GNK Dinamo utemeljen je 26. travnja 1911. pod nazivom Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub". Tako stoji na službenoj stranici maksimirskog kluba. Neki povjesničari, odnosno tumači povijesne zbilje, smatraju da Dinamov životopis započinje 1945. kada je klubu nadjenuto sadašnje ime.
Neprijeporno, aktualni je prvak Hrvatske protijekom vremena mijenjao imena, sustave i države, usput i igrače, trenere i dužnosnike, ali utakmicu kakva ga ove subote očekuje na atenskoj OPAP Areni – nikada nije igrao.
Dakako, bilo je dvoboja, koji su odigrani u ozračju ekstremnih tenzija, ali nikada gostovanje maksimirskog kluba nije najavljeno riječima:"dolaze nacisti i ubojice"! Spomenute kvalifikacije namijenjene su prvenstveno Dinamovim huliganima, ali prema uzancama Uefe, svaki klub snosi odgovornost za ponašanje vlastitih navijača.
Ozračje mržnje i netrpeljivosti kakvo Dinamovu ekspediciju očekuje u Grčkoj moglo bi se donekle usporediti s događanjima vezanim uz 23. srpnja 1997. u Beogradu, kada su domaći Partizan i ondašnja Croatia igrali kvalifikacijski ogled za Ligu prvaka. I tada je Uefa odlučila da se zbog sigurnosnog rizika utakmice organiziraju bez gostujućih navijača.
Sočne psovke i - "ustaše"
Valja priznati, tadašnja jugoslavenska policija, profesionalno je odradila posao. Put od Surčina i slijetanja prvog zrakoplova Croatia Airlinesa na srpskom tlu, do hotela u središtu Beograda, protekao je bez ijednog incidenta. Jest da su rotirke i zavijajuće sirene, kao i helikopter povrh autobusa, privlačile pozornost domicilnog stanovništva, ali osim pokazivanja tri prsta, sočnih psovki i izvikivanja riječi – "ustaše", nikakvih izgreda nije bilo. Jedini eksces zabilježen je na dan utakmice kada je kamenom pogođen autobus s klupskim vodstvom i novinarima. No, kamen je udario u okvir između dva stakla, pa veće štete i nije bilo.
Do Beograda se "probilo" i nekoliko tinejdžera, koji su se Partizanovim navijačima predstavili kao Bad Blue Boysi. Kada su ih "grobari" ugledali nisu znali što bi s njima, pa su ih – častili pivom.
Na beogradsku utakmicu stigao je i legendarni predsjednik Hrvatskog dragovoljca, Stjepan Spajić. S Mercedesom zagrebačkih registracija. Iako je Croatia izgubila (0-1), "Rođo" je konstatirao kako se u životu nikada nije osjećao uzvišenije, jer mu je skandirao cijeli Stadion JNA.
Danas pomalo šaljive reminiscencije na beogradsku epizodu zapravo ukazuju da Dinamov "posjet" Grčkoj predstavlja mnogo opasniju avanturu. Teško je zamisliti da bi se neki hrvatski pustolov s Dinamovim šalom mogao u subotu zateći na stadionu AEK.
Gostovanje maksimirskog kluba u Beogradu jedinstven je slučaj, budući da maliciozno ozračje nisu prouzročili navijači. Sve ostale ekstremne situacije, kada su Dinamovi nogometaši bili izloženi gnjevu s tribina, a posljedično i medija, de facto su prouzročili navijači maksimirskog kluba.
Svoj status "opakih likova" (na međunarodnoj sceni) navijačka skupina Bad Blue Boys utvrdila je još 1990. pohodom na Bergamo. Talijanska policija pokušala je spriječiti izravni sukob domaćih navijača i 1.500 BBB-a uoči utakmice Atalante i Dinama. Koliko je to bila strateški dobra odluka, teško je prosuditi s ove vremenske distance. Poglavito kada se akceptira činjenica da su hrvatski huligani, umjesto domaćih navijača, pretukli – karabinjere.
"Invazija barbara"
Talijanski su mediji "invaziju slavenskih barbara" zabilježili i deset godina kasnije, ispred znamenite milanske katedrale (uoči utakmice Milana i Dinama). Ponovno je to bio nemilosrdni "fajt" hrvatskih huligana i lokalnih karabinjera. Najdramatičniji, a jamačno i najdegutantniji trenutak sukoba bilo je cipelarenje žene u karabinjerskoj odori. U pomoć kolegici priskočio je jedan inspektor. Drugog je dana njegova fotografija bila na naslovnicama svih tiskovina, kako okrvavljene glave prijeti BBB-ima, u trenucima dok oni "love maglu" po sporednim ulicama, jer je policijskim snagama stiglo pojačanje u vidu specijalnih postrojbi...
Francuski žandari
Veliko nerazumijevanje spram hrvatskih navijača pokazali su i francuski žandari. Poglavito, oni u Auxerreu, pitoresknom gradiću u Burgundiji, gdje se 1994. pojavila Croatia predvođena novim vlasnicima, Ćirom Blaževićem i Zdravkom Mamićem. Nakon što su grafitima besplatno "ukrasili" 40-ak pročelja kuća u Auxerreu, BBB su incident s pirotehničkim efektima izazvali i na stadionu. Na užas pitome domaće publike, rabijatni su hrvatski navijači spremno dočekali lokalnu policiju...
Croatia je eliminirana iz Europe na godinu dana! Ali, ne (samo) zbog nepodopština BBB-a. Delegata utakmice bezočno je izvrijeđao "sponzor hrvatskog kluba" (tako eksplicitno stoji u zapisniku). Od bujice izgovorenih riječi "neartikuliranog sponzora" Belgijac je razaznao pojam – bandit, ali i stisnute šake, koje je protumačio kao prijetnju fizičkim razračunavanjem. Ubrzo je "sponzor", na inzistiranje s Pantovčaka, napustio Maksimir. No, trijumfalno se vratio 2000.
Među najslavnije epizode hrvatskog huliganizma svakako spada i legendarni obračun sa "slovenskom konjicom". Croatiji je 1993. UEFA dopustila sudjelovanje u kvalifikacijama za Ligu prvaka, ali bez mogućnosti organiziranja utakmica u Maksimiru. Stoga je hrvatski prvak za domaći stadion prijavio ljubljanski Bežigrad. Naizgled, nije bilo razloga za ispoljavanje negativnih strasti. Croatia je iz Bukurešta, s dvoboja sa Steauom, "donijela" pobjedu 2-1. Ali, već prije uzvratne utakmice zabilježeni su ozbiljni incidenti između domaće policije i BBB-a. Prvi je nastao nakon što su "navijači Dinama" demolirali jednu slastičarnicu. Vlasnik je napravio ozbiljan propust. Na izlogu je imao ispisanu reklamu – "banana split".
Skeč Montyja Pythona
Nakon nastavka borbi tijekom same utakmice (koju je Steaua dobila 3-2 i prošla dalje) uslijedio je završni krešendo i konačni obračun kod Bežigrada. Po završetku nogometnog susreta BBB-e je ljubljanska policija dočekala – na konjima.
Retrospektiva svih opisanih situacija (izuzev beogradske) ima zajednički nazivnik: navijači su svojim iščašenim ponašanjem proizveli ozračje u kojemu je "modra" momčad, u konačnici, završila – kao gubitnik.
No, postoji jedan primjer drugačijeg predznaka. Nakon što je susret u Maksimiru, sa švicarskim Grasshopperom, završio 4-4, BBB-i su (ot)putovali u Zürich s ciljem da naprave skandal, koji će njima "oteti klub" – izbaciti iz Europe! Išla im je na ruku i činjenica da je dolazak na utakmicu najavio Sepp Blatter, tajnik FIFA-e s predsjedničkim ambicijama.
I doista, Blatter je došao "pozdraviti hrvatske prijatelje". U diplomaciji to je eufemizam za lobiranje. Pojavio se kako bi osigurao glas HNS-a uoči Kongresa na kojemu je godinu kasnije izabran za predsjednika Fife.
A sekvence za vrijeme utakmice izgledale su nadnaravno, kao da su ukradene iz nekog skeča Montyja Pythona: dok predsjednik HNS-a Branko Mikša i Sepp Blatter mirno raspredaju o prolaznosti vremena, na terenu Igor Cvitanović nemilice trpa lopte u domaću mrežu, a BBB dva sata ustrajno divljaju, pale bengalke i pokušavaju natjerati suca da prekine utakmicu...
Na kraju je sve završilo kako je "zapisano u zvijezdama": Croatia je zgazila "skakavce" (5-0), a HNS je glasovao za Blattera. Utakmica u Zürichu upamćena je kao jedna od rijetkih u kojoj negativna energija navijača nije izravno utjecala na izvedbu maksimirske momčadi.
Kroz prisjećanje na najekstremnije utakmice u Dinamovoj povijesti, razvidno je kako smo ih najviše doživjeli tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća. Tada je, naime, pripadnost BBB-ima predstavljala svojevrsni pokret otpora. "Zločesti dečki" nikako se nisu mogli pomiriti s činjenicom da im klub vodi "jedan čovjek čudan", kako su pjevali predsjedniku Tuđmanu, najčešće tijekom zajedničkih maksimirskih "seansi".
Mnogi su tada lakomisleno vjerovali da će povratkom Dinamovog imena nestati i ekstremno ozračje s utakmica "svetog kluba"...
Komentari (0)