Čitao sam nekidan kako sam u prošlom mandatu 38 utakmica igrao s različitim postavama. Tada ste to dovodili u pitanje, a u međuvremenu se ta pojava nazvala pozitivnom širinom kadra, bocnuo je u najavi Superkupa Ante Čačić novinare, no ni ovaj put nije odustao od - sebe.
Dinamov trener silno je iznenadio početnom postavom, koju je izveo u formaciji 4-4-2, s Perićem na stoperu, Moharramijem na desnom, odnosno Ljubičićem na lijevom beku, Petkovićem uparenim s Drmićem te Ivanušecom na - lijevom krilu. I premda su "modri" u prvome dijelu kašljucali, Čačić u poluvremenu nije mijenjao igrače, ali jest karakter, i podignutim gardom u nastavku je krenuo lomiti Hajduk, kojeg je do penala vodio svemogući Lovre Kalinić. Da nije bilo njega, Dinamo bi slavio mnogo prije. U svakom slučaju, drugi dio utakmice nešto je za što se Dinamo definitivno može uhvatiti i na tome graditi svoje ambicije.
Ono što je, međutim, bilo u fokusu jest igra određenih nogometaša. Ne znamo, doduše, što bi bilo da Moharrami, recimo, dobije deset utakmica zaredom na poziciji desnog beka, jer smo dojma da Iranac nije do kraja pokazao ono što može, no izuzev njega u prvi smo plan odlučili staviti Josipa Drmića, Brunu Petkovića, novaka Roberta Ljubičića i Luku Ivanušeca, iako bi se ovdje mjesta moglo naći i za Dinu Perića, koji se još jednom nakon ozljede pokazao kao - pojačanje. Pitanje je samo mogu li ga napokon zaobići zdravstveni problemi. Ako mogu, Perić je adut viška...
Drmić ovisi o igri
Čačić je uoči utakmice kazao da će po potrebi koristiti Drmića i Petkovića, no da mu je mnogo bitnije zbog zgusnutog rasporeda, imati svaka tri dana jednog od njih dvojice potpuno spremnog i raspoloženog. Drmić u službenom debiju nije odigrao za pamćenje, no to, u biti, ne znači ništa. Takav je igrač, koji će ponekad prespavati dio ili cijelu utakmicu, a onda u sljedeće tri biti na vrhuncu golgeterskih sposobnosti. Ono što je bilo vidljivo jest da mu igra s igračem poput Ivanušeca na krilu ne odgovara previše, s obzirom na to da je Ivanušec, jasno, tražio ulaske u sredinu terena.
Koliko Drmiću trebaju lopte i ubačaji u 16-rac, toliko se s druge strane još jednom pokazalo da Ivanušecu više odgovara igra na krilu nego u sredini. Tamo ima više prostora, ali i prirodnije kretnje nego u času kada igra u sredini terena, kao klasični play. Možda griješimo, međutim, Ivanušec je od Bjeličina mandata nadalje, bio konkretniji i opasniji kada je djelovao s krila, nego iz sredine. Preksinoć je bio najbolji Dinamov igrač; probuđen, oporavljen, doima se kao igrač razlike i trenutno predstavlja velik "modri" forte. Lako za gol, on će doći, bitnije je bilo vidjeti koliko ponovno podsjeća na samoga sebe.
Postoji još rupa u igri
Drmiću, dakle, treba još vremena da se "nađe" sa suigračima, no u času kada se Dinamo vrati u svojih 4-2-3-1, za pretpostaviti je da će i novi Dinamov napadač proraditi. Trebaju mu lopte, a kada one dođu, krenut će i golovi. Pitanje je, jedino, koliko Čačić kani optirati za njega i Petkovića u tandemu... Petković je u subotu nominalno bio špica, no još se jednom izvlačio na "desetku", što je pogotovo u drugome dijelu funkcioniralo, što je i logično jer je ispred sebe imao Drmića. No Petkovića, koji naoko djeluje lepršavije i laganije (skinuo je nekoliko kg), i dalje želimo više vidjeti na poziciji centralnog napadača, u formi koja bi i Dinamu, a posljedično i reprezentaciji dala komponentu više. Protiv Hajduka je izgledao željno i gladno...
Posljednji pod povećalom bio je Ljubičić. Veznjak u tijelu lijevoga beka pokazao je da je jak na lopti, da voli igrati i da ima dovoljno kuraže biti aktivni sudionik velikih utakmica. Na trenutke je djelovao malo tromo, sporo, no s obzirom na to da nije igrao na svojoj poziciji, već glumio "Franjića", recenzije moraju biti pozitivne. Uz Ivanušeca bio je jedan od igrača koji se najviše dojmio. Takav Bočkaju stvara glavobolje, iako i dalje tvrdimo kako Dinamo mora sistemski i dugoročno riješiti akutne probleme na poziciji koju sami podcrtavaju problematičnom. Ljubičić na lijevom beku to i dokazuje...