Gostovanje Ilije Lončarevića u našem Sportcastu nakon remija Dinama i Salzburga (1:1) u Ligi prvaka protekle večeri dočekali smo s posebnim zanimanjem. Što će reći iskusni lisac, 77-godišnji strateg koji je nakon nedavnog odlaska iz redova zagrebačkog drugoligaša Kustošije opet slobodan? Je li njegovo oko vidjelo nešto što mnoga druga nisu? Nismo niti sumnjali da jeste. Kao niti u to da ćemo sve važnije opservacije dobiti u prvim minutama emisije.
- Dinamo je u jednom dijelu prvog poluvremena bio naglašeno dobar, ali Salzburg nije mačji kašalj. E sad, zašto je Dinamo izgubio elan i koncentraciju u igri, to treba vidjeti. Prvo poluvrijeme, tih prvih pola sata bile su najbolje minute unazad nekoliko godina kada se igra protiv jednog tako ozbiljnog protivnika. Još prvih 10 minuta drugog poluvremena bilo je dovoljno da se zabije, ali Dinamo to nije uspio. A onda je sve palo u vodu sa izmjenom...
Nije Lončarević decidirano rekao koja je to izmjena bila, ali iz konteksta je bilo jasno da se radilo o Ademijevom izlasku, odnosno ulasku Josipa Drmića.
- Treba biti pošten pa reći da smo imali sreće što na kraju nismo izgubili utakmicu. Dinamo više nije ličio na sebe. Neću govoriti o pogrešnoj izmjeni, ali Dinamo ima ne baš dobro izbalansirani kadar u veznoj liniji. Bulat nije dugo igrao i nije spreman za ozbiljnih pola sata na ovakvoj razini. Baturina? Ne znam što bih rekao, nejasno mi je da je tako malo korišten. Nejasno mi je zašto se ruši balans momčadi ako je to nepotrebno? Dinamo je jako dobro djelovao, a onda se uvodi Drmić s Petkovićem... A u sredini terena su samo Mišić i Ivanušec... - rekao je Lončarević.
Ostajalo se na brisanom prostoru u sredini terena...
- Pohvatalo se to u prvom poluvremenu, a kasnije se igra nije mogla uspostaviti. Centarfori nisu toliko primjetni u organizaciji igre, a nije mi jasno zašto Baturina nije ušao umjesto Ademija kao jedini potentni vezni. To je bila logična stvar. Ali, rušilo se, kemijalo s dva visoka centarfora... Pa ne igra se u HNL-u da se plaše suparnički stoperi. Ako ti na visokom nivou fali veznjak i ne možeš ga nadoknaditi, onda je to druga priča. Zašto je izašao Špikić, a nije morao, tako potentan igrač... Zanima me zašto se rušila kompaktnost momčadi...
Demantira Lončarević priče o tome da je Dinamo ostao bez snage u drugom poluvremenu.
- Kad izgubiš taj balans u sredini terena, kad u nekoliko navrata imaš rupu od 30 metara u vezi, onda se tu ne radi o snazi. Naši igrači bili su raštrkani po terenu, jednom nije bilo niti jednog veznjaka na njegovom mjestu. Tu se samo radi o stanju na terenu. Pa i protivnik je bio umoran, ali dao si im mjesta, mogli su u sredini nekada raditi što su htjeli. I mi smo imali pet svježih igrača s klupe, a gdje su oni tada bili? Mogu oni trčati, i Bulat i Baturina i Moharrami, zašto ne bi mogli? Ali, krivo su raspoređeni... Dvije špice? Tada treba igrati 4-4-2, ali i obrana onda ima svoje zahtjeve. Pritisak lopte, a onda i stajanje blizu... I Šeško je stajao u svojih 25 metara kad je Dinamo prijetio. A kad su naše špice tako stajale, kad su se uopće priključili veznim igračima u pokrivanju prostora?
Dao je Lončarević kroz ove riječi nekoliko pitanja za razmišljanje uoči preostale dvije utakmice u Ligi prvaka, ali i zanimljivog prvenstvenog raspleta jeseni u kojem Modre čekaju gostovanja na Poljudu, Gradskom vrtu i Rujevici. Dotaknuo se i suđenja:
- Sudac je poništio za mene regularan gol Dinama. Nije bilo razloga za to. Ako je osjetio da se dva igrača guraju, trebao je pustiti korner da vidi kako će završiti i gotovo. Kod svakog kornera se igrači guraju, a ovo je bilo na 18 metara. Smatram to velikom greškom, ali takvi detalji će odlučivati protiv Milana. Dinamo samo ne smije dopustiti da Milan onako lako dođe do pobjede, kao što je to bilo na San Siru.
Cijeli Sportcast s Ilijom Lončarevićem pogledajte u nastavku: