Nekoć su se tražili stoperi, pa je Mindaugas Nikoličius svako ljeto dovodio po dva središnja braniča. Uglavnom na posudbu jer očito nije bilo konsenzusa oko kvalitete, a evidentno je i ponešto novca falilo, pa je stoga bilo lakše uzimati na posudbu. U međuvremenu se Hajduk napunio sa stoperima, godinama najtraženijim profilom igrača, i okrenuo se krilnim napadačima. Michele Šego i Jan Mlakar bit će igrači Hajduka za drugi dio sezone, dva krila od kojih Mlakar može igrati i "devetku". Dapače, još je bolji na centarforu, ali o tome nekom drugom zgodom.
Zanimljiva je tema kako je Hajduk postao "gnijezdo" krilnih napadača sa svih strana svijeta. Primarno domaćih, ali i inozemnih...
Miran je po tom pitanju bio Hajduk u doba kada je Dambrauskas vodio Bijele. Igralo se 4-3-3, Sahiti i Mlakar su držali bokove, dok je Livaja ordinirao u sredini. Ponekad bi zaigrao i Nikola Kalinić, ali krilni su napadači imali prepoznatljivost i standardnost. Obojica su prolazili po boku, servirali lopte za Livaju, koji je "trpao" u sredini kaznenog prostora, a nerijetko i peterca. Međutim, najavom odlaska Mlakara u ljeto 2023. dolazimo do situacije gdje se počinju tražiti krilni napadači. Tim više što je bilo jasno da će i Sahiti uskoro "preko grane".
Od Dajakua do Perišića
Prije godinu i pol stigao je Leon Dajaku, 22-godišnji napadač s referencom omladinske škole Bayerna. Nakon Dajakua dolazi i Trajkovski, još jedan centarfor koji može igrati i na krilu. Dapače, Trajkovski je stigao primarno kao konkurencija na lijevom krilu, a tek onda alternacija za Livaju. Dolasci Trajkovskog i Dajakua bili su samo početak jer tek potom je uslijedila prava navala na krilne pozicije.
U siječnju prošle godine čak tri krilna igrača sletjela su na Poljud. I to kakva tri "kapitalca". Laszlo Kleinheisler, Josip Brekalo i Ivan Perišić angažirani su po istom modelu kao nekoć stoperi – posudba. Sva trojica su došla u igri "all in", gdje je sve stavljeno na osvajanje naslova prvaka. Međutim, titula nije došla. Kleinheisler i Brekalo su odmah napustili Bijele po završetku sezone i krenulo je novo miješanje karata. Iz francuskog drugoligaša Grenoblea stigao je Sanyang Bamba, kojeg je skauting Hajduka pratio ni manje ni više nego dvije godine. Nije se Bamba ni ustalio, a već je Perišić napustio Hajduk, a za njim i Sahiti, pa se krenulo po novog krilnog napadača.
Tražilo se na sve strane, ali s manjkom sredstava ponovno se posegnulo za prokušanim modelom. Posuđen je još jedan bivši igrač Bijelih, Stipe Biuk iz Valladolida. Četiri mjeseca kasnije, suočeni s činjenicom da skautirani Sanyang i posuđeni Biuk nisu ni blizu zadovoljili očekivanja, krenulo se u novu potragu, koja je na površinu izbacila Mlakara i Šegu.
U proteklih godinu i pol dana Hajduk je, uključujući dvije buduće spomenute akvizicije, doveo ukupno devet krilnih napadača. Pritom se tražio status slobodnog igrača ili se uzimalo na posudbu, što i nije uvijek bila jeftina opcija. Za Šegu i Mlakara morat će Hajduk ukupno uložiti barem 1,5 milijuna eura, što je više nego li se prošlog ljeta platilo Sanyanga i Biuka. Naime, za crnoputog napadača plaćena je Grenobleu odšteta od 600.000 eura, dok je posudba Biuka na razini od 400.000 eura. Prije godinu dana plaćena je posudba Brekala i Kleinheislera 800.000 eura za proljetnu polusezonu. Dajaku i Trajkovski došli su bez odštete, što nam sveukupno donosi ulaganje od 3,3 milijuna eura za krilne napadače kroz proteklih 12 mjeseci. Ali samo će Šego i Sanyang biti igrači Hajduka i ovog ljeta jer ostali su redom dovođeni kao opcija "adrenalinske injekcije" u šampionskoj utrci, a Dajaku će u transfer sa slobodnim papirima.
Probao sve opcije
Gattuso je prošlog ljeta inzistirao na krilima, ali želja bi mu se mogla ispuniti tek ove zime. Najesen je probao sva opcije. Pored onih koji su trebali imati glavne uloge (Biuk, Sanyang i Dajaku) jesen je "krpao" s Kalikom, zatim Sigurom, Durdovom i Brajkovićem. Istina je da je Gambijac uglavnom bio ozlijeđen, međutim, i kada je bio spreman, njegove igre nisu bile ništa bolje od onih koje je pružao Stipe Biuk, zato je Gattuso na krilima isprobao čak sedam rješenja. Na pitanje kakav su učinak ostvarili jasan je odgovor stigao angažmanom dva nova napadača s karakteristikama krilnih nogometaša.
Je li Gattuso riješio napadačke upitnike kad potpise stave Šego i Mlakar? Samo do ljeta jer po završetku prvenstva u svoje momčadi vraćaju se posuđeni Biuk i Mlakar. Šego bi se trebao transformirati u prvog krilnog napadača, dok bi Mlakar više mogao sudjelovati na poziciji centarfora. Durdova Hajduk pokušava prodati, a Pukštasa su odavno prestali forsirati na krilu. Kalik je taj koji se nameće kao drugo, desno krilo u tandemu sa Šegom. Dakle, svestrani Kalik pokrit će desnu stranu jer evidentno mu Gattuso više vjeruje nego svim ostalim klasičnim opcijama.
Šego i Kalik kao prvi izbor do ljeta i onda ponovno potraga za krilima? Vrlo izgledno, pogotovo ako se Durdov transferira ove zime, a Hrgović ne dobije prigodu na krilnoj poziciji. Za Hrgovića bi desno krilo bilo idealna opcija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....