Možda jest otrcana fraza, ali, nažalost je tako. Sve te legende na jednom mjestu, svu Dinamovu sadašnjost i prošlost na jednom mjestu u zadnje vrijeme uglavnom srećemo na komemoracijama i sprovodima. Hodajući prema Westinu, mjestu sve češćih prilika 'posljednih riječi' u čast Dinamovim velikanima, naletjeli smo na Marka Mlinarića.
- Nisam Štefa Lamzu gledao, imao sam sedam godina kad je bio taj Eintracht. Rora, Zambata, njih sam stigao gledati, Lamzu nisam. I, teško je reći tko je najbolji u povijesti, to je uvijek subjektivno, svatko će istaknuti onoga koga je gledao. Šteta što Lamza nije malo dulje trajao - kaže veliki Mlinka, koji će uvijek kao najvećeg, što je rekao i više puta, istaknuti Luku Modrića.
I da, svatko je vezan za svoje idole. Jedni za '67., drugi za '82., treći za '97 ili za ovu aktualnu generaciju. Međutim, kad spomenete Štefa Lamzu, svi stoje mirno. I oni koji su ga gledali i oni koji nisu, mlađi i stariji, nitko neće oponirati da jest jedan od najboljih koji su 'španali' na Maksimiru. Dečki iz generacije sve je manje.
Čera, Kobac, neumorni Rudaču kolicima, ali toliko pun pozitivne energije, Faćo, Stina... Pa oni mlađi, Đemo, Štef 'As tref' Deverić, Ivan Cvjetković, Tomislav Butina do ovih današnjih. Da, stigli su iz Rovinja trener Željko Kopić, Bartol Franjić, Luka Ivanušec i Mislav Oršić. E da, baš se Oršić, nekako smo se tada složili, prošle godine, onom izvedbom protiv Tottenhama, najviše približio onome što je Lamza napravio protiv Eintrachta 1967. Istina, ne treba uspoređivati, ali toliko je trebalo da se nekoga, u europskoj utakmici, uopće može staviti u taj kontekst, da ga se može 'vagati'.
Video: Cropix
- Opraštamo se od velikog miljenika publike, legende, prijatelja. Ponosni smo što je ostao vezan za Dinamo do zadnjeg dana. Nezaboravni dribler, žongler, veliki igrač i skroman, dobar čovjek. On je prva asocijacija na 1967., amblem cijele generacije, potpisnik tog velikog preokreta protiv Eintrachta - oprostio se od Lamze Dinamov predsjednik Mirko Barišić, koji je i tada bio u klupskim strukturama.
- Navijači su ga na ramenima nosili s Maksimira - dodao je Barišić.
Opet smo pogledali Oršića, njega su navijači i suigrači nakon Tottenhama nosili na ramenima.
I ta Lamzina dobrota, to je ono što svi ističu, ljudska veličina, koja je, možda i nadišla igračku.
- Bio je takav čovjek, bolji za druge nego za sebe - kroz suze je pričao Zdenko Kobešćak, jedan od suigrača koji su se prisjetili Štefa.
Oprostio se od Lamze, kao i od svih bivših igrača, Zorislav Srebrić. Dobro je poznavao Štefa, podsjetio da je protiv jake Fiorentine igrao i lijevog beka, a i na toj poziciji odigrao sjajnu utakmicu.
- Jako se borio, kao igrač bio je vrlo uporan, a i u bolesti je bio jako izdržljiv.
Zdenko Kobešćak još je u svom govoru dodao:
- Da je otišao u inozemstvo osigurao bi si egzistenciju. Bio je divna osoba, dobričina, ali nije volio publicitet i popularnost, bio je samozatajan - ispričao je Kobešćak.
A bili su prisutni i Marijan Kustić, predsjednik HNS-a, bio je tu i zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević. Možda ga neki i nisu očekivali na tom događaju pa su se iznenadili, jer ne slovi u javnosti kao pretjerani zaljubljenik u sport i Dinamo. Upisao se gradonačelnik kasnije u knjigu žalosti, 'škicnuli' smo malo što je napisao. Između ostalog, zahvalio je Lamzi koji je pisao povijest Dinama, a povijest Dinama jest i povijest Zagreba...
Da, neodvojivi su. S nadom da će to biti i u budućnosti, od stadiona pa nadalje, u čast Lamzi i svim onim legendama koje sad na nebu sastavljaju 'dream team', tko zna, možda se i tuku za dresove, za pozicije u momčadi, jer, to je stvarno moćna gomila!
Stjepan Lamza pokopan je potom na Mirogoju, također, uuz puno emocija i uspomena. Otišao je jedan od najvećih. Iako ga nismo gledali...
