Hajduk je s transferima Stipe Biuka (20) i Marina Ljubičića (20) osigurao financijski mir za nastavak sezone. Poljudska je blagajna ukupno punija za minimalno devet milijuna eura. Hajduk s dovođenjem Ivana Leke (44) riješio i toliko teško rješivo pitanje trenera. Leko je trofejan trener, a istovremeno i trener stvaratelj, trener koji forsira mlade igrače gdje god vidi prostor, jer ne poznaje strah od mladosti. Sada je pred Hajdukom još jedan težak zadatak, a opet iznimno važan zadatak - dovesti pojačanja.
Previše defenzivno
Igrače koje je Leko zatekao u svlačionici slagani su idejom igre u sustavu 4-2-3-1, ili 4-3-3. Leko je pak trener koji je trofeje osvajao u sustavu 3-4-3, ili 3-5-2. Naravno da se Leko može odlučiti i za drugačiji sustav, ali igra s tri stopera ona je u kojoj se on obožava trenerski iskazati, a da bi to mogao trebat će pokoje osvježenje u kadru.
Već na prvu jasno je da Hajduk najveće probleme ima na krilnim, odnosno bočnim pozicijama. I prošlu jesen na Poljudu je jedino istinsko krilo bio Stipe Biuk, koji je pokrivao lijevu stranu napada. Na desnoj je najviše igrao Emir Sahiti (24), premda kosovski reprezentativac nije istinsko krilo, ali je univerzalan igrač, upotrebljiv na više pozicija. Sahiti ima sve odlike moderne osmice, “box to box” igrač, koji sjajno trči u oba smjera, koji zna proći igrača, koji obožava duele i koji odlično ulazi u zadnju trećinu terena iz drugog plana, s loptom ili bez nje, što je inače poznata boljka hrvatskih veznjaka. Pa tako i Hajdukovih.
Leko stoga hitno treba pojačanja na krilima. Bez dva takva praktički će u startu biti osuđen da odustane od sustava 3-4-3 u kojem krilni igrači imaju ključnu napadačku ulogu. Leko je pregršt puta javno iskazivao koliko voli igrače poput Ivana Perišića, ili Mislava Oršića, krila koja imaju brzinu, dribling, te koja momčadi donose brzu transformaciju i veliku dubinu. Naravno, takve klase Hajduk može samo sanjati, a realno je da i igrači koji mogu raditi razliku na HNL terenima nisu nimalo jeftini. Međutim, Hajduk ih jednostavno mora pronaći, barem jednoga ako već ne dvojicu.
Splićani su na bokovima bitno popunjeniji nego na krilima, u kadru je četvero renomiranih imena. Dino Mikanović (28) i Gergo Lovrencsics (34) na desnoj strani, te Dario Melnjak (30) i David Čolina (22) na lijevoj. Međutim, sva četvorica su realno bekovi, a ne bočni igrači. Tko god je malo pomnije pratio Lekin rad u Belgiji, mogao se uvjeriti da su mu u Club Bruggeu i Antwerpenu na bokovima često znala igrati i po dva krilna igrača, a ne dva beka. Dva beka znače sustav 5-3-2, ili 5-2-3, a to je previše defenzivno za Lekine pojmove, kao i previše defenzivno za momčad koja želi jurišati na trofeje i igrati napadački nogomet, a u konačnici i razvijati igrače. Jednog beka na boku Leko će još prihvatiti kao solidno rješenje, ali igrati s tri stopera i dva beka - nije rješenje.
Zato kao bočni igrač jako zanimljiv može već spomenuti Sahiti, koji ima brzinu, energiju, dobro čita igru te je iznimno okomit i može stvoriti višak u napadu. Vezni red Leki će s ovim kadrom biti lakše skrpati bez njega nego pronaći rješenje za bok.
Na papiru Hajduk nema ozbiljnijih problema ni u stoperskom redu. Chidozie Awaziem (26) igrač je kakve Leko iznimno cijeni. Nigerijac ima brzinu, tehnički je dobar, te ga nije strah dići se visoko, pa i s loptom ući među suparničke linije. Awaziem zna da je dovoljno brz i da će se stići na vrijeme vratiti u obranu.
Skučeniji resursi
Josip Elez (28), Toni Borevković (25) i Stefan Simić (27) nemaju tu brzinu i to je već određeni problem za Lekin način igranja, premda se taj problem da “sakriti” s pametnim postavljanjem i čitanjem igre. Sva trojica su iskusni igrači, tehnički dobri - posebno Elez koji ima i sjajne dijagonale - te u punoj formi mogu doprinijeti postavljenim zahtjevima u igri. Doduše, Elez i Borevković jesenas su imali dosta problema s ozljedama, ali stanka je bila duga i može se očekivati da su sada već u bitno boljem stanju. Tu je od stopera i mladi Dominik Prpić (18), o kojem smo čuli pregršt lijepih riječi, ali koji nije dobio pravu šansu u prvenstvenim utakmicama. Kod Leke će je dobiti, zasluži li je kroz treninge. To što ima samo 18 godina može mu biti čak i prednost u očima novog trenera.
Bi li Hajduku dobro došao još jedan stoper? Ako bi bio klase Awaziema svakako, ali već smo nabrojali dva krilna, te jednog bočnog igrača koji se čini kao veći prioritet od stopera. A Leko je sigurno svjestan da Hajduk nije Club Brugge, te da su mu resursi za pojačanja bitno skučeniji.
Vezni red Hajduka jako je zanimljiva priča. Filip Krovinović (27) doveden je kao prava zvijezda, igrač koji će nositi igru, ali i odlučivati utakmice. Međutim, Krovinović može nositi igru, ali rijetko će odlučivati utakmice. Jesenas je u 17 nastupa zabio samo jedan gol. Krovinović zato nije “desetka”, najbolje je partije u karijeri pružao kao klasični vezni igrač, uglavnom kao osmica koja ordinira polulijevo. U Benfici je na toj poziciji igrao sjajno. I realno je da ga Leko najviše koristi kao klasičnog veznog.
Problem se Leki javlja kad pogleda ukupan učinak veznih igrača. Anthony Kalik (25) u šest jesenskih utakmica nije zabio gol, a on je doveden kao igrač koji je u Gorici često odlučivao utakmice. U prošloj sezoni u 27 utakmica zabio je 12 golova uz pet asistencija. Kad bi takve brojke imao u Hajduku, Leko bi cvao od sreće. Lukas Grgić (27) ne zabija, u 13 utakmica ima tek jedan gol, Marco Fossati još manje (12 prvenstvenih utakmica bez gola). Jani Atanasov (23) jedini je veznjak koji je zabio dva prvenstvena gola, ali kod njega je sporna duel igra, kao i premalo “prisutnosti” na terenu. Želi li igrati kod Leke morat će bitno očvrsnuti.
Oporavljeni Kalinić
Josip Vuković (30) u ponedjeljak je otišao na posudbu, očito je procijenjeno da bi se teško nametnuo Leki. Vuković također jesenas nije zabio gol. I eto nas kod Rokasa Pukštasa (18), Amerikanca litavskih korijena, mladića koji pokazuje zanimljiv potencijal, koji je iznimno aktivan u igri, dobre motorike i ne poznaje strah od duela. U samo 85 prvenstvenih minuta zabio je jako lijep gol glavom ulazeći iz drugog plana, što je odlika za kakvom svi treneri vape. Pukštas je igrajući za juniore zabio 11 golova u 24 utakmice, što samo potvrđuje da voli biti u završnici i da zna zabiti gol. Njegove bi akcije kod Leke mogle jako porasti. Posebno zato što je kompletan vezni red jesenas zajedno zabio samo pet golova.
Hajduk najmanje problema ima u napadu. Marko Livaja (29), Nikola Kalinić (34) i Jan Mlakar (24) tri su centarfora u kadru. Livaja je “pola Hajduka”, Kalinić je napokon oporavljen i kažu iznimno motiviran, a Mlakar igrač koji ima kvalitete, iako ih na Poljudu nije prezentirao na očekivani način. U sustavu 3-4-3 teško će dvojica od njih biti na terenu, ali zato za dvojicu ima mjesta u sustavu 3-5-2.
Kad podvučete crtu, Leko u ovom trenutku teško može na teren poslati momčad s dva krila, što znači da je u startu realniji sustav 3-5-2. Možemo se poigrati i s udarnih 11, premda ih ni sam Leko u ovom trenutku ne zna, jer tek treba odraditi prvi trening s momčadi:
Sentić - Awaziem, Elez (Borevković), Prpić (Simić) - Sahiti, Pukštas (Kalik), Grgić, Krovinović, Melnjak - Livaja, Kalinić.
Je li to momčad sposobna ući u utrku s Modrima? Realno - teško. Međutim, s dva dobra pojačanja, prije svega na krilnim ili bočnim pozicijama već bi to izgledalo bitno drugačije. Naravno, s još jednim brzim stoperom, te veznjakom koji može igrati pravu “desetku” i imati dobru statistiku, imao bi Leko potpunu novu momčad. Bitno jaču...