena.
Osijek je zabio iz jedinog udarca u okvir, ali i Dinamo je golove zabio iz svoja jedina dva. Koliko je to bilo napadački skromno, najzornije će prikazati brojke. Ta dva udarca u okvir najniža su modra brojka od 30. ožujka u Varaždinu kad je u pretposljednjoj utakmici Fabija Cannavara na klupi Bruno Petković uputio jedan i to s bijele točke. Nadalje, bila je to 13. Dinamova utakmica u sezoni, manje udaraca (9) uputio je samo na gostovanjima kod Rijeke (8) i Maccabi Tel Aviva (6), protiv kojih je jedino imao i manje dodira s loptom u suparničkom 16-ercu (protiv Osijeka 18, na Rujevici 14, u Bačkoj Topoli 10). Dinamovci su protiv Osijeka imali tek 4 uspješna od ukupno 13 driblinga, manje, opet, tek protiv aktualnog prvaka (3 od 10). Da Osijek baš i nije bio pod teškom opsadom, reći će i podatak da je Dinamo imao 65 od 93 točna dodavanja u napadačkoj trećini. Manje samo u dva dvoboja u kojima je Kovačevićeva taktička ideja bila potpuno drugačija, na Poljudu protiv Hajduka (41/68) i protiv Maccabija (35/48). Nema drame, pobjedi se ne gleda u zube, ali na ovu bi Kovačević svakako trebao baciti oko.
Da se ne lažemo, činjenica je da Dinamo ponovno ima uvjerljivo najkvalitetniji kadar u SHNL-u i da će, ako ne uzme naslov prvaka, to za maksimirski klub, Gonzalo Garcia se neće naljutiti, biti sportska katastrofa. Kovačević mora itekako dobro pripaziti da ne upadne u lanjsku zamku kada su dinamovci briljirali u Ligi prvaka, a u prvenstvene utakmice ulazili s mišlju "lako ćemo, najbolji smo, samo je pitanje vremena kad ćemo proraditi".
Kad su proradili, bilo je kasno. Kovačević, naravno, i sam treba vremena, došao je na razinu na kojoj nikad nije bio prije samo četiri mjeseca, naravno da će imati pogrešaka, samo na njima mora učiti. I momčad je posve nova, ali kad trener nakon utakmice kaže "imao sam osjećaj da se čuvamo za Malmö", navijače Dinama odmah zgrabi glavobolja.
Trinaest dana Modri su bili bez nastupa, pripremali se isključivo za Osijek i onda su usred tog dvoboja već počeli razmišljati o sljedećem?! Jedini Dinamov imperativ ove sezone je osvajanje naslova prvaka, Europa je samo lijep bonus, a situacija nije takva da su dinamovci već odmaglili konkurentima i mogu si ponekad priuštiti i opuštanje, nego je Hajduk još uvijek tu, dah Splićana trebali bi osjetiti na vratu.
S takvim stavom igrača, jasno je sigurno i Kovačeviću, Dinamo vrlo lako može opet skrenuti u slijepu ulicu. I zato ima pravo proslaviti pobjedu koju je zaslužio, ali i biti vrlo mudar uoči bliske budućnosti u kojoj ga od četvrtka u Malmöu čeka pet utakmica u 17 dana. Zaključi li Dinamov trener "ovo protiv Osijeka je bilo dobro", njemu i njegovoj momčadi definitivno se ne piše dobro. Malmö je u ovom trenutku kvalitetom sigurno ispod razine Fenerbahçea i Maccabija iz Tel Aviva koje je Dinamo svladao s uvjerljivih 3:1, no ponovi li njihov sljedeći suparnik u četvrtak pomalo bezvoljno izdanje kao protiv Osijeka, Šveđani će, za razliku od Osječana, ponuđeno znati uzeti. U to ne trebate sumnjati.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....