Petar Sučić ostavio je dojam na Igora Bišćana još na pripremama, a u Astani je prvi put zaigrao u službenoj utakmici od prve minute i pokazao o kakvom se potencijalu radi. U listopadu će napuniti 20 godina, još je jedan dragulj iz generacije rođene 2003. godine.
Sučić je Bugojanac, iako je rođen u Livnu. U Dinamu su već itekako trag ostavili Bugojanci Vlatko Marković, Stjepan Tomas, Ranko Stojić, a za Iskru je branio i Dražen Ladić. Razgovarali smo s njim u četvrtak nedugo nakon što se probudio po povratku iz Astane...
- U stan sam došao u pola šest ujutro, dug je bio put, a osim toga morali smo sletjeti u Gruziji kako bismo natočili gorivo - priča Petar koji je pokazao da struka Modrih može na njega vrlo ozbiljno računati.
- Izborili smo važnu pobjedu na teškom gostovanju. Prije svega mislim da daleki put i na umjetnu travu na kojoj nitko od nas dugo nije igrao. Nismo primili pogodak što nam je jako bitno, osigurali smo jesen u Europi, ali nema mjesta za odmor, na tome nećemo stati. Već u subotu je Gorica u fokusu, a odmah nakon toga AEK. Cilj nam je što dalje doći u Ligi prvaka, kao i svake godine.. Vjerujemo u sebe i dat ćemo sve da prođemo Grke.
Prvo poluvrijeme ste igrali jako dobro, u drugom malo smanjili ritam, kako ste se osobno osjećali?
- Dobro. Bio sam sretan što sam imao šansu zaigrati u prvoj postavi u Europi, jedva sam čekao da utakmica krene. Drago mi je što dobivam minute, a na meni je da nastavim marljivo raditi i trenirati. Najbitnije mi je što momčad djeluje odlično i što to prate rezultati. Što može bit bolje od toga?
AEK je vjerojatno najteži protivnik koji je u bio u ždrijebu i trećeg pretkola i play-offa, no Dinamo je prvi nositelj u cijelim kvalifikacijama za Ligu prvaka i trebao bi to pokazati.
- Na AEK gledam kao na svaku drugu ekipu, tako se moramo postaviti. Tko god da nam je došao za protivnika nije nekvalitetan, mora biti dobra momčad. Kako biste stigli do skupine dužni su svladati jake, nekad i najbolje ekipe u kvalifikacijama. Mislim da mi to možemo, ali da moramo ostati kakvi jesmo. Ponizni i marljivo raditi. Rezultat u tom slučaju ne bi trebao doći u pitanje.
Jeste li gledali kako AEK igra?
- Nisam. Fokusiran sam kao i čitava momčad na svaku sljedeću utakmicu. Dosad na Astanu, sada na Goricu, a tek potom doći će na red AEK. Pripremit ćemo se za njega...
Vjerujte da ćete igrati u Ligi prvaka?
- Naravno da vjerujem. Mislim da svi u Dinamu u to vjeruju, inače ne bi bili ovdje. Potruditi ćemo se da tako bude.
U subotu ste također pod imperativom bodova protiv Gorica u HNL-u, Možda opet započnete ogled od prve minute...
- Normalno da ćemo nastojati pobijediti. Mi smo Dinamo u svakoj utakmici želimo tri boda. Ostala je mala mrlja na prvo kolo kad smo izgubili dobivenu utakmicu od Hajduka, ali veseli dobra igra i podizanje atmosfere. Od tog susreta nismo primili gol, nadam se da će tako biti i u subotu.
Nakon Astane zapitali smo se rađa li se u Dinamu novi Brozović. Možete li se poistovjetiti s njime, je li to profil nogometa koji karakterizira i vas?
- Ne znam što bih rekao. Drago mi je da igram, da sam ovdje, na meni je da nastavim marljivo raditi. Lagao bih kad bih kazao da mi ne gode usporedbe s Brozovićem, ali ne bih sam za sebe još govorio kakav sam profil igrača. Imam 19 godina, u puno stvari moram napredovati, preduvjet je za to da nastavim naporno trenirati i upijati savjete starijih i iskusnijih igrača.
Pazite da ne poletite...
- Normalno, to je najgore što se može dogoditi mladom igraču.
Što biste rekli da vam je najveća vrlina kao igrača?
- Mirnoća. To mi je najveća vrlina. Eto, u Astani je bilo puni ljudi, bila mi je prva utakmica od prve minute za Dinamo, a bio sam miran. Uopće se ne opterećujem nego igram kako mislim, mirno i staloženo.
Odrastao je u Bugojnu gdje je i igrao nogomet do 15. godine.
- Prve nogometne korake napravio sam u NK Sport Prevent iz Bugojna, a sa 14 i pol godina otišao sam na pola sezone u Iskru. Gdje god sam igrao imao sam odlične trenere koji su me puno toga naučili. Nakon Iskre prešao sam u Zrinjski iz Mostaru, u njegovu omladinsku školi. Tamo sam bio do izlaznih juniora. Tada sam postao igrač Dinama, prvi trener u juniorima u Maksimiru bio mi je Jozo Bandić. Nakon pola godine preseljen sam u drugu momčad kod Damira Krznara.... Proteklog ljeta zaigrao sam za seniore Zrinjskog na posudbi.
Tko vas je otkrio i prvi put doveo u Dinamo?
- Moji menadžeri su me nazvali i kazali kako je dogovoreno da prelazim u Dinamo. Bio sam sretan. Dinamovac sam od rođenja. Stvarno ne znam koja točno osoba u skautingu je bila zadužena za mene, ali svakako sam zahvalan da sam danas tu gdje jesam.
Po tome se razlikujete od bratića Luke Sučića kojem je uzor Luka Modrić, ali je hajdukovac.
- Svatko sam bira što voli i koga voli u životu. Kako ja, tako i vi i bilo tko drugi…
Dakako da Hrvata koji se pokaže kao kvalitetan igrač želimo vidjeti u hrvatskoj reprezentaciji, bez prejudiciranja kakvu će točno karijeru napraviti. Petar je mladi reprezentativac BiH, pitali smo ga kakve su šanse da odjene "kockasti" dres?
- Ne znam što bih rekao, igrao sam prije mjesec i nešto dana prijateljsku utakmicu za U-21 reprezentaciju BiH. Nitko me iz HNS-a nije zvao, ali ne opterećujem se previše. Želim igrati najbolje što mogu, pa što Bog da…
Imate Hrvatsku putovnicu?
- Imam. Naravno.
Luka je odrastao u Austriji i odabrao je Hrvatsku, član je A reprezentacije, možda jednog dana zaigrate zajedno za Vatrene?
- Možda. Tko će to znati...Sigurno da bi za našu obitelj bila velika stvar da zaigramo zajedno bilo u nekom velikom klubu ili reprezentaciji.
Luka je duže izvan utakmica, sada trenira individualno nakon operacije koljena.
- Radi na oporavku. S ekipom je u kampu samo što još ne vježba sa suigračima. Ne smije zasad prevelikom intenzitetom. Treba vremena, ali vjerujem da će se vratiti još jači nego prije.
Jeste li mislil da ćete tako brzo uvjeriti Bišćana u svoju vrijednost i dobiti priliku?
- To nitko ne može znati. Došao sam da pružim sve od sebe, da se na kraju priprema mogu pogledati u ogledao i reći – to je to. Da si ništa ne mogu zamjeriti. No, da sam očekivao kako će se baš ovako brzo stvari odvijati, to nisam. Međutim, vjerovao sam u sebe i davao sve da se nametnem.
Koja vam je idealna pozicija, zadnji vezni ili "osmica"?
- Te dvije, i "šestica" i "osmica" mi odgovaraju, na njima mogu igrati svoj najbolji nogomet.
Kako ste primljeni u ekipi?
- Super. Momčad me primila kao i svakog drugog, dečki su sjajni i što se tiče nogometne vrijednosti i što se tiče ljudskih osobina. Imam samo riječi hvale na to što sam doživio i od trenera i od igrača.
Komplimente vam je udijelio i Igor Bišćan.
- Drago mi je zbog njegovih pohvala, ali kao profesionalac uvijek tražim od sebe više da sve bude još bolje. Trener Bišćan je sjajan trener koji cijeni trud i rad i drago mi je da sam se dobro uklopio. San snova je biti dio ove ekipe, ali ponavljam, potrebno je još puno rada da opravdam povjerenje kluba i trenera.