Lako je reći, puno je teže napraviti. Izreka vrijedi za mnoštvo životnih segmenata, a posebno kada se spomenu obećanja vezana uz novac. Predsjednik Hajduka Ivan Bilić na promociji Nikole Kalinića umirio je navijače s optimističnom najavom.

- Proračun će biti na razini prošlogodišnjeg, možda i malo veći - objavio je prvi čovjek Hajduka.

Kao da je znao što najviše “svrbi” pristaše Hajduka u trenutku golemog razočaranja koje traži nadu u novom pokušaju sljedeće sezone. Bilić je zvučao prilično optimistično. Mora se priznati, neusporedivo bolje od onoga što je rekao Lukša Jakobušić kada je stupio na dužnost.

- Svi znaju da nemamo, a kako ćemo rješavati to je naša stvar koja ne treba izlaziti u javnost, jer mi ipak imamo novca do prosinca - poručio je krajem listopada 2020. Jakobušić na promocijskoj pressici.

Skupština sljedećeg tjedna

Sedam mjeseci kasnije, kada je pred mikrofone stao prilikom inauguracije novog trenera Gustafssona, ponovno se Jakobušić dotaknuo financija.

- I dalje nemamo novca iako smo se plasirali u Europu. Nemamo, ali ne plačemo zbog toga.

Tri godine poslije ne “kuka” ni Jakobušićev nasljednik Bilić premda su troškovi narasli visoko. Do neba. Jakobušić je u prvoj kompletnoj poslovnoj godini na plaće igrača trošio 7,1 milijun eura, a danas je taj trošak “skočio” za 50 % premda je već u 2021. Hajduk otišao u viši platežni razred dovođenjem niza velikih pojačanja, od Livaje preko Lovre Kalinića do Krovinovića.

Bilić je najavio da želi zadržati proračun na istoj razini ili ga malo podići što znači da će Hajduk i ove godine imati širinu potrošnje. Prošle godine splitski je klub potrošio rekordna 32 milijuna eura, a uprihodio nešto više od 19 milijuna. Gubitak je iznosio 12,5 milijuna eura, ali minus je obrazložen činjenicom da nije knjižen transfer Vuškovića u Tottenham. Polovicu od tih londonskih 11 milijuna eura Hajduk bi trebao dobiti ove godine. Leži li u tom grmu zec optimizma, saznat će se možda već i na Skupštini kluba zakazanoj za sljedeći tjedan (6. lipnja). Ali, jasno je da su troškovi golemi. Po stavkama ovako izgleda za 2023. godinu što jasno podrazumijeva vrlo sličnu, ako čak ne i veću potrošnju ove godine.

Hajduk je u 2023. potrošio 18,15 milijuna eura na plaće zaposlenika kluba. Na igrače rekordnih 11,99 milijuna eura ili, lakše razumljivo, milijun eura mjesečno išlo je na njihove plaće. Pored igrača, potrošeno je 2,13 milijuna eura na stožer, te 4,02 milijuna eura na ostale zaposlenike, odnosno Radnu zajednicu. Za usporedbu, prošle je godine Hajduk ukupno na plaće zaposlenika kluba potrošio novca koliko su proračuni pet prvoligaša. Gorica, Slaven Belupo, Istra, Lokomotiva i Rudeš sa svojim su proračunima stali u okvir plaća Hajdukovih zaposlenika prošle kalendarske godine, jer najviši se budžet u tom kvintetu kretao na razini od četiri milijuna eura.

Pritom treba dodati kako su plaće igrača rasle početkom godine dolaskom Brekala i Kleinheislera na posudbe iz jakih klubova odakle su na Poljud prenijeli i svoja visoka mjesečna primanja. Na kraju sezone obojica su se oprostila od momčadi, uz njih još Mikanović, Nikola Kalinić, Odjidja Ofoe, Mikanović i Čuić.

Tri ljetna mjeseca za berbu

Međutim, trošak i dalje ostaje visok što znači da treba podići prihode. Prošle godine Hajduk je bilježio rekordni interes navijača, ali i samo jednu europsku utakmicu na Poljudu. Ostvarili su Splićani povijesnu brojku od 20.000 pretplatnika, marketing je radio “punom parom”, ali svaka priča pada u vodu kada se zna da je Hajduk zaradio tek 1,43 milijuna eura od UEFA natjecanja. Ni pola onoga što je primjerice prošle godine uzeo Zrinjski, a ostale da i ne spominjemo.

Zato, bez obzira koliko optimistično zvučala najava o nastavku potrošnje na prošlogodišnjoj razini, Bilić ima iznimno zahtjevnu zadaću ispuniti obećanje. Dodali bismo kako će tek shvatiti težinu izrečenog, jer troškovi ovog ljeta idu prema gore. Rastu. Treba pronaći trenera koji će sa svojim stožerom podići rashod, a uz to, trebalo bi se nagodbama riješiti nekoliko igrača na koje se ne računa u sljedećoj sezoni. Razvidno je da se traže i pojačanja, a dobro je znano da kvaliteta i riječ “gratis” rijetko dolaze u “paketu”. Stoga je logično kako dodatni troškovi traže i bonus prihode. Prodaja jednog igrača je nužna, ali igrača od barem tri milijuna eura. Nije nešto za današnji Hajduk, jer s tim iznosom Bijeli su prošle godine dobivali novce za dva mjeseca isplate plaća. Preskupo zvuči za klub koji osim Sigura i Pukštasa nema igrača spremnog za pravu milijunsku prodaju. Zato mora Bilić krenuti u “rezanje” ugovora, jer na ovoj razini prevelik je trošak u odnosu na prikazanu kvalitetu.

Smanjivati rashod plaća i ugovora lakši je dio posla, a puno je teže povećati prihode. Europski rezultat je “kredit” kojem se može nadati Bilić. Kompletno ljeto je predsjednikov Eldorado za obećanja i prihode, jer hajdučke muke uglavnom su počinjale u rujnu. U posljednja četiri mjeseca godine tanašna zarada je uglavnom bila koncentrirana na ponekoj jačoj utakmici HNL-a. Tri ljetna mjeseca su “berba” za Bijele. Pretplate, poneka prodaja i europske kvalifikacije s nadom da će se igrati i Konferencija po skupinama. Tri stavke na kojima su se stvarali novci stanu u mali okvir do kraja kolovoza, zbog toga je pred Bilićem i njegovom upravom najosjetljivije razdoblje.

Ako predsjednik želi nastaviti putem prethodnika, osigurati proračun od “30 plus” milijuna eura, mora primarno ući u europsku jesen što bi mu donijelo plus od tri do četiri milijuna eura. Zatim, zaraditi minimalno tri milijuna eura na prodaji igrača i pritom ostaviti nivo marketinga i pretplata iz prošle, rekordne sezone. Time bi podigao prihode s kojima bi mogao računati na rashod identičan prošlosezonskoj razini. Jasno je da prvi čovjek Hajdukove uprave ima i svojih skrivenih poslovnih aduta, jer nije slučajno izabran na dužnost koju obnaša. Ispred Ivana Bilića toliko je zahtjevnih zadataka, a tek je mjesec dana na čelu Hajduka.