Željko Kopić debitirao je na klupi Dinama protiv Hajduka u Maksimiru. Znamo kako je završila ta utakmica, Majstor s mora je usred Zagreba trijumfirao s 2:0. Prije toga Rijeka je također u plavom domu ispratila Modre iz Kupa s 3:1... Dinamo je izgledao loše, pogotovo obrana. Nakon tog neugodnog domaćeg poraza od Splićana, Kopić se odlučio na promjenu sustava igre, odlučio je igrati s tri stopera, u sustavu 3-5-2. Nakon te trenerove odluke, Dinamo više nije primao pogotke. Slaven Belupo je pobijeđen s 3:0, Hrvatski dragovoljac s 2:0, u prvom startnom kolu proljeća Rijeka s 2:0... U međuvremenu je skršen i West Ham u Londonu s 1:0. Dinamova obrana djeluje granitno, nesavladivo. Igra s tri stopera pokazala se punim pogotkom.
Udarni stoperski trojac čine Theophile, Šutalo i Perić. Po našem mišljenju promjena sustava zapravo najviše odgovara najmlađem, Josipu Šutalu. Nakon te promjene, mladi stoper je odigrao praktički bez greške, dominirao je u svim utakmicama. Predstavio je kao stoper Dinamove budućnosti. Dok se igralo s četvoricom odozada, bilo je situacija u kojima nije bio tako suveren kao sada, potkradale su se neke greške. Zapravo, kompletna Dinamova obrana je imala problema s okomitim loptama koje su im dolazile iza leđa. Tu su Modri znali primati pogotke. Promjenom sustava, Modru su dobili veću gustoću u obrambenim redovima, lakše im je igrati 'po širini'.
Ne samo to, stigao je Petar Bočkaj, koji je iako igra poziciju lijevog beka, više ofenzivni igrač. Recimo, ovaj sustav nije možda idealan za Ristovskog, ali on se jako dobro adaptirao. Lijeva strana je briljirala protiv Rijeke, jer je Bočkaj izlazio visoko. Ali to ne bi bilo moguće da se nema sigurnost u zadnjoj liniji koja se dobila s ovim sustavom s tri stopera. Takav sustav omogućio je i izlaske Theophilea i Perića preko centra, s odlascima prema suparničkom šesnaestercu. To se zorno moglo vidjeti protiv Rijeke u nedjelju. Jer kad netko od njih dvojice krene prema naprijed, otraga uvijek ostaju dva stopera. Primjerice, u tom slučaju lijevi stoper postaje lijevi bek, a lijevi bek lijevo krilo, što se posebno manifestiralo u igri Bočkaja. Tako da se ništa ne mijenja kad je u pitanju balans momčadi. Tako da se kompletna momčad osjeća sigurnije, jer postoji stabilni defenzivni blok, iz kojeg je lakše izlaziti prema naprijed. Još nešto, takav sustav više odgovara i Komnenu Andriću, a to se jako dobro vidi. Lakše je srpskom napadaču igrati u formaciji s još jednim napadačem, u ovom slučaju s Oršićem, nego kad je sam u špici.
Kod tog sustava s tri stopera jedino može mali problem biti ukoliko ti se nametne suparnička momčad. Onda dolaziš u situaciju da u zadnjoj liniji ostaneš s pet igrača, a onda može patiti vezna linija, gdje se stvara manjak igrača. Recimo, to bi mogao biti problem u utakmicama sa Sevillom, koja bi se Modrima mogla nametnuti posjedom lopte. Također, u tom sustavu će neki igrači Modrih i patiti, jer se žrtvuje jedan vezni igrač ili krilo za jednog stopera. Tako da bi manju minutažu mogli imati recimo Bulat, Gojak, Franjić, Tolić... Te krilni igrači poput Menala ili Špikića. Imati će tu premalo prostora, ali Kopić sigurno ima u planu i neke rotacije.