Šest utakmica, pet poraza. Vitoria - Hajduk 1:0, Dinamo - Hajduk 4:1, Villarreal - Hajduk 4:2, Hajduk - Lokomotiva 2:1, Hajduk - Villarreal 0:2, Osijek - Hajduk 2:1. Gol-razlika 6:14. Kada Slaven Belupo ili Gorica izgube pet od šest utakmica pale im se svi alarmi. Jasno je da su se upalili i u Splitu...
A prije samo tri tjedna sve je izgledalo drugačije. Nizu od nabrojanih šest utakmica prethodila je pobjeda (3:1) protiv Vitorije izborena nakon sjajne Hajdukove igre, najbolje koju su Splićani odigrali u Europi unazad 10 godina. I najbolje koju su odigrali pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa. Međutim, umjesto očekivanog nastavka rasta forme momčadi, uslijedio je strmoglavi pad.
Što se dogodilo?
Hajduk je svih pet utakmica izgubio od ozbiljnih suparnika. Vitoria je solidna momčad, Dinamo - čak i u europskim okvirima - jako dobar, Villarreal je svjetska klasa, a Osijek momčad koja ima puno individualne kvalitete koja uvijek može riješiti utakmicu, koliko god momčad bila u krizi igre i rezultata. Stoga nitko nema pravo reći da se Hajduk u ovoj teškoj seriji poraza obrukao.
Međutim, Hajduk ne izgleda dobro. Niti u jednoj od tih šest utakmica nije se približio izdanju kakvo smo vidjeli protiv Vitorije. Da je, danas bismo pričali o najviše tri poraza, što već donosi bitno drugačiju perspektivu od ove koju Poljud danas živi.
Valdasa Dambrauskasa sam već dosta kritizirao podvlačeći njegova trenerska lutanja, koja i inače u svijetu nogometa svlačionici rijetko donose profit. Hajdukova se momčad u tim lutanjima pogubila. Ili je točnije reći da se trener pogubio tražeći način da kao pobjednik izađe iz serije teških utakmica koje su ga čekale. Umjesto da se držao pobjedničke formule koju smo vidjeli protiv Vitorije na Poljudu...
Konkretno sinoć - u Gradskom vrtu - izveo je postavu s Livajom, Kalinićem i Biukom u vršku napada. Posljednji put to je napravio u Superkupu protiv Dinama na otvaranju sezone. I nije izgledalo dobro, Dinamo je potpuno izdominirao Splićane, čije su praznine u obrambenom bloku Modrima omogućile lagani dolazak u posljednju trećinu terena. Livaja, Kalinić (pitanje je koliko je i bio spreman zaigrati od prve minute) i Biuk zajedno na terenu sigurno mogu napadački biti jako dobri, ali u fazi obrane momčad mora biti spremna na velike patnje. Na što Hajduk (ni) sinoć u Osijeku nije bio spreman. I zato su domaći u prvih 45 minuta velikom brzinom dolazili pred Hajdukov gol, stvarali opasne situacije, te napokon i postigli dva pogotka. Pričamo o Osijeku koji je prije Hajduka bio u seriji od četiri poraza uz dva remija u šest utakmica.
Dambrauskasovi potezi u ovoj sezoni - Hajduk u 10 službenih utakmica ima četiri pobjede, šest poraza (jedan od Superkupu od Dinama nakon izvođenja penala) - vjerojatno će danas biti predmet ozbiljnih analiza na Poljudu. Predsjednik Jakobušić ni izbliza nije planirao ovakav ulazak u sezonu što znači da je negdje netko nešto ozbiljno promašio. I da za bolji nastavak sezone Hajduk brzo mora napraviti dijagnozu problema koji ga muče.
Hoće li Jakobušić i sportski direktor Nikoličius danas raspravljati o statusu Valdasa Dambrauskasa? Realno bi trebali. Prošlog ljeta Jakobušić je dugo čuvao Jensa Gustafssona, što ga je na kraju možda i koštalo osvajanja naslova. Naravno da je Dambrauskasova pozicija bitno drugačija, jer je proljetos odveo Hajduk do trofeja u Kupu, te imao izvrstan bodovni učinak od 2,31 boda po utakmici. Što su rezultati koji zaslužuju respekt i veliki kredit.
Međutim, u ovoj sezoni njegovi su se rezultati poprilično srozali. Četiri pobjede u 10 utakmica, pet poraza u zadnjih šest, previše taktičkih lutanja i krivih odabira. I još jedan važan detalj. Hajduk ovog ljeta nije prodao niti jednog igrača, jer je potražnja nikad skromnija. Što opet ukazuje na to da igrači pod vodstvom Dambrauskasa nisu individualno napredovali onako kako bi se to očekivalo za momčad koja preferira na naslov prvaka. A ne trebamo objašnjavati koliko su transferi važna stavka za Hajduk.
Teško je reći što će Jakobušić odlučiti. I postoji li na tržištu bolji trener od Dambrauskasa voljan doći u Split? Ako će uopće smjena trenera biti na poljudskom meniju. Znamo da je Jakobušićeva vizija bila da Hajduk s klupe trebaju predvoditi treneri kalibra Slavena Bilića, Ivana Jurića ili Ivana Leke. Koji mu u prethodne skoro već dvije godine nisu bili dostupni, koliko god se prije dolaska Dambrauskasa trudio doći do njih.
Realno je da će Dambrauskasov status čvrsto braniti i sportski direktor Nikoličius, koji na Poljudu ima velike ovlasti. Dambrauskas je trener kojeg je on na neki način stvorio, doveo ga je za sobom u Goricu, potom i na Poljud. Nikoličius ga se neće odreći, kao što se nije lako odrekao ni Gustafssona jer je i Šveđanin bio njegov izbor. Plus što se Nikoličius dovodeći Dambrauskasa posebno izložio, jer tako to mora biti kad dovodiš prijatelja.
S druge strane, pred Hajdukom je serija od tri lakše utakmice. Belupo na Poljudu, Šibenik na Šubićevcu, pa Istra na Poljudu. Dambrauskas se do sada pokazao kao trener koji jako dobro rješava takve utakmice. Tri pobjede u nizu zaliječile bi brojne rane, kao što je to bio slučaj i prošle sezone nakon debakla protiv Tobola. Međutim, Hajdukov problem ne bi smio svesti na vidanje rana u seriji pobjeda protiv momčadi s višestruko slabijim budžetima. Je li Dambrauskas trener koji iz Hajduka može izvući sve dobro što ima u svlačionici ili ne može? Protiv Vitorije smo vidjeli da može, ali u jednoj utakmici.
Može li to raditi u kontinuitetu? Na ipak višoj razini nego što je radio proljetos, jer Dinamo nije momčad od prošle sezone. Dinamo pobjeđuje u serijama i Hajduku već bježi nestvarnih 10 bodova. Ima i dvije utakmice više, ali 10 bodova zaostatka već u kolovozu ne izgledaju dobro za Hajduk. Koji je u sezonu ušao s gotovo istom momčadi koja je prošle sezone bila na okupu. I koja bi trebala napredovati, a ne stagnirati...