Malo je tko mogao pomisliti da će odlaskom Josipa Pivarića u ljeto 2017. godine u kijevski Dynamo, ostati takva praznina na lijevom obrambenom boku zagrebačkog Dinama. U ovih je pet godina, naime, desetak nogometaša igralo na toj poziciji, no pravo se rješenje nije iskristaliziralo.
Tko je, dakle, od Pivarićeva odlaska igrao na toj poziciji? Evo i popisa: Rrahmani, Sosa, Lecjaks, Leovac, Musa, Gvardiol, Moubandjue, Daničić, Čabraja, Franjić, Štefulj, Bočkaj i Ljubičić. Izmijenila su se čak 13-orica igrača, a najbolji je dojam svakako ostavio Gvardiol, po vokaciji srednji branič. Svojim je odličnim igrača došao i do reprezentativnog dresa, na Euru je, podsjetimo, također igrao na poziciji lijevog braniča.
U čemu je, dakle, problem? Poznavatelji nogometa dobro znaju kako je baš ta pozicija među deficitarnijima ne samo u našem, nego i u svjetskom nogometu. Pronaći kvalitetnog ljevaka, sklonog obrambenim zadaćama, pravi je izazov i za najveće i najbogatije svjetske klubove, kao i nacionalne selekcije. Nema ih mnogo, stoga im je i cijena "paprena". I gledajući kroz tu prizmu, oko šest milijuna eura koliko je Dinamo potrošio u ovih pet godina na traženje rješenja za to mjesto, čak i ne zvuči previše, no za naše je uvjete to svakako velik novac. A rješenje nije pronađeno. Zašto?
Razlozi su različiti. Bilo je i pogrešnih procjena (Čabraja, Daničić), neki se igrači definitivno nisu snašli u novoj sredini (Lecjaks, Moubandje, Štefulj), nekima odgovara drukčiji sustav igre (Bočkaj), neki su, pak, rano otišli u inozemstvo (Sosa), pa se zapravo dogodilo da je jedini pravi lijevi branič koji je koliko-toliko, nazovimo to solidno, odgovorio Dinamovim potrebama, bio Marin Leovac.
A najbolje su partije na tom mjestu zapravo pružili – srednji braniči, Gvardiol, Rrahmani i Franjić! Zanimljivo, sva su trojica afirmaciju u Maksimiru pronašli na poziciji lijevoga braniča, a inozemni su ih klubovi kupili za druga radna mjesta, za srednjeg braniča (Rrahmani, Gvardiol) ili zadnjeg veznog (Franjić)...
Lecjaks je u Dinamo došao kao jedan od boljih igrača Young Boysa, ali u Dinamu nije uspio. Pa je otišao na posudbu u Lokomotivu. Gdje je izvrsno igrao. I u jednom nam je razgovoru, baš uoči utakmice s Dinamom, na upit zašto nije tako dobro igrao i u Dinamu, ovako odgovorio:
- Ne znam, teško je objasniti što je bilo. Uglavnom, nisam se dobro prilagodio Dinamovu načinu igre, u Švicarskoj sam šest godina igrao drukčije. Bilo je više presinga, mnogo trčanja, a manje se igralo s loptom. U Dinamu je, pak, lopta stalno u nogama, moraš biti tehnički vrlo jak da bi odgovorio tim zahtjevima. A to mi nije jača strana i, na žalost, nisam se uspio prilagoditi...
Dodao je Lecjasks i ovo:
- U Švicarskoj je ipak bilo manje stresa nego ovdje – kad u Dinamu izgubiš dvije-tri lopte, gotovo je, odmah te navijači "uzmu na zub". Posebno su neugodni zvižduci dolazili s istočne tribine – otkrio je Lecjaks u samo godinu dana provedenih u Maksimiru tu posebnost tog "istoka". Kad Dinamovog igrača zavoli "istok", onda je ljubav neograničena! Ali, kad mu okrene "palac dolje", uh...
Najbolje to zna Hrvoje Čale, posljednji Dinamov pravi lijevi branič prije Josipa Pivarića. Eh, da je sad Čale Čačiću, a toliko je bio osporavan. "Istok" ga nikad nije prigrlio, pa je ovaj zahvalni igrač nerijetko znao reći:
- Najbolje igram kad napadamo prema sjevernim vratima! Tada sam ispred "zapada". Ali, kad promijenimo strane, kao da mi se noge odsjeku...
Sad, eto, "zahvaljujući" potresu i inertnim gradskim vlastima, nema više "istoka". A primjer Lecjaksa jasno govori o lošem skautiranju, doveden je igrač koji apsolutno ne odgovara Dinamovu načinu igre i potrebama.
Ili primjer Francoisea Moubandjea. Isticao mu je u ljeto 2019. ugovor s francuskim Toulouseom, nije ga želio produžiti, bio je "na ledu" i cijelo proljeće nije igrao za svoj klub, prije nego je, bez odštete (ali za golemu plaću!) došao u Dinamo. No, iako nije igrao, Moubandje je bio pozivan u u švicarsku reprezentaciju i trebalo je to biti jamstvo da su Plavi dobili vrsnoga igrača. Nazvali smo ondašnjeg izbornika Švicarske, Vladimira Petkovića, o ovom lijevom braniču kamerunskog podrijetla tada nam je rekao:
- Iako ne igra, pozivam ga jer mu vjerujem. Dinamo je povukao odličan potez, takav igrač treba Dinamu za jake europske utakmice, iskusan je, a kao dečko je izvrstan, ne možete mu pronaći manu, nema kod njega "iščašenog" ponašanja. Sve je podredio nogometu. Vrlo je zahvalan igrač, pošten je i vrijedan, uporan je, visokih radnih navika i ima izraženu volju za učenjem taktičkih potankosti. Trkački je jak, svestrani je obrambeni nogometaš, može igrati u sva tri sustava - s trojicom, četvoricom ili petoricom igrača u obrani! Iznimno je važno što u igri ne radi velike pogreške, dohvatio je razinu igre ispod koje ne pada, kad i nema svoj dan, to nije alarmantno za momčad – nahvalio je Petković Moubandjea.
Ali, u Dinamu nije ni približno potvrdio riječi ovoga stručnjaka, štoviše. Jednostavno se nije priviknuo na novu sredinu i bio je promašaj. Ova dva primjera dostatno govore kako nikad nema jamstva da će neki igrač, koji je bio odličan u jednom klubu, briljirati i u drugom, mnogo se tu potankosti treba poklopiti kako bi se potvrdio status pojačanja.
A zašto Dinamo ne može "proizvesti" lijevoga braniča, zašto iz omladinskog pogona ne stižu "bekovi"? Odgovor je vrlo jednostavan: Dinamove su omladinske kategorije još kako superiorne u odnosu na ostale klubove, pa tako juniori, primjerice, na 80-90 posto svojih utakmica igraju napadački i u obrani prilično komotno.
Pa se na pozicijama lijevih braniča, zapravo "rađaju" – lijeva krila! I treneri se pri tome ponašaju oportunistički, pa je u takvoj situaciji teško stvoriti lijevoga braniča (u bilo kojem sustavu igre), kojem će temeljna zadaća biti obrana. Uostalom, i Pivarić je do prelaska u seniore bio – napadač...
A Dinamu za europske utakmice ipak treba pravi, istinski branič. Stoga je realno očekivati kako će u ovih desetak dana, do kraja prijelaznog roka, biti intenzivirana potraga za igračem koji bi mogao pokriti tu poziciju. A dok se ne pronađe pravo rješenje, Čačić će prazninu "zatvarati" Ljubičićem (uz svjesnu opcije "patnje" veznoga reda, jer je Ljubičić "veznjak"), a na većem broju utakmica u HNL-u, igrat će Bočkaj. Koji je proljetnim pogotkom u Šibeniku za potvrdu naslova prvaka, zapravo tek počeo otplaćivati visoku odštetu plaćenu zimus Osijeku...