Dokaz da su u Dinamu zapuhali malo drugačiji vjetrovi jest i činjenica da se klub otvara prema javnosti, u želji da momčad maksimalno približi svojoj četi navijača.
Kroz taj dobrodošli kontekst valja gledati i na ovaj intervju Josipa Mišića za Jutarnji, kao najavu češćih razgovora dinamovaca za naš list, što je definitivno iznimno pozitivna stvar. Simbolično, takve su - pozitivne - i recenzije na račun njegove igre u Dinamu, jer Mišić je jedan od onih na koje se uvijek možete osloniti i znate da će isporučiti svoj dio posla. Konačno, kao jedan od najiskusnijih, apsolutno je pozvan da protresemo Dinamov aktualni trenutak...
Josipe, za početak - jeste li se preplašili da ćete prvi put nakon 2017. ostati bez trofeja? Otada do danas, naime, nanizali ste dvostruku krunu s Rijekom, portugalski kup sa Sportingom, dvostruku krunu s PAOK-om, a onda i četiri trofeja s Dinamom...
- Nisam se plašio, bilo je malo padova, ali mislim da je bila prevelika razlika u bodovima i tada, s time da imamo puno veću kvalitetu od ostalih. Trebali smo sabrati glave i igrati onako kako smo i igrali prije, ali...
OK, možete li nam nekako približiti što se dogodilo, kako je momčad na čistome nebu odjednom uletjela u takve turbulencije?
- Ima tu, iskreno, svega i svačega. Najprije mislim da smo oslabili igrački kadar, pogotovo odlaskom Ademija, na to se nadovezala loša forma, igrači koji su ulazili umjesto Ademija logično ispočetka nisu bili na pravoj razini i tu smo se malo tražili. Plus, kada krene lošije, uđe strah i jednostavno je teško iz toga izaći.
Je li možda bila pogreška pustiti i Oršića i Ademija, dva igrača jakog pobjedničkog podražaja?
- Slažem se. Nije nimalo lako zamijeniti Oršu i njegovih 15 golova po sezoni te kapetana koji povuče sve oko sebe. Uz njih je bilo lakše igrati, definitivno. Trebat će naći zamjene za njih obojicu.
U tom se periodu otprije mjesec dana i vama, po nama najkonzistentnijem Dinamovu igraču, dogodilo da dvije utakmice zaredom kiksate - u Šibeniku i Puli. Pad koncentracije, umor, nedovoljna sprema?
- Je... Išao sam protiv Šibenika na pas za Šutala, odbila mi se krivo lopta i otišla dečku u prostor kao da igramo zajedno. I protiv Istre glavom prebacim i - gol. Nije koncentracija ni umor, i mene je tada uhvatila ta loša forma cijele momčadi, prelila se na mene. Šteta što se dogodilo, možda bi bilo drugačije, ali tako je...
Sve nataloženo na kraju je iz tračnica izbacilo i Antu Čačića.
- Možda smo napravili svi skupa pogrešku, a ne samo on, ali lakše je promijeniti trenera... Napravili smo s njime dosta velikih rezultata, osvojili prvenstvo, pobijedili Chelsea, bilo je utakmica kojima se možemo dičiti.
Kakvi su vam prvi dojmovi s Bišćanom, koji je ipak trener drugačijeg stila?
- Jest, drugačiji je, a dojmovi su odlični. Ekipa je s njime prodisala, trenira se jako, što možda nije bio slučaj, pa se i na to navikavamo. Vidi se od Lokomotive nadalje da trener dosta zahtijeva taktičku disciplinu, puno trke borbenosti, paseva i strpljive igre. Tjera me da ne ulazim u zadnju liniju, da gledam svoj vezni red i da ovu dvojicu ispred usmjeravam. Da mogu birati po svom igračkom profilu, igrali bismo točno tako.
Je li njegov dolazak svojevrsna prijelomnica sezone?
- Nije ni prije bila upitna naša kvaliteta ni kvalitativna razlika između nas i Hajduka. Bilo je samo pitanje vremena kada će sve sjesti, ali s njime se to dogodilo i sad, naravno, vjerujemo u naslov.
Probudili su se, naime, i navijači, ipak trenutačno vlada neka druga atmosfera oko kluba?
- Osjećamo i mi da je neka još bolja energija na tribinama, da vole trenera Bišćana i da je taj spoj ekipe, trenera i njih stvorio taj neki novi fluid koji je opipljiv.
Vratimo se vaše primarno polje zanimanja - travnjak. Za početak, kakva je bila suradnja s Ademijem?
- Mogu reći da jest - on je najbolji partner. Družili smo se i izvan stadiona, i na stadionu, stvarno smo kliknuli, i to što je bilo izvan terena pretočili na travnjak. Istina je da sam i ja nominalno "osmica", ali nije mi bio problem prilagoditi se, pogotovo jer mislim da njegova igra iz drugoga plana može dati više, ima nos za prostor. Je li nedostaje? Uh, često ga zovemo na videopoziv, da vidimo što radi, kako je... Nije lako bez njega, ali navikavamo se pomalo.
S kim se danas vidite "u paru", je li to Ljubičić?
- Nisam razmišljao o tome, on i Bulat su najbliža opcija, ali lijepo mi je igrati s obojicom, kvalitetni su i igrači i ljudi.
Činjenica je da je jedna velika generacija lagano na odlasku; što mislite o klincima, mogu li je jednako zamijeniti?
- Treba naći nasljednike nekim igračima, ali ponavljam, i ovaj Dinamo ima ogromnu kvalitetu, koja se može samo dodatno obogaćivati, pogotovo iz unutarnjih rezervi, jer ne trebamo pričati o Dinamovoj školi...
Nego, tko bi trebao biti novi glasni lider u svlačionici? Livaković ima autoritet znanja, ali nije po karakteru onaj koji glasom i mimikom pokreće. Ili se varamo?
- Nije ni Livi baš tih, da vam budem iskren (smijeh), ali tu, istina, prednjači Rile. I Petko. Oni znaju dići ton, tako da u tom kontekstu neće biti problem zamijeniti Akija...
Za kraj - kakvi su planovi za Europu? Može li ovaj Dinamo do Lige prvaka, i ako može, može li u njoj biti konkurentan? Ili je ovo ipak neminovan period slaganja novog mozaika?
- Svakako nam je cilj igrati Ligu prvaka; mislim da smo sada još i zreliji, mi koji smo ostali okusili smo to natjecanje i ponovno ga želimo igrati. Vjerujem da i hoćemo, uz želju da nas na tome putu samo malo pomazi ždrijeb...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....