Jedan od većih krimena Ante Čačića ovoga proljeća, prije konačnog pada, bilo je zanemarivanje Dinamovih talenata. Tvrdoglav i osjetljiv, kakav jest, činilo se da gura neki svoj inat, što se pogotovo očitovalo u slučaju Gabrijela Rukavine (19). Mladić koji je odskakao u juniorima i kojeg se podcrtalo kao "projekt kluba", nakon rasformiranja Dinama 2, trebao je dobiti priliku u seniorima, no čak i odlaskom Mislava Oršića, Rukavina je ostajao bez prilika. Ispred njega je trenutačno Ivanušec, ali i Menalo.
Odlaskom Čačića i dolaskom Igora Bišćana, očekivalo se da će 19-godišnjak ipak početi više participirati, no nakon sedam minuta u Bišćanovu debiju protiv Lokomotive, u sljedeća tri susreta, Rukavina je ostao na klupi. Odnosno, igra, ali za - juniore, što je doista kuriozitet, da igrač nakon igranja za drugu momčad ponovno bude vraćen u juniorsku momčad. Kako se radi o igraču kojeg su i strani analitičari proglasili jednim od najvećih hrvatskih talenata, i koji je ljetos privlačio i interes RB Leipziga, među ostalima, postavlja se jasno pitanje: što se, zapravo, događa s Gabrijelom Rukavinom?
Gabrijel Rukavina, pritom, raritetni je igrač. On je praktički od najranije dobi odgajan da bude lijevo krilo, što je prilično deficitarna pozicija u hrvatskom nogometu. Dešnjak, odličnog driblinga, u igri "jedan na jedan", okomitog nogometa, s tendencijom ulaska u sredinu te suradnjom ili (češće) završnicom. U tom kontekstu, tvrde mi treneri, on doista jest prototip modernog igrača. Ima, naravno, i ponekih mušica, gdjekad zna biti sebičan, ponekih deficitarnih defenzivnih sklonosti (duel-igra), no u osnovi radi se o minusima koji su svojstveni za taj uzrast i koji se ispravljaju. Pa ipak, minuta zasad nema i po svemu, ova je sezona za njega potraćena. I to u najvažnijem formativnom uzrastu, uz činjenicu da s 19 godina gomila njegovih vršnjaka ima glavne, a ne epizodne role diljem velikih europskih liga i momčadi.
Još prije nekih mjesec dana, njegov se otac Tomislav u razgovoru za SN požalio na status svoga sina, tražeći objašnjenje i konačno rješenje - ostanak u Dinamu ili odlazak negdje drugdje.
U tome aspektu, pak, važna je i informacija da je Rukavina krajem prošle godine produljio ugovor s Dinamom do 2028. godine, i to, navodno, u času kada se za njega počeo vrlo ozbiljno raspitivati i - Hajduk. Maksimirski klub na te je vijesti, doznajemo, brzo reagirao i klinca dugoročno vezao uz maksimirsku luku. Činilo se da je to početak "jednog divnog prijateljstva", međutim, niti pola godine kasnije, stvar je na novom raskršću. E sad, s obzirom na minutaže i priliku kod oba trenera, pitanje koje se postavlja jest je li doista stvar ekskluzivno na trenerima, ili je ipak nešto i na njemu? I što ako se, recimo, ostvare priče oko povratka Mislava Oršića? Takav epilog Rukavini bi dodatno zatvorio vrata prve momčadi...
- Činjenica je vrlo jednostavna: Gabrijel na treninzima radi odlično, u klubu su jako zadovoljni s njegovim angažmanom, a Dinamo danas sigurno nije u situaciji olako se odricati dobrih igrača, pogotovo svoje djece, niti je to intencija. Stvar je trenerove evaluacije, ali jasno je da je fokus u ovome času bačen na osiguranje naslova prvaka. U svakome slučaju, do ljeta će situacija biti bistrija, a sigurno Dinamo neće biti nepošten prema Gabrijelu. U ovoj, kao i u drugim pričama, ključna je stvar poštenje. Biti pošten i iskren - rečeno mi je tijekom četvrtka u neslužbenom razgovoru s ljudima iz kluba.
Naravno, Bišćanu pogotovo nije u interesu trenutačno se baviti potencijalnim "slučajevima", dok još upoznaje momčad, zida rezultate i želi na Poljudu osigurati naslov prvaka. Što je potpuno i jedino logično. I zapravo priča o Rukavini bi se trebala rasplesti nakon osiguranja trofeja - očekivani veći broj prilika i minuta - i u periodu zaključno s ljetnim pripremama. Novoj upravi je jasno da su letvice Dinamovih rezultata dignute, da je Europa imperativ, i da im u osiguravanju tih kota trebaju najbolji mogući igrači. Kako će svlačionica tijekom ljeta biti u cjelovitoj obnovi, pod "pokroviteljstvom fondova EU" (čitaj transferi i novac od Uefe), Rukavina bi tada trebao dobiti priliku dokazati se, a ako se procijeni da neće imati dovoljan fond minuta, primarno bi se razgovaralo o posudbi, s obzirom na to, dakle, da mladi reprezentativac ima važeći petogodišnji ugovor s "modrima". Iz ove perspektive, posudba je i ove sezone imala bitno više smisla od sjedenja na klupi, ali i igrač, navodno, nije bio zainteresiran za dvije ozbiljne opcije koje su bile na stolu - jedna iz HNL-a, druga iz Slovenije.
Sve, naravno, pozorno prate i u njegovoj agenciji Niagara, koja također traži raspetljavanje ovog gordijskog čvora i čišći vizir Gabrijelove budućnosti. Uz, jasno, svjesnost kako, bez želje za obezvređivanjem, jedan gol u Dinamu višestruko vrijedi u odnosu na, recimo, jedan gol u ljubljanskoj Olimpiji, koja ga vabi. Ali, s klupe se baš nitko nije nazabijao golova... U prijevodu, ako Bišćan na ljeto eventualno procijeni da Rukavina nije blizu udarnog sastava ili ozbiljnije minutaže, tada će i "tabor Rukavina" inzistirati na posudbi, a vjerojatnije i odlaskom (interesa itekako ima), o čemu je za vrijeme Čačića pričao i igračev otac...
Cijela priča, doduše, malo vuče i na Martina Baturinu, koji je lanjske sezone umjesto posudbe i igranja također praktički sve do kraja sezone čekao priliku, a onda u nekoliko utakmica eksplodirao i naznačio potencijal, koji se danas pretvara u moć vrijednu liderstva nove generacije. Hoće li tim putem krenuti i Gabrijel Rukavina? Ljetošnje procjene pokazale su se pogrešnima i sada je jedino bitno ne ponoviti isto. Bilo bi to fatalno, i za Dinamo, i za Gabrijela.