Do 15. srpnja, kako je javnost upoznata, Bruno Petković ima klauzulu za odlazak u inozemstvo i to u visini od 2,5 milijuna eura. To, naravno, ne znači da bi Dinamova devetka sigurno ostala u Maksimiru i nakon ovog prijelaznog roka (do sredine rujna za određena tržišta). Ukoliko bi se pojavila prava ponuda i u tijeku kolovoza, ona bi se uzela u obzir, ali tada bi uvjeti mogli biti drugačiji.

U toj pretpostavci, doduše, odštetni zahtjev Dinama ne bi mogao biti bitno drugačiji jer Petkovićev status, i zasluge, uzele bi se u obzir pri pregovaranju s mogućim novim poslodavcem.

Ima li ovog trenutka, i do 15. srpnja, takvih zainteresiranih? I kako to da nema, ni u medijskim najavama ozbiljnijih vijesti o interesu inozemnih klubova za hrvatskog reprezentativnog napadača, čija je odšteta “tek” 2,5 milijuna eura?

Plaća oko 1,2 milijuna eura

Krenimo od činjenice da se u inozemnim medijima dosta špekulira s interesima grčkih, turskih i talijanskih klubova za Petkovićeve usluge. Realno je da se za Dinamovu devetku raspituju u kontekstu statusa u aktualnom mu klubu, odnosno mogućnosti i dimenzija eventualnog transfera.

Pritom, prema našoj procjeni uobičajenih odnosa na mercatu, uopće nije sporna visina odštete koju traži maksimirski klub. Čak i za klubove srednje razine europskih liga u pitanju je vrlo prihvatljiva cijena, poglavito u odnosu na kvalitetu igrača. No, ono što može te klubove srednje europske razine opterećivati u mogućoj akviziciji Brune Petkovića jest - njegovo potraživanje.

Dinamov centarfor prema informacijama u medijima, a koje nisu demantirane, zarađuje oko 1,2 milijuna eura u Maksimiru. To je odlična plaća i kad je postavite uz vrhunski status kojeg ima u klubu, kod navijača, nije uopće čudno da se Petkoviću baš i ne ide u neku drugu avanturu u inozemstvo reda radi. Tim prije što javno emitira kako uživa i u obiteljskom mu okruženju u Zagrebu.

U pet seniorskih godina provedenih u seljenju po Italiji (sedam klubova) prije nego je stigao u Dinamo, Petković je osjetio koliko je komplicirano nametnuti se u inozemstvu.

Njegov je nogomet specifičan, tehnički je moćan, fizički snažan (193 cm), ali je realno i to da nije klasični golgeter i hitar napadač. Što znači da bi se najbolje uklopio tamo gdje trener ima viziju upravo oko takvog profila (kolokvijalno 9,5, nešto između centarfora i kreativca) složiti svoj ofenzivni pristup. Što nije baš jednostavno naći...

Određene rezerve

Isto tako, u rujnu će Petković navršiti 30 godina, što su već godine kad kupci imaju određene rezerve prema značajnijim ulaganjima. Petković je već više puta dao do znanja da nije imperativnog pristupa za inozemni angažman. Barem ne za sada. Novčani dio ponuda jest važan, ali i nije presudan.

To se moglo zaključiti iz informacija koje dolaze iz upućenog izvora, a prema kojoj je hrvatski reprezentativac mogao za “ozbiljne novce” u Saudijsku Arabiju. Petković je takvu opciju u startu isključio, iako je financijski bitno bolja od onih koje može dobiti u Europi ili SAD-u.

Dakle, ukoliko bi, primjerice, neki klub iz Grčke ili Turske poželio angažirati Petkovića, trebao bi uz odštetnu klauzulu (2,5 milijuna eura) izdvojiti barem 40-50% više za plaću igrača u odnosu na onu koju ima u Dinamu. Što se kreće otprilike oko 2 milijuna eura neto po sezoni. Uz očekivani trogodišnji ugovor, trošak tog “minimalnog” očekivanog platnog okvira iznosio bi za poslodavca oko 15-ak milijuna eura.

Uz pitanje bi li Petković doista išao za takvu plaću, ostaje činjenica da je uz tehničko-taktičke potencijale inozemnom kupcu potrebna određena “stručna garancija” da igrač s 30 godina može biti isplativa investicija. Petković ima zapaženu statistiku u Dinamu (253 nastupa, 82 gola i 57 asistencija), a okvir HNL-a prevladava nasuprot činjenici da u Serie A, kao mlađi igrač, nije uspio postići pogodak. U talijanskoj B ligi postigao je 12, a u C ligi 4 pogotka...

Bruno Petković je zasigurno kvalitetan igrač, pogotovo u onom okruženju gdje prepoznaju njegove izvrsne tehničke potencijale i ne traže od njega imperativno da postiže pogotke, nego da uz razigravanje suigrača bude i učinkovit u šansama.

Neće očajavati

To je, recimo, ono što je “živio” u Bjeličinom dobu u Dinamu, to je ono što je pokazao u ovoj sezoni kad je bilo najvažnije Jakirovićevom Dinamu. Ili ono što je sjajno radio u jesen 2019., u kvalifikacijama za Euro 2021. godine, kad je golovima i igrom predvodio Vatrene.

Ne ode li u inozemstvo ovog ljeta, Petković neće očajavati jer takav mu je i gard u tom kontekstu. Za Dinamo bi svakako bilo vrlo stimulativno da može na njega računati barem ove jeseni i u europskim ambicijama. No, za vjerovati je da će Petković u idućem razdoblju od, recimo, godine dana, vjerojatno osjetiti trenutak za inozemni put. Među ostalim da sam sebe dovede u novi veliki izazov i poravna neke “račune” iz talijanskih mu godina, a tu najmanje mislimo na novac. Da je to presudno, on bi već negdje otišao...