Marko Bulat (20) prošlog je ljeta iz Šibenika stigao u Dinamo. Definitivno je jedan od većih talenata hrvatskog nogometa, plemeniti veznjak, dečko koji s loptom u nogama mnoge oduševljava. Kad bilo kojeg stručnjaka pitate kakvu mu karijeru predviđa, odmah će podignuti prst prema gore. Međutim, Bulat, kao i svaki mladi igrač koji dođe u Dinamo, sudara se s činjenicom da mora - čekati. Ne može odmah u vatru, treba se naoružati strpljenjem... Eto, u jesenskoj polusezoni je odigrao ukupno 645 minuta, igrao je na 16 utakmica, ubilježio po jedan pogodak i asistenciju. Je li baš tako zamišljao svoju prvu polusezonu u Dinamu?

- Kad sam došao, razmišljao sam prvo o prilagodbi, hvatanju ritma... Iskreno, na početku mi je bilo teško shvatiti koncept igre Dinama. Polako hvatam konce, trener Kopić ima novu zamisao naše igre, a ona mi se jako sviđa. Lopta više ide po zemlji, nema više tzv. nabijanja, igramo dobar nogomet, otvaramo se u sprintu. Da, mogu kazati da sam zadovoljan i da me trener ima u svojim planovima za proljetni dio sezone - kaže nam Bulat.

Priča nam da je igrač koji voli posjed, loptu u nogama, ali i zna da je vrlo bitno biti defenzivno stabilan.

- Ono što je po meni najbitnije, sažeo bih u jednu rečenicu - mi smo Dinamo, moramo protiv svakoga igrati na posjed lopte, a ne nabijati duge lopte. Stoga sam sad jako sretan načinom kako igramo.

Pitamo ga kako se privikavati na Dinamo? Naime, došao je iz Šibenika kao glavni igrač toga kluba, tamo se sve događalo oko njega, izvodio je slobodne udarce, prekide, distribuirao lopte... U plavom klubu je, naravno, priča sasvim drukčija.

- Za mene je dolazak u Dinamo bio veliki korak naprijed. U Šibeniku sam bio jedan od glavnih igrača. Kad sam došao u Maksimir, trebao sam shvatiti da sam samo kotačić kolektiva. Ovdje moraš biti odličan na svakom treningu ako želiš napredovati. Nisam bio zadovoljan s onim ljetnim pripremama u Sloveniji. Bio sam kao pod nekom kočnicom. Nisam mogao dati maksimalno sve od sebe. Kad je krenula sezona, već je postajalo lakše. Upoznao sam suigrače, njihov način razmišljanja... Mogu kazati da sam prezadovoljan kako me momčad prihvatila. Ovo su mi, eto, druge pripreme, razmišljam samo o nogometu.

Dosta poveznica

Koliko vam pomaže kapetan Arijan Ademi, čovjek koji je također u Dinamo stigao iz Šibenika?

- On i ja imamo dosta poveznica. Jedan i drugi smo došli u Dinamo kao kapetani Šibenika. Jako mi pomaže. Ne samo meni, već i svim mlađim igračima. Za svakog igrača je Ademi uvijek tu. On nam dođe kao trener na terenu. Arijan je svima nama uzor, svi se možemo ugledati na njega. Kao na čovjeka i kao na igrača. Toliko dugo godina ostati u Dinamu je ogromna stvar.

Osjećam da sam bitniji

Zapravo, vi imate još jedan veliki zadatak - nastaviti dobru tradiciju Šibenčana u Dinamu. Eto, Arijan Ademi je klupska legenda, Gordon Schildenfeld je u plavom dresu postao reprezentativac i ostavio ogroman trag, Ante Rukavina je također odigrao neke dojmljive partije. Možete li nastaviti niz velikih šibenskih igrača u Dinamu?

- Da, bilo je dosta igrača iz Šibenika i u daljnjoj povijesti koji su ostavili veliki trag u Dinamu. Nadam se da ću i ja krenuti tim putem. Osjećam iz dana u dan kako sam sve više bitniji. Trener Željko Kopić mi jako vjeruje, cijeni me. Također bih želio pohvaliti nove trenere u stožeru, svi su nam na pomoći.

Koliko prilika očekujete na proljeće? Više nego prethodne natjecateljske jesen ili...?

- Ne znam, ne mogu odgovoriti na to pitanje. Vidjet ćemo kako će sve odvijati. Pričao sam privatno s trenerom Kopićem. Ukazao mi je na neke stvari, bio sam jako zadovoljan s tim razgovorom. Nadam se da ću igrati što više kako bih se mogao dokazati. Ali, posve mi je jasno da je glavni poligon za moje dokazivanje trening, pa onda mogu iščekivati da će me trener, kad bude čitao popis prvih jedanaest za utakmicu, staviti “unutra”!

Tata Josip i stric Ivan bili su nogometaši. Daju li vam kakve savjete?

- Svakodnevno pričam s njima. Zovu me, pitaju kako mi je, a ja im stalno ponavljam da mi je - vrhunski! Ali, ne razgovaramo mi samo o nogometu. Pričamo o svemu. Kad mi god nešto treba, njih dvojica su mi na raspolaganju. Uz mene su bili uvijek.

Bez razmišljanja

Marko Bulat je bio najmlađi debitant Šibenika u povijesti, debitirao je u Drugoj ligi u utakmici s Varaždinom, imao je tek navršenih 16 godina i 1 dan...

- Sjećam se toga, baš sam bio presretan kad sam dobio tu priliku... Ali, sad već to malo blijedi, meni je najvažnije da se sad nametnem u Dinamu.

Onda nam je ispričao kako je zapravo došao u plavi klub...

- Sjećam se, bio je ponedjeljak... Nakon treninga, zvali su me novinari i kazali mi kako se priča da idem u Dinamo. Pojma nisam imao o tome. Tata dolazi doma, ja ga pitam zna li on nešto o mom mogućem odlasku u Dinamo. I on mi kaže da ne zna ništa. Drugo jutro, tog utorka, zovu me u klub da dođem na razgovor. I, eto, taj tjedan u petak sam potpisao ugovor s Dinamom, sve se zbilo u nekoliko dana. Na moju veliku sreću. Nisam razmišljao niti sekunde. Kad dođe ponuda Dinama, to morate prihvatiti.

Atraktivno proljeće

Kakav Dinamo možemo očekivati na proljeće?

- Možete očekivati Dinamo koji će igrati atraktivno, kombinatorno, momčad koja će stvarati dosta prilika, ali i momčad koja će biti čvrsta u defenzivnom bloku. Nadam se da će biti puno suigrača koji će zabijati i asistirati. Vidjet ćete Dinamo s idejom. Prvenstvo će biti uzbudljivo. Nadam se da ćemo svi ostati na okupu, a kad je tako, onda smo mi najbolji. Možemo iznenaditi i Sevillu! Pa, ne treniraju oni sedam puta dnevno!? - zaključio je Bulat maksimirsku tematiku.

Dakako, i dalje je na vezi s nekim bivšim suigračima na Šubićevcu. Kako gleda na događaje u Šibeniku? Bilo je problema s neisplatom plaća...

- Da, u kontaktu sam s bivšim suigračima dva-tri puta tjedno. Jako mi je žao zbog te situacije. Nadam se da će doći neki novi jaki investitor, Šibenik to zaslužuje. Dobra je to klapa, Šibenik igra dobro. Nadam se da će se klub izvući iz tih problema i da će nastaviti tamo gdje su stali kad sam ja otišao - završio je mladi Šibenčanin.