Nakon dugo vremena gledat ćemo jedan osobito važan najveći hrvatski derbi. Dinamo i Hajduk, dva velikana, sučeljavaju se u posljednjoj utakmici kalendarske godine. Utakmica je to 19. kola, što znači da je odigrano pola prvenstva. Doduše, Dinamo ima dvije utakmice manje, što onda ne odaje realnost stanja na tablici. Možemo sada govoriti o tome da je krajnje nelogično da jedna momčad ulazi u novu godinu i drugi dio sezone s čak dva dvoboja zaostatka, ali s obzirom da je ovo Hrvatska i HNL, onda logika obično nije na dnevnom redu...
Neovisno o tome, možemo kazati dvije odrednice ovog derbija. Prvo je da epilog, kakav god bio, ove utakmice neće ama baš ništa natjecateljski razriješiti u borbi za vrh. Govoriti u tom smjeru, a da ima još 17 (Dinamu 19) utakmica do kraja, neozbiljno je. Druga odrednica ipak ima okvir važnosti, i to u jednom slučaju. Ukoliko bi Hajduk pobijedio i otišao na plus 10, točno je da Dinamo može smanjiti na minus 4 pobjedama u zaostalim dvobojima s Lokomotivom i Varaždinom. No, puni uspjeh bila bi vrlo moćna poruka Hajduka prema Dinamu i ostaloj konkurenciji o potencijalu momčadi za šampionske iskorake. Obično takav rezultat, u ovakvim okolnostima, ima veću težinu od puka tri boda...
U epilogu pobjede Dinama, pa i neriješenom ishodu, jednostavno je zaključiti da stanje u borbi za vrh ostaje stand by. Dakle, sve otvoreno, kao u ovom trenutku...
Ne mogu iznenaditi
U derbijima nije baš mudro prognozirati odnose snaga na terenu. Donedavno se vrijednosti definiralo u kontekst Dinamove (pre)moći i uz sintagmu kako su Modri uvijek, u svakoj fazi forme, kvalitetniji od suparnika. Danas nije baš logično ponavljati tu mantru, jer realno aktualna momčad Hajduka djeluje potencijalom sposobna nametnuti se Dinamu. Hoće li se nametnuti oni, ili će Modri, to će umnogome ovisiti o trenutnoj formi, koncentraciji, raspoloživosti.
Sergej Jakirović i Mislav Karoglan nemaju kako taktički i tehnički iznenaditi jedan drugoga. Dinamov trener još uvijek nije uspio nametnuti svoju filozofiju igre, jer niti je imao vremena u non stop ritmu natjecanja utrenirati taj pristup, a još manje ima na raspolaganju profile igrača kakve voli. Prije svega brze napadače. Jakirović nije trener koji će tipovati na kreativnost, kombinatoriku, nego je fokusiran na čvrsti blok i brzi kontranapad. Pritom inzistira na okomitosti napada držeći se ideje da je najvažnije što prije doći u završnicu, dok se suparnik ne postavi.
Razlika u bloku, koji u Dinamu ne djeluje tako čvrst, jest u tome što je Jakirović uglavnom vodio momčadi koje nisu stalni favorit utakmice. Modri imaju takav status, zato im se suparnici zatvaraju i čekaju kontru. S obzirom na gubitak važnih igrača (Livaković, J. Šutalo, Ivanušec) prilično je jasno zašto je defenzivni blok Modrih prilično ranjiv, a s druge strane ofenzivni segment relativno predvidljiv. Zato je Petkovićeva uloga kao mantinele oko koje se razigrava napadačka igra, odnosno Kanekova prodornost, ključ stvaranja viška u završnici. Zbog navedenih limita aktualnog kadra i trenerovih osnovnih postulata, igra Modrih djeluje nedorečena i nerijetko jalova, pogotovo u HNL-u...
Mislav Karoglan je vičniji posjedu lopte i kombinatorici. Doduše nije dogmatičan, pa ovisno o utakmici i tijeku očekuje da mu se momčadi prilagodi situaciji. Ono na čemu Karoglan uspijeva napraviti razliku, to je pristup momčadi u izvršavanju taktičkih zamisli. Dok su kod prethodnih trenera igrači znali govorom tijela odati nepovjerenje u tražene pravce igre, kod Karoglana se jasno nazire kako mu igrači vjeruju i imaju drugu energiju u izvršavanju tih obveza. Obično kada se momčadi taktički discipliniraju, onda u homogenom pristupu mnoge individualne vrijednosti, koje se prije toga nisu prepoznavale, dođu do izražaja. Taj voljni pristup i bezuvjetno podređivanje trenerovim traženjima, vidljivo je Hajduk podiglo u učinku...
Izlaz iz kritične situacije
Objektivno gledano, sve što se događalo u prijašnjim derbijima je stvar neke druge priče. Jer došlo je do promjena na klupi, u momčadima i natjecateljskim situacijama. U prva dva ljetna derbija na klupi su bili Bišćan i Leko (po jedna pobjeda), u trećem u Splitu Leko je “igrao” protiv Jakirovića. Nema više Livakovića, J. Šutala i Ivanušeca na modroj strani, izvan igre su Melnjak i Žaper na strani Bijelih. Ritam forme ukazuje da je Hajduk postojan i sve uvjerljiviji. No, primjetno je da se Dinamo, nakon svih turbulencija, slabosti i imperativa, nekako izvukao iz kritične situacije. Modrima je ovo idealna prilika da potvrde u velikom stilu i jako važnom trenutku povratak dominantnim ulogama, ali Hajduku je to jedinstvena šansa ne samo da potvrdi iskorak moći i forme nego da odmakom u bodovnom smislu potpuno naglasi da je spreman za najviši cilj.
Sukladno svim potrebama, jednih i drugih, situaciji i važnosti, očekuje se nogomet bez kalkulacija. Bude li tako, bit će ovo derbi za pamćenje.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....