Kada se nađete u krugu maksimirskog stadiona usred ljeta, nemojte se začuditi ako čujete niz stranih jezika. Engleski, talijanski, danski, portugalski i njemački samo su dio liste onih koje smo čuli na otvaranju 19. izdanja memorijalnog turnira "Mladen Ramljak", koji je počeo u četvrtak. Tradicionalni turnir okuplja mlade momčadi iz svih dijelova svijeta i mamac je za skaute, jer se uvijek može vidjeti mnoštvo zanimljivih mladih igrača.
Ovogodišnje je natjecanje okupilo većinom igrače rođene 2004. i 2005. godine, a utakmice su počele od 9.30 sati, međutim, temperatura se već tijekom prvih utakmica penjala i do 33 Celzijeva stupnja. Okupljeni gledatelji tražili su kakav komadić hlada, kako bi pobjegli od sunčanog udara, a boca vode ili "sok od hmelja" uz sunčane naočale na glavi, bili su neizostavni dodaci.
Prvi dan turnira odmah je privukao niz poznatih lica, a podno maksimirske južne tribine naišli smo na slavnu Dinamovu špicu Eduarda da Silvu.
- Došao sam pogledati uvijek zanimljiv turnir, na kojem sam i nastupao u mladosti. Drago mi je što sam ovdje i uvijek mi se lijepo vratiti u Maksimir - rekao nam je bivši hrvatski reprezentativac.
Na turniru nastupaju dva bivša njegova kluba - Dinamo i Flamengo, pa je tako popularni Dudu imao poseban motiv za dolazak. Na utakmicu skupine B između brazilskog kluba i izraelskog Maccabi Tel Aviva Eduardo je stigao u društvu 11-godišnjeg sina Matheusa, koji vrlo uspješno nastupa za mlađe kategorije Flamenga.
- Igrao sam za oba kluba, i drago mi je što ću ih gledati na ovom turniru. Sin Matheus igra u Flamengu, koji je poznat po razvoju mladih talenata i imaju puno igrača diljem svijeta. Na dobrom je putu, bitno je da je zaista motiviran i da to želi.
Prošle godine Eduardo je u intervjuu za Jutarnji list otkrio kako već svi u Brazilu znaju za njegova sina, a otkrio je tada kako je san njegova nasljednika ići očevim stopama, odnosno, jednog dana zaigrati i za Dinamo. Pitali smo bivšeg reprezentativca hoćemo li za koju godinu gledati i njegova nasljednika na Ramljaku?
- To ovisi o njegovim nastupima, bitno je da uživa. Prati sve klubove u kojima sam ja igrao, jako je zainteresiran za nogomet i stalno razgovaramo o tome, pita me o svemu - rekao nam je Eduardo.
Utakmica između njihovog Flamenga i Maccabija završila je pobjedom Brazilaca 2-1. Eduardo je utakmicu gledao zajedno s još jednim bivšim igračem Dinama, svojim sunarodnjakom Ettom. Zanimljiva situacija dogodila se tijekom prvog poluvremena utakmice, kada je jedan udarac Flamenga očišćen s gol-linije, međutim, situacija je bila vrlo sporna, a onda je hrvatsko-brazilska kolonija na montažnoj tribini počela upućivati povike pomoćnom sucu - "bila je unutra, bila je metar unutra".
Utakmicu je u društvu prijatelja pratio i legendarni Marko Mlinarić, koji je bio vrlo dobro raspoložen.
Odmah nakon dolaska na otvaranje turnira, u oči nam je upao veliki crni klupski autobus s obilježjima danskog kluba. Brzo smo na internetu pogledali udaljenost između Zagreba i Odensea, a nakon što nam se na ekranu pokazala brojka od 1600 kilometara, pitanje se nametnulo samo od sebe: pa nisu valjda išli autobusom do Zagreba? Do pogleda iznutra došli smo preko Rasmusa, člana danske ekspedicije koji nam je otkrio o čemu se radi.
- Da, došli smo autobusom. Vozili smo se 21 sat, bilo je malo naporno. To je odluka kluba, kako bi se igrači povezali, odnosno, kako bi imali više prilike za druženje, što će im onda koristiti i na terenu, zato nismo išli zrakoplovom - rekao nam je simpatični Danac.
Inače, Rasmus i njegov kolega čitavu su utakmicu s kamerama hodali ispred klupe za pričuve Odensea. Gdje god su se pomaknuli trener ili pomoćnik, oni su s kamerama brzo krenuli za njima. Sve je djelovalo vrlo profesionalno, gotovo hollywoodski.
Rasmus nam je otkrio kako snimaju dokumentarni film o klupskoj nogometnoj akademiji.
Utakmicu je s montažne tribine pratio i čovjek koji se može pohvaliti s dvije Lige prvaka, dva europska prvenstva i svjetskim prvenstvom na popisu osvojenih trofeja. Riječ je o Álvaru Arbeloi, koji na turniru vodi momčad Real Madrida, u kojem je ostavio i najdublji trag tijekom igračke karijere, a igrao je još i za Liverpool, West Ham i Deportivo. Pokušali smo doći do Španjolca, uspjeli smo, ali ispričao se i rekao nam kako nema dozvolu za davanje izjava.
Memorijalni turnir uvijek je meka za skaute najvećih svjetskih klubova. Tijekom prve utakmice najveća pomama oko terena bila je za službenim zapisnicima, mi smo se uspjeli dočepati vrijednog komada papira na vrijeme, a u nekoliko navrata na stranim jezicima okupljeni su nas tražili mogu li "baciti oko". Zbog istog razloga prišao nam je Portugalac koji nam je otkrio kako skautira za tamošnjeg velikana Benficu, a na turnir je došao pogledati mlade nade, kojih nikada ne nedostaje na tom snažnom turniru. q