Prema jednom od postulata nogometne igre - "svaka je momčad onoliko snažna koliko joj je jaka najslabija karika" - neuralgična točka Dinamovih igara u Ligi prvaka bila je praktički unaprijed definirana.
Zbilo se to u onom trenutku kada su u Maksimiru, pri kraju prijelaznog roka, odlučili da odustaju od dovođenja lijevog beka. Već tada moglo se naslutiti da će Dinamova igra biti - asimetrična. Treneru Čačiću preostalo je da lijevog beka "napravi od materijala koji ima na raspolaganju".
On se odlučio za Roberta Ljubičića, tek pridošlog veznog igrača, defenzivnih sklonosti, nakon što je prethodno konstatirao da Daniel Štefulj nema potencijal za Ligu prvaka, a Petar Bočkaj uopće nije lijevi bek (premda ga je Dinamo kao takvog kupio) već krilni napadač (pa ga Čačić i koristi uglavnom kao - desno krilo).
Još pri ždrijebu skupina Lige prvaka konstatirali smo Dinamove manjkavosti, od kojih je spomenuta bila de facto jedinstvena. Naime, nijedna momčad nije ušla u natjecanje na toj razini (razigravanje po skupinama) bez "prirodnog" lijevog beka.
Bio i ostao - priučeni bek
Nakon senzacionalne pobjede protiv Chelseaja u 1. kolu, istina je gurnuta - pod tepih. No, frustrirajući poraz od Milana (0-4) Dinamove je probleme iznova aktualizirao. Sada je i površnim pratiteljima maksimirske zbilje postalo jasno da je roster "modrih" oskudan kvalitetom kada govorimo o plasmanu u nokaut-fazu Lige prvaka, te kako forma momčadi neizbježno pada krajem listopada.
Manirom iskusnog trenera, Ante Čačić krivnju za rezultatski debakl protiv Milana, preuzeo je - na sebe. Evidentno je da želi zaštititi igrače u završnici ovog dijela sezone (do stanke zbog odigravanja Svjetskog prvenstva Dinamo ima odigrati još pet utakmica). Nije teško predvidjeti kako će kritičari sada nesmiljeno napadati i Čačića i pojedine igrače...
U fokusu kritika posebno bi se mogao naći - Robert Ljubičić koji je odigrao najslabiju utakmicu otkako je u Dinamu. U serijalu pogrešaka najviše se ističu počinjeni prekršaj za kazneni udarac, te autogol.
No, predstavljati 23-godišnjeg priučenog lijevog beka krivcem za rezultatsku blamažu protiv prvaka Italije, bilo bi nadasve tendenciozno i sasvim deplasirano. Osim što je i kod Ljubičića (kao i ostalih igrača Dinama) zamjetan eklatantan pad forme, na njegovu je koncentraciju jamačno utjecala medijska eksploatiranost teme u kojoj je upravo on glavni lik.
Velika konkurencija
Hoće li Robert Ljubičić u seniorskoj konkurenciji nositi dres s nacionalnim obilježjima države u kojoj je rođen (Austrija) ili pak - zemlje porijekla svojih roditelja (Hrvatska)? Njegov dvije godine stariji brat Dejan austrijski je reprezentativac (četiri nastupa). Hrvatski mediji objavili su vijest da je Robert "prisegnuo" HNS-u.
No, austrijski je izbornik Ralf Rangnick tu informaciju demantirao. Na svojevrsni način "bacio je rukavicu" hrvatskom izborniku Daliću, izjavom:
- Vidim Ljubičića kao ofenzivnog lijevog bočnog u formaciji 3-5-2!
Dalić ne može Ljubičiću ponuditi ništa konkretno. Spomenuti sustav igre rijetko prakticira, a već sada ima nekoliko moćnijih igrača na toj poziciji (Perišić, Sosa, Oršić...). Još teže mu može obećati mjesto u sustavu 4-2-3-1. Na mjestu lijevog beka Dalić ima Sosu i Barišića, a na poziciji zadnjeg veznog čak i Dinamo ima kvalitetnijeg pretendenta (Mišić).
Iako, gledajući dugoročno, svakom bi izborniku bilo ugodno imati u krugu kandidata za momčad i potencijal Roberta Ljubičića...