Kada je Toni Kroos stigao u Real, niti su u Bayernu bili očajni što odlazi, a niti ga u Madridu nisu dočekali kao nešto posebno. Deset godina kasnije Nijemac je s 21 trofejom i dalje važna karika Blancosa. Štoviše, raste u i oko Reala promocija slogana “Toni, ostani!”, kojoj se priključio i njegov bivši suigrač Isco, sad iz Betisa. Kroos dvoji treba li s 34 godine nastaviti igrati nogomet. Kako je sada u odličnoj formi, partija Kroosovih pobornika je masovna, uključujući struku i medije…
Toni Kroos je igrač koji nema brzinu. Nije igrač duela, a niti skoka. Nije ni dribler. Nema ni agresivnost. Što onda ima Kroos da je postao velikan Realove povijesti i mole ga da ostane još igrati? Nijemac zna igrati nogomet! Ima vrhunski pregled igre, mirnoću “na lopti”, precizan pas i kvalitetno veže linije momčadi. U 4-3-3 bio je dio ponajbolje vezne linije svijeta, s agresivcem Casemirom iza leđa, te s eksplozivnim i prodornim Modrićem. Kroos je imao precizno zaduženje da sekundira Modriću u kombinatorici, nametanju posjeda lopte i da pravovremeno stvore višak pas igrom. Što brže, to bolje...
Mirnoća i geometrija
S bokovima kao što su Ronaldo i Bale, natrag Carvajal i Marcelo, kao “devetka” Benzema ili danas Carvajal i Mendy, Vinicius i Rodrygo, s Bellinghamom kao “lažnom devetkom”, preciznost i pravovremenost pasa je krucijalna. Kroos, pogotovo sada kada je Modrić u statusu alternative, treba svojom kontrolom lopte (i igre) Ancelottiju. Ima snažne veznjake, Camavingu, Tchouamenija, Valverdea, Bellinghama, koji trebaju mirnoću i geometriju koju im daje Nijemac. Istina je da Kroos sam ističe kako mu nedostaje Modrić, odnosno, kako mu je lakše s njim jer se nalaze napamet i imaju isti DNK znalca.
Uz to, Modrić je bio, i još je dovoljno brži i prodorniji, da se odlično nadopunjavaju. Da Kroosa ne poznaju i da se pojavi na probi u HNL-u, gotovo sigurno bi 9 od 10 trenera, novinara ili kibica kazalo da takvih u nas “ima na vagone”. I isticali bi kako je spor, bez agresivnosti, duela, skoka, te da je to nogomet prošlosti...
U Hrvatskoj, gdje su znalci ala Kroos bili redovni produkti omladinskih škola do prije desetak godina, sada su rijetki. Struka je nametnula, velikim dijelom zbog nogometne trgovine, a dobrim dijelom i zbog manjka osobnosti, hrabrosti i znanja forsiranja igre, da se favoriziraju fizički snažniji igrači. Više od “oka za viziju igrača” važnija je štoperica. Krajnost takvog pristupa bitno otežava funkcioniranje igrača znalaca jer oni, ako nemaju osobite brzinske vrline (pa tako postanu Modrić, Kovačić…), ne prolaze zapaženo u strukturi igre gdje nisu definirani jasni zadaci svakog igrača.
Kritički osvrti
Kad bismo uzimali aktualan primjer takve sudbine, onda je to, u svojoj dimenziji, Filip Krovinović. Kad se vratio u HNL, kroz Hajduk, stvorila se fama da je to igrač koji će povesti Bijele prema vrhu i dominaciji jer igrao je dobro u Portugalu, bio je u Engleskoj i kao “španer” u domaćoj ligi može biti velika prevaga.
Krovinović je konstruktor igre i timski igrač. Po karakternim osobinama nije vođa, ali svoju rolu lidera igre može ostvariti kad je doveden u poziciju da njegove tehničke vrijednosti dođu do izražaja
Takvo laičko predstavljanje Krovinovića, koji je u međuvremenu prikupio točno stotinu utakmica za Hajduk, jest bilo glamurozno, ali mu je učinjena medvjeđa usluga jer su mu natovarili teret koji on, sukladno tehničko-taktičkim i fizičkim potencijalima, ne može nositi. I kako je Hajduk imao popriličnih lutanja u stručnim odabirima, posljedično u izboru načina igre, pa selekciji igrača, a što je doprinijelo da nije bilo natjecateljskog iskoraka, Krovinović više privlači kritičke osvrte, osporavanja i dvojbu koliko realno vrijedi…
Krovinović je igrač znanja. Da ima više fizičke moći ili drugačiju motoriku, sigurno bi se, i to kvalitetno, održao u jačim europskim ligama. Dvojiti može li biti važan akter iskoraka Hajduka i HNL-a zbog takvih karakteristika je više predrasuda koja počiva na prije navedenim (trenerskim, medijskim) površnim pristupima. Krovinović nije veznjak koji će prodornošću stvarati višak u sredini. Nije eksplozivac koji će mijenjati ritmove i agresivac koji će destruirati suparničku igru. Nije ni tako brz da će u zgusnutom prostoru završne trećine leđima okrenut suparničkom golu stvarati problem obranama.
Konstruktor igre
Njegove karakteristike (kombinatorika, vizija igre, meki pas) stoga upućuju da bi njegova pozicija, gdje će dati najbolje od sebe, trebala biti u nešto slobodnijem prostoru. Što znači ili da je pivot u tandemu sa snažnijim veznjakom (dvije “šestice” u 4-2-3-1), pa da može vezivati linije i doprinijeti izlasku iz presinga te gradnji ofenzive, ili da je “osmica” (u 4-3-3), koja će si tražiti prostore u sredini kako bi opet mogla usmjeravati igru i povezivati obranu s napadačkom linijom.
Pritom treba imati na umu da se takav igrač koristi najbolje kada je dio organizirane igre s nužnim profilom suigrača. Dakle, da mu se, kad ima posjed lopte, odmah nude rješenja po boku i mantinele sredine. Bez takvih automatizama igrač kao Krovinović ne može praviti razliku brzinom misli, pasa i posljedično brže transformacije defenzivne u ofenzivnu akciju. Struka je ta koja takvu strukturu stvara i onda od igrača znalca traži i dobiva ono što mu za određenu igru treba.
Filip Krovinović je konstruktor igre i timski igrač, koji će biti važan kotačić u mehanizmu momčadi. Po karakternim osobinama nije vođa, ali svoju rolu lidera igre može ostvariti kad je doveden u poziciju da njegove tehničke vrijednosti dođu do izražaja. Kad duže drži loptu i kažu da usporava igru, nije to njegov problem, nego je pouzdani znak da nema rješenja, odnosno, da nije složena kompozicija igre...