Marko Tolić novi je igrač Slovana iz Bratislave. Aktualni prvak slovačke objavio je vijest o pojačanju u četvrtak navečer, a sada bivši dinamovac kazao nam je da se radi o jednogodišnjoj posudbi s obvezom otkupa, odnosno ugovoru do 2026. godine.
Tolić je već u Austriji, gdje traju pripreme slovačke momčadi. U utorak se vraća u Zagreb pokupiti stvari te dan do dva poslije putuje u Slovačku, gdje će živjeti sa suprugom i novorođenom kćeri. Marko je podvojenih emocija - sretan zbog nove destinacije, ali i pomalo razočaran jer opće je poznato u čijem se dresu želio vidjeti, a i veliki dio navijača Modrih nadao se istom takvom scenariju. U razgovoru za SN otprije mjesec dana, sve je upućivalo (barem) na pripreme u zagrebačkom Dinamu. U petak nam se javio tijekom pauze između treninga i ručka.
Kako se dogodio transfer u Slovan Bratislavu?
- Sve se odvilo dosta brzo. U planu je bio povratak u Dinamo i pripreme, ali sve se izmijenilo u zadnji čas. Još uvijek nisam potpuno svjestan svega i emocije se nisu slegle, no želim razmišljati o što boljoj prilagodbi na novu sredinu, jezik, vrijeme koje dolazi... U Sloveniji je bilo lako razgovarati, ovdje je malo drukčije, malo je balkanskih igrača, a dosta stranaca. Puno toga me čega ovdje, pogotovo sada s malom bebom. Optimističan sam - priča nam Tolić putem telefonskog poziva.
Kako ste doživjeli novu sredinu?
- Svjestan sam što Slovan Bratislava predstavlja, ponajprije u državi, a onda i Europi. Dominiraju ligom poput Dinama u Hrvatskoj, prvaci su već pet godina u nizu, nalazim se u ozbiljnoj ekipi. Meni je najvažnije da imaju dobru viziju sa mnom, ovdje me prikazuju kao veliko pojačanje i drago mi je da su prepoznali moju kvalitetu. Mislim da je to sredina koja će mi odgovarati, klub koji puno zabija i dominira. Ni Europa im nije strana, a tu dijelimo nade da će doći do iskoraka - nastavlja 26-godišnji ofenzivac, koji će se sa Slovanom boriti za Ligu prvaka od prvog pretkola, gdje ih čeka Swift iz Luksemburga, a u slučaju prolaza idu na boljeg iz dvomeča Zrinjskog i armenskog prvaka Urartua.
‘Svjestan sam i zahvalan‘
Jeste li ostali iznenađeni odlukom Dinama, planovi su bili malo drukčiji, što se promijenilo?
- Teško je reći što je pošlo po zlu. Već i ptice na grani znaju da sam se želio vratiti u svoj klub. Promjene su stigle u zadnji čas, vikend prije priprema dobio sam poruku da ne moram doći na pripreme. Da, to me iznenadilo i možda je malo ružno što se taj dio odradio preko poruke, mislim da se to moglo odviti na puno bolje i jednostavnije načine. Ali poštujem odluku kluba i drago mi je da sam povratnu informaciju dobio na vrijeme, dok se još stignem priključiti pripremama u drugom klubu. Ja sam itekako svjestan i zahvalan za sve što mi je Dinamo dao i pružio, bez obzira na to što se stvari nisu odvile kako sam priželjkivao. Ne volim kada igrači odlaze iz kluba, pa onda pljuju po njemu ili ga blate. Nit‘ volim, nit‘ imam razloga to činiti. Ponavljam, naučio sam velike stvari, igrao s velikim igračima i predivnim osobama. Uz njih sam stasao u još boljeg igrača, što su pokazale bolje i zrelije igre u Sloveniji. Vjerujem da ću tim putem nastaviti u Bratislavi.
Kako je izgledao oproštaj?
- Pozdravio sam se sa svim igračima i članovima, naravno da im želim sve najbolje. Sve što se dešavalo nikada neće promijeniti moj odnos prema Dinamu, ipak je to moja ljubav od malih nogu i ipak sam ja zagrebački klinac koji je odrastao uz plavu boju. Moje emocije ostaju iste, a idem svojim putem za kojeg vjerujem da ga je dragi Bog za mene odredio. Sve se događa s razlogom.
‘Ponosan sam na sebe‘
Trener Maribora Damir Krznar govorio je da vas planira vratiti u slučaju da s Dinamom ne prođe po planu, je li to stajalo kao opcija?
- Čuo sam se s trenerom Krznarom, svjestan sam da je Maribor pomogao meni koliko i ja njima. Uputio mi je nekoliko lijepih riječi, rekao mi da se obazirem na pozitivne stvari, a da loše ostavim sa strane. Morao sam proći i jedno i drugo da bih danas mogao biti tu gdje jesam.
Završno, posebna sjećanja na vrijeme provedeno u Dinamu?
- Uh, jako ih je puno. Veličanstvena partija Orše i cijele ekipe protiv Tottenhama jedna je od njih, a najdraža europska utakmica bila mi je ona protiv Seville, jer sam startao na Maksimiru. No, ono što će obilježiti moju karijeru je ostvarenje dječačkog sna, kada sam zabio za titulu na Šubićevcu. Bio je to domaći ambijent, stadion pun naših navijača. Ta će erupcija oduševljenja zauvijek ostati zapamćena - prepričava nam, pa posebno ističe ljubav koju je osjetio s navijačke strane:
- Bili su podrška cijeloj ekipi, ali moram reći da meni pogotovo. U trenucima kada nije bilo lagano, pa čak i u teškim trenucima tijekom mog angažmana u Mariboru. Na tome ću zauvijek ostati zahvalan, stiže mi jako puno poruka podrške. To je neka neiscrpna emocija i ljubav koju možeš osjetiti na cesti, u gradu, na društvenim mrežama... To je nešto zbog čega sam ponosan na sebe, da su ljudi prepoznali ne samo igračke, nego i ljudske kvalitete, to mi je najvažnije. Vjerujem da ćemo si međusobno ostati urezani u srcu i da ćemo uvijek nositi zajedničku plavu emociju, koju su navijači prepoznali u svakom trenutku u kojem sam nosio sveti grb i sveti dres.
Tolić je u modrom dresu odigrao 62 utakmice, postigao sedam, a asistirao za četiri pogotka. Na posudbi u Mariboru ostavio je učinak od 11 pogodaka i 15 asistencija u 33 nastupa. Bio je to procvat, što samosvjestan nogometaš poput njega sigurno primjećuje. Novi zagrebački san nije mu se ostvario, ali mnogi prethodni jesu, stoga će pronaći radost i u novoj epizodi karijere, a mi jednom tako dragom, pozitivnom, otvorenom, prizemnom i emotivnom nogometašu možemo samo poželjeti sreću!