Devedesete u znaku Hajduka, rane dvijetisućite s potpisom dijaspore, a novija era dominantno obojena Dinamo plavom, uz slavonski i šibenski štih. U navedenu vremensku liniju i gradaciju ugurane su 34 godine hrvatske nogometne samostalnosti - iz stoperske perspektive.

U prvoj dekadi, romantično nazivanoj danima ponosa i slave, ministarske su pozicije u resoru "vatrene" obrane obnašali hajdukovci, Igor Štimac i Slaven Bilić, a nakon još jednog Igora - Tudora - bijele nijanse do danas su gotovo iščezle iz hrvatskog stoperskog diptiha. Dolaze, međutim, neki novi klinci iz grada pod Marjanom koji bi, u perspektivi, mogli biti nasljednici spomenutih ikona i izboriti svoje mjesto u nacionalnoj selekciji na pozicijama središnjih braniča, a oni su, dakako, Luka Vušković i Dominik Prpić.

Vrhunski talenti

Prije svega, valja naglasiti da se radi o dvojici vrlo mladih igrača, na čijim će brojčanicima biti potrebni još mnogi kilometri da bi dosegli razinu potrebnu za status prvotimaca u seniorskoj vrsti, no njihov golemi potencijal i recentne izvedbe na travnjacima pružaju legitimitet promišljanjima takvog tipa. Iako 17-godišnjak, Vušković je već neko vrijeme u vrhu ljestvice hrvatskih, ali i europskih, nogometnih talenata, a taj je talent detektiran i u sjevernom Londonu, pa je tako Tottenham u rujnu prošle godine otkupio ugovor mladog braniča za 11 milijuna eura, što predstavlja najveći izlazni transfer u Hajdukovoj povijesti.

S obzirom na to da za "spurse", sukladno pravilima o radnoj dozvoli u Engleskoj, ne može biti registriran prije no što zagazi u punoljetnost, Vušković se trenutačno nalazi na posudbi u belgijskom Westerlou - odakle oduševljava nogometnu Europu - i to ne samo svojim obrambenim kvalitetama, kao što su, primjerice, pozicioniranje i čitanje igre, već i iznimnim napadačkim sposobnostima.

ZELJKO PUHOVSKI Cropix

U prvih deset kola belgijskog prvenstva, naime, 17-godišnji stoper postigao je već četiri pogotka i upisao jednu asistenciju. Uz Matiju Frigana, najučinkovitiji je strijelac Westerloa, a prema podacima Sofascorea, i uvjerljivo prvi igrač "de kemphanena" prema broju prosječno otklonjenih opasnosti (6,2), odnosno drugi u kategoriji točnih dodavanja (82 posto) i dugih lopti (3,8). Nakon što je zabio dva gola u dvoboju 10. kola Pro lige protiv Beerschota (2-2), na njegov su se račun nizali hvalospjevi u belgijskim medijima i na društvenim mrežama, a naklonila mu se i španjolska Marca, prozvavši ga "novim Gvardiolom", dok je Bart Tamsyn, predstavnik Transfermarkta za Belgiju, u istom tekstu ustvrdio kako je mladi Splićanin - potencijal za Real Madrid.

Svega 48 sati nakon što je taj tekst objavljen u najčitanijem španjolskom sportskom mediju, odnosno pet sati nakon što ga je Guardian uvrstio među 60 najvećih mladih talenata na planetu, 193 centimetra visoki Vušković glavom je hladnokrvno zabio za 3-2 pobjedu hrvatske U21 reprezentacije protiv Grčke u posljednjem kolu kvalifikacija za Europsko prvenstvo, i tako mladim "vatrenima" osigurao "play off".

Prototipi modernih braniča

Uz Vuškovića, na poziciji drugog stopera, utakmicu u Koprivnici započeo je upravo Prpić, i igrao sve do završnice prvog dijela, kada je morao napustiti travnjak zbog ozljede, nakon čega su, slučajno ili ne, mladi Grci zabili dva gola u tri minute neposredno nakon njegova izlaska s terena. Pored defenzivnih kvaliteta, svojstvenih tom 20-godišnjem i 188 centimetara visokom stoperu, u njegovom se igračkom profilu, slično kao i kod Vuškovića, ističu ofenzivne tendencije, odnosno sposobnost kvalitetnog iznošenja lopte i sukreiranja napadačkih akcija, a što potkrepljuje i podatak da je Prpić u devet ovosezonskih HNL utakmica za Hajduk isporučio dvije asistencije.

Posebno mjesto na "highlightsima" domaćeg prvenstva zauzela je njegova asistencija iz šestog kola, kada je, u maniri najprofinjenijih svjetskih veznjaka, s puno osjećaja, potkopao loptu preko cijele Dinamove obrane i, kao na pladnju, poslužio asistenciju Marku Livaji, a koji je onda majstorski pogodio suprotnu malu mrežicu Nevistićevih vrata i tako riješio derbi na Maksimiru.

Dha/panoramic/profimedia

Vušković i Prpić, dva izdanka Hajdukove akademije, dva U-21 reprezentativca, i dva trenutačno najveća hrvatska obrambena talenta (Gvardiol je, kao etablirani igrač Manchester Cityja i standardni prvotimac "vatrenih", već nadišao tu kategoriju), predstavljaju ono što volimo nazivati prototipom modernih braniča. Sposobni su čvrsto, sigurno i rezolutno reagirati u defenzivnim zadaćama, a, s druge strane, participirati u izgradnji napada i kreaciji, odnosno asistirati i zabijati golove.

Ako se, sa svim svojim neupitnim kvalitetama, nastave pravilno razvijati i dugoročno isporučivati partije na visokoj razini, uz pretpostavku da će nastaviti i odolijevati distrakcijama s kojima se mladi nogometaši susreću, prirodno bi bilo da ih njihovi karijerni putevi u budućnosti dovedu i do A reprezentacije. Ako, nadalje, u narednim godinama barem jedan od njih izbori poziciju u udarnoj postavi "vatrenih", nosit će to praktično povijesnu težinu za Hajduk, s obzirom na to da splitski klub desetljećima nacionalnoj selekciji nije podario stopera prvotimca.

Od devedesetih naovamo

Za potrebe teksta, zamišljenim ćemo se vremenskim strojem nakratko provesti kroz nacionalnu nogometnu povijest. U kvalifikacijama za naše prvo veliko natjecanje, Europsko prvenstvo 1996., kao i na samoj kontinentalnoj smotri u Engleskoj, naime, hrvatsku su obranu zabetonirali hajdukovci Igor Štimac, Slaven Bilić i Nikola Jerkan (koji nije ponikao u Hajduku, ali je na Poljudu proveo četiri godine u ranoj fazi karijere).

Na tandemu Bilić - Štimac hrvatski se obrambeni bedem, nadalje, temeljio i tijekom antologijskog SP-a u Francuskoj 1998. godine, dok su u narednom razdoblju primat na stoperskim pozicijama preuzeli igrači iz dijaspore, u prvom redu Robert Kovač i Josip Šimunić, uz značajne role reprezentativaca rođenih u Bosni i Hercegovini; Borisa Živkovića (koji je od 2006. do 2009 igrao u Hajduku) i Stjepana Tomasa (koji je od 1995. do 2000. igrao u Dinamu).

Bitno je istaknuti i Igora Tudora koji je, kao proizvod poljudske tvornice, bio hrvatski prvotimac na Euru 2004. i SP-u 2006., no češće u ulozi zadnjeg veznog nego središnjeg braniča. Posljednji Hajdukov igrač koji je započeo utakmicu za "vatrene" na poziciji stopera jest Hrvoje Vejić, i to 2009. u utakmici kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi protiv Andore (2-0), a od prve minute igrao je i godinu ranije na EP-u u utakmici posljednjeg kola grupne faze protiv Poljske (1-0).

Obrambeno plavetnilo

Na Euru 2012. u Poljskoj i Ukrajini, stoperski par činili su Vedran Ćorluka i Gordon Schildenfeld, dok je na SP-u u Brazilu 2014., uz Čarlija, stajao Dejan Lovren i nekoć bijelo srce hrvatske obrane - u potpunosti ispunio plavom bojom. Tijekom kontinentalne smotre 2016. u Francuskoj Ćorluka je ponovno imao novog suborca u središnjici obrambene linije - Domagoja Vidu - dok su 2018. u Rusiji (naših snova) ministri obrane bili Vida i Lovren, a njima se na EP-u 2021. pridružio i Duje Ćaleta-Car.

Od katarskog Mundijala u nacionalnim je redovima započela era Joška Gvardiola, odnosno nastavljen je kontinuitet reprezentativnih braniča odgojenih u Dinamovoj školi, a sukladno onome što smo vidjeli u recentnim utakmicama Lige nacija, kristalno je jasno da će Cityjev branič ubuduće, u Dalićevom sustavu s trojicom u zadnjoj liniji, igrati lijevog stopera, dok će još jedno dijete zagrebačkog kluba, Josip Šutalo, igrati desnog, a standardni za središnju poziciju tražit će se između Ćalete-Cara i Martina Erlića.

GORAN MEHKEK Cropix

Bilo kako bilo, u svim tim bližim i daljim obrambenim previranjima, Hajdukovih stopera nema ni na mapi. Iako je rođeni Zadranin, Erlić, primjerice, u profesionalnom smislu s Hajdukom nije imao nikakvih dodirnih točaka, dok je Ćaleta-Car izdanak Šibenika, baš kao što je to prije njega bio Schildenfeld. Ako uzmemo u obzir da je Tudor na velikim natjecanjima igrao uglavnom na poziciji zadnjeg veznog, a da Vejićeva dva spomenuta nastupa od prve minute ipak spadaju u kategoriju "izoliranih slučajeva" (kao i to da je na Poljud prvi put došao u dobi od 24 godine), zaključak kaže kako Hajduk "de facto" od Bilića i Štimca nije proizveo udarne stopere za reprezentaciju.

Bilić se od reprezentativnog dresa oprostio u rujnu 1999., Štimac u veljači 2002., a danas se postavlja pitanje mogu li Vušković i(li) Prpić biti "ti" koji će ih naslijediti i prekinuti sušu? Moguće, imaju sve potrebne predispozicije, ali do ostvarenja tog scenarija još je dugačak put...